Promjene: Izuzetnost nije pitanje djela, nego pitanje navike

Piše: Una Dučić
Novovrijeme.baU prošlom broju Novog vremena govorili smo o navikama, njihovoj snazi te o potrebi mijenjanja nekih. Odvikavanje od pušenja, novi načini ishrane, novi treninzi, navika ranog buđenja i ustajanja, čitanje – samo su neke od njih. Ovdje donosimo savjete kako ostati ustrajan u promjenama.

Svoje prepreke ne razumijevate na pravi način. Svako mijenjanje navika predstavlja put posut preprekama. No, nažalost, kad se suočite s nekom, odustajete. Ili pokušavate ponovo. Ali ako na te prepreke opet naiđete, rezultat će biti isti. Umjesto toga, razmislite, predvidite svoje ponašanje. Ako prije niste uspijevali, razmislite o razlozima tog neuspjeha ili onome što vas zadržava u određenom stanju. Ako nikad niste pokušali promijeniti određenu naviku, istražujte malo, čitajte o onima koji su uspjeli, ali i o onima koji nisu. Saznajte koje poteškoće možete očekivati, potom napravite plan šta da učinite kad se zaista i nađete pred nekom od njih. Naprimjer, kad ste u restoranu s prijateljima teško vam je ograničiti apetit i jesti umjereno. Šta uraditi kad jedete izvan kuće? Koje su vaše strategije? O ovome morate dobro razmisliti prije nego što krenete u restoran. Ako vas potreba zatekne nespremnim i bez plana, već je kasno.

Ne pratite i ne bilježite svoj napredak. Naravno, navike je moguće mijenjati bez vođenja dnevnika, bilješki i sličnog, ali bilježenje samo povećava šanse za uspjeh. Zašto to, onda, ne bismo uradili? Situacija je dovoljno teška i bez upotrebe svih alata koji su nam raspolaganju, a bilješke olakšavaju uspjeh baš zbog toga što nas stalno podsjećaju da budemo istrajni. Održavaju nas svjesnim o onome šta, zapravo, pokušavamo uraditi. A želja da u dnevniku ostanu zabilježeni pomaci motivirajuća je. Pomaže nam da budemo odgovorni više nego osobe koje su se obavezale da će nas “kontrolirati”.

Niste odgovorni. Kad već govorimo o odgovornosti, napominjem da je ona drugi dio svih važnih javnih obaveza. Nije dovoljno nešto svečano najaviti na svom blogu ili u krugu prijatelja i onda odustati. Naprimjer, sa svojim sam prijateljicama razgovarala o treninzima kojima se uskoro planiram priključiti, ali sam također kreirala mali trening-blog koji će me podsjećati na odgovornost. Ako nemate blog, morate uspostaviti neki sistem koji će vas održavati odgovornim – svoje podsjetnike možete držati na radnom mjestu, povremeno možete napisati e-mail prijateljicama o svom napretku, a svakodnevno možete razgovarati s kolegama s posla.

Niste osvijestili svoje okidače. Tokom pokušaja bilo kakve promjene, ovo je važan ključ. Svaka navika ima barem jedan okidač – događaj ili stanje, koji neposredno prethode navici. Neke navike imaju više od jednog okidača, naprimjer, okidači za pušenje kod mene uključuju rano buđenje, obroke, stresne događaje, odlazak s prijateljicama na piće. Svaki put kad se nešto od ovog desi, gotovo bez izuzetka, ja bih pušila ili osjećala neizdrživu potrebu da pušim. Što je veza s okidačem jača, jača je i navika. Upravo je zbog ovoga važno znati svoje okidače (možete ih bilježiti nekoliko dana) te svaku negativnu naviku vezanu za neki okidač pokušati zamijeniti pozitivnom. Naprimjer, kad sam pod stresom, umjesto da posegnem za cigaretom, odem u šetnju ili trčim. Kako bi pozitivni postupci postali navike (naprimjer vježbanje) potrebni su svakodnevni okidači ili oni koji se dešavaju toliko često koliko je potrebno da se stekne navika. Primjerice, baš nakon jutarnje kahve možete vježbati (ako već pijete kahvu u isto vrijeme svakog dana) ili odmah nakon posla (ako s posla izlazite u isto vrijeme svakog dana). Svoje okidače zapišite i budite tvrdoglavi, kad se okidač desi pokušajte postupiti kako ste ranije zamislili i to pokušavajte svaki put. Naravno, važi pravilo: kako vaša upornost slabi, slabi i navika.

Ne čitate. Mijenjanje sebe podrazumijeva stalno učenje, stoga smatram da je veoma važno što više čitati o određenoj temi, prije i tokom samog uvođenja novih navika. Malo ću istraživati, pronaći strategije za uspjeh, razmisliti o mogućim preprekama i korisnim alatima koji će mi pomoći. Naravno, čitat ću blogove, magazine, knjige, forume, priče o uspjesima kako bih ojačala svoju motivaciju.

Prerano mijenjate fokus. Često poželimo nešto promijeniti i krenemo u ostvarivanje želje, ali tokom sedmice ili dvije pažnju usmjeravamo na nešto drugo. Dobro, navika do tada vjerovatno nije ukorijenjena, pa smo na ovaj način ludo potrošili vrijeme pokušavajući formirati novu naviku, a potom je zanemarili prije nego smo je usvojili. Umjesto toga, pokušavajte prakticirati naviku makar 30 dana i pritom budite maksimalno predani.

Niste predani. Da, ovo sam spomenula nekoliko puta, ali je zaista važno. Ako naviku vezujete za okidač, odnosno određenu situaciju, to znači da naviku morate prakticirati svaki put neposredno nakon okidača. Ako to činite samo ponekad onda nema navike! Pokušajte je ne propustiti nijednom ako je moguće. Ako jednom propustite, bit ćete dovedeni u iskušenje i drugi put, potom i treći. A onda nemate ništa od svog truda.

Odustajete nakon poraza. Bez obzira na to što ste bili popustljivi jednom, dvaput, triput. Ipak, ne odustajte. Analizirajte svoje ponašanje i razloge popustljivost, planirajte savladati prepreku naredni put. I budite uporni. Ako odustanete, dozvolili ste da vas poraz savlada. No, ako ponovo razmislite o rješenjima i naučite iz svojih neuspjeha, oni postaju vaša pomoć. Kako već rekoh, neuspjeh je samo kamen prepreke do trajnog uspjeha, a Aristotel kaže: “Ono smo što ponavljamo, stalno radimo. Izuzetno, dakle, nije djelo, nego navika.”