Kultura

„Ali budite izvršitelji, a ne samo slušatelji koji zavaravaju sami sebe!“ (Jak, 2:22)

35. OBLJETNICA APOSTOLSKE POBUDNICE „CHRISTIFIDELES LAICI“ PAPE IVANA PAVLA II.

Na planetu Zemlji, na početku trećeg kršćanskog tisućljeća, živi otprilike milijardu katolika. Od toga 99,96 % katolika nije zaređeno, što znači da nisu svećenici, redovnici ili redovnice. Može li Katolička crkva potpuno djelovati prema onome što je Krist odredio, ako je sve prepušteno njenim članovima koji čine tek 0,04 % svih vjernika, dok je 99,96 % članova, uglavnom, pasivno

Dana 30. prosinca ove godine navršava se 35 godina od objavljivanja jednog od najvažnijeg, ali, na žalost, i vrlo zaboravljenog, dokumenta nastalog nakon Drugog vatikanskog sabora. Riječ je o apostolskoj pobudnici „Christifideles laici“ pape Ivana Pavla II., koja je na hrvatski prevedena kao „Vjernici laici“. Ova pobudnica predstavlja „Veliku povelju“ („Magna Carta“) laičkog apostolata. „Christifideles Laici“ detaljno opisuje tri poziva krštenja, koja su upućena svim vjernicima: Misterij, Zajedništvo i Poslanje. Svijet je, piše papa Ivan Pavao II., „mjesto i sredstvo za vjernike laike da ispune svoj kršćanski poziv“. Krsno dostojanstvo je dostojanstvo koje „nosi zahtjeve, dostojanstvo radnika koje je Gospodin pozvao da rade u njegovu vinogradu”.

Pobudnica „Vjernici laici“ ima za cilj potaknuti i pružiti podršku snažnijem osvještavanju dara i odgovornosti koje svi vjernici laici, kao i svaki pojedini među njima, imaju unutar zajedništva i poslanja Crkve. Laici, svjetovnjaci, oduvijek su bili pozvani u Crkvi da, prema svojim talentima i obrazovanju, predano sudjeluju u Božjem vinogradu te da budu „navjestitelji vjere riječju i djelom“. No, nakon Drugog vatikanskog sabora, poziv im je postao izravniji nego ikad prije, potičući ih da zauzmu svoje zakonito mjesto u Crkvi shvaćenoj kao Božji Narod. Kako ističe papa Ivan Pavao II. na njih je „povjerena važna, zahtjevna i veličanstvna misija: pothvat nove evangelizacije, koji sadašnji svijet neizmjerno treba.“ Pitanje angažmana laika iznimno je relevantno, kako globalno, tako i u kontekstu Hrvatske. Organizirana, usmjerena i sinergična angažiranost laika, dugoročno gledano, ključna je za razvoj Crkve, pa čak i hrvatske države.

Papa Ivan Pavao II. naglašava neprihvatljivost razdvajanja vjere i stvarnog života, odnosno odvajanje religijskih načela od svakodnevnih iskustava. „Ne mogu biti dva usporedna života, s jedne strane tzv. «duhovni život», sa svojim vrednotama i zahtjevima; s druge strane tzv. «svjetovni život», tj. život u obitelji, na poslu, u društvenim odnosima, u političkom i kulturnom djelovanju …“. To je prema Papinom mišljenju jedna od najvećih sablazni (!) i grješaka našeg vremena. Ovaj stav odražava se i u dokumentu „Svjetlo naroda” („Lumen gentium“) proizašlom iz Drugog vatikanskog sabora, gdje se ističe da nesklad između ispovijedane vjere i svakodnevnog života mnogih ljudi predstavlja jednu od teških zabluda današnjeg doba. Kršćanin ne može odvojiti život vjere od realnog svijeta u kojem radi i bori se za život. „Nije dovoljno voditi »kršćanski život« koji je u praksi ograničen na klupu u župnoj crkvi i na nekoliko molitava kod kuće, bez da se osvrće na akutne probleme koji se tiču milijuna ljudi“, naglašava Thomas Merton („Život i svetost“). Kršćanska savršenost nema ništa s negativizmom i uzmicanjem.

Papa Ivan Pavao II. naglašava neprihvatljivost razdvajanja vjere i stvarnog života, odnosno odvajanje religijskih načela od svakodnevnih iskustava. Ne mogu biti dva usporedna života, s jedne strane tzv. «duhovni život», sa svojim vrednotama i zahtjevima; s druge strane tzv. «svjetovni život», tj. život u obitelji, na poslu, u društvenim odnosima, u političkom i kulturnom djelovanju …’. To je prema Papinom mišljenju jedna od najvećih sablazni

Kod nekih ljudi primjećujemo razmetljivu brigu za bogoslužje, učenje i ugled Crkve, ali ne pokazuju nikakvu brigu za stvarno ucjepljivanje evanđelja u Božji narod i u konkretne potrebe sadašnjeg trenutka“, ističe papa Franjo u apostolskoj pobudnici „Evangelii Gaudium“. Nesumnjivo je da kršćanin koji zanemaruje svoje svjetovne odgovornosti također zapostavlja svoje obveze prema bližnjima i prema samome Bogu, dovodeći time u pitanje vlastito vječno spasenje. Ako kršćani izražavaju nepovjerenje prema zemaljskoj budućnosti te usmjeravaju svoje pouzdanje isključivo prema vječnosti, ne trebaju se čuditi kada drugi preuzmu kontrolu nad budućnosti svijeta bez Boga. Ovo se događa kako u svijetu općenito, tako i u Hrvatskoj. Kršćanstvo bi trebalo biti doživljeno i istinski svjedočeno u životima vjernika. Zbog toga su potrebni svjedoci, ne samo oni koji svjedoče ideologiju, doktrinu ili sustav, već oni koji svjedoče život – kršćanski život u vjeri. Oni koji žive s Kristom trebali bi prenositi tu stvarnost i utjeloviti je u srcima svoje okoline. Vjera uz osobnu i crkvenu dimenziju, također ima društvenu komponentu. Kad bi se vjera doživljavala i proživljavala na taj način, vjernici laici mogli bi biti izvor nade, radosti i sreće za ljude današnjice, pružajući osjećaj oslobođenja i novi smjer u životu.

Vizija papa Ivana Pavla II. o laicima proizlazi iz njegovih razmišljanja temeljenih na Svetom pismu ali i iz brojnih susreta s laicima tijekom njegove službe kao svećenika, biskupa i konačno pape. Ukazuje na jedinstvenu i nezamjenljivu ulogu laika u učinkovitom prenošenju evanđelja u svijet. Na mnogim mjestima Crkva može biti stvarno nazočna samo putem laika, koji imaju razgranate kontakte i ulaze u situacije gdje svećenici ne mogu doći ili čak nisu dobrodošli. „Vjernici, točnije laici, nalaze se u isturenim linijama života Crkve, po njima Crkva je životno počelo ljudskog društva“. Izvorno su to riječi pape Pija XII. a koje u „Christifideles laici“ preuzima i navodi papa Ivan Pavao II.

Na planetu Zemlji, na početku trećeg kršćanskog tisućljeća, živi otprilike milijardu katolika. Od toga 99,96 % katolika nije zaređeno, što znači da nisu svećenici, redovnici ili redovnice. Može li Katolička crkva potpuno djelovati prema onome što je Krist odredio, ako je sve prepušteno njenim članovima koji čine tek 0,04 % svih vjernika, dok je 99,96 % članova, uglavnom, pasivno. Laici nisu samo pasivni promatelji vjere, kaže papa Ivan Pavao II., već su i apostoli! „Svjetovna narav vjernika laika ne smije se dakle definirati samo u sociološkom nego nadasve u teološkom smislu … Iako se evanđeoske slike o soli, svjetlu i kvascu odnose bez razlike na sve Isusove učenike, posebno su primjenjive na vjernike laike…“ Mora se jasno pokazati da je vjera u Boga razumnija od nevjere. Potrebni su „kršćani od akcije i istine“, a ne „kršćani na riječima, površni poput gnostika ili strogi poput pelagijevaca“, rekao je papa Franjo na misi u Domu sv. Marte (27. lipnja 2013.).

foto: polis.ba

Kako katolici stvarno promišljaju o karakteru i potencijalu, koji čini 99,96 % pripadnika Crkve? Vide li se laici u Hrvatskoj kao pomazana sila u svojoj otkupiteljskoj misiji, ne samo kao učenici, već i kao apostoli postavljeni u službu izravno od samog Isusa Krista? Ako je odgovor potvrdan, tada se moraju zapitati kako to živjeti. Za početak, pročitati, ili još jednom pročitati „Christifideles laici“. Na pitanje što misli o angažmanu kršćanskih laika u raznim područjima društvenog života u Hrvatskoj, fra Špiro Marasović, franjevac konventualac, danas pokojni, još je pred 20 godina u jednom časopisu kazao: „O tome angažmanu mislim sve najbolje u smislu zagovaranja i poticanja, ali o njemu ne mislim sve najbolje kad je riječ o konkretnom stanju. Držim da je u tom pogledu Drugi vatikanski sabor bio sasvim jasan i da mi u pogledu ostvarivanja njegovih smjernica nismo još ni na početku. Tim smjernicama ne bih ništa dopisivao, jedino bih ih još jednom potpisao.“ I danas još uvijek vrijedi, nažalost, ovo razmišljanje. U Hrvatskoj, nedostaje veće kritičnosti prema nekim zbivanjima u društvu. Nedostatna je, primjerice, vjernička kritika vezana uz političku i gospodarsku korupciju. „Kompendij socijalnog nauka Crkve“ upozorava da je „među deformacijama demokratskog sustava politička korupcija jedna od najgorih, jer istodobno izdaje načela morala i norme socijalne pravednosti.“ Dakle pitanje je slijede li vjernici laici u Hrvatskoj poruku pobudnice „Christifideles laici“:

Vjernici laici nikada ne smiju odustati od svojeg sudjelovanja u “javnom životu”, tj. u različitim ekonomskim, socijalnim, zakonodavnim, upravnim i kulturnim područjima, koja su namijenjena da promiču organički i institucionalno opće dobro. Optužbe za karijerizam, idolatriju moći, egoizam i korupciju koje se često upućuju osobama u vladi, parlamentima, vladajućim klasama ili političkim strankama, kao i uobičajeno mišljenje da sudjelovanje u politici predstavlja apsolutnu moralnu opasnost, ni na koji način ne opravdava skeptičnost ili izostanak kršćana u javnom životu.“

Pobudnica „Christifideles laici“ je napustila i posljednje tragove dualizma klerik – laik. Otajstvo Crkve zajednički je temelj njihovoj suodgovornosti: ‘Svaki vjernik laik, zbog jednakog dostojanstva, koje proizlazi iz krštenja, dijeli zajedno s posvećenim službenicima, te s redovnicima i redovnicama odgovornost za misiju Crkve

Nema misijskog poleta ni ostvarenja nove evangelizacije, ako se ne ostvari zajedništvo u Crkvi – zajednici, ako se vjernici laici ne zauzimaju u obrani dostojanstva čovjeka, njegovih prava, kao što su pravo na život i vjersku slobodu, ako ne promiču obitelj i ako ne djeluju na političkom i kulturnom području. Pobudnica „Christifideles laici“ je napustila i posljednje tragove dualizma klerik – laik. Otajstvo Crkve zajednički je temelj njihovoj suodgovornosti: „Svaki vjernik laik, zbog jednakog dostojanstva, koje proizlazi iz krštenja, dijeli zajedno s posvećenim službenicima, te s redovnicima i redovnicama odgovornost za misiju Crkve.“

Sveti Ivan Pavao u „Christifideles laici“ poručuje: „Živjeti suodgovorno u Crkvi znači svjedočiti kako kršćanska vjera predstavlja jedini potpuno valjan odgovor – svjesno prepoznat i izražen od strane svih u različitim mjerama – na probleme i nade koje život postavlja pred svaku osobu i društvo.” Svi članovi Tijela Kristova trebaju zajedno preuzeti odgovornost donošenja Krista, jedinog Spasitelja, svijetu, u duhu obitelji, prijateljstva i zajedništva. Trideseti pet godina kasnije, „Christifideles laici“ i dalje vjernike laike podsjeća da aforizam crkvenih otaca, „upoznaj samoga sebe“, konačno znači cijeniti čast biti kršteni kršćanin i da treba preuzeti odgovornost življenja u skladu s tim dostojanstvom, što nužno uključuje najvišu dužnost propovijedanja Evanđelja svijetu i u svijetu. Konačni cilj dokumenta „Christifideles Laici” je potaknuti sve vjernike laike da ponovno preuzmu misijski pothvat i poslušaju zapovijed Krista: „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakom stvorenju” (Mk 16,15).


Krešimir Cerovac, polis.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close