Prof. dr. Šemso Tucaković: Bošnjaci su skupo platili zabludu „mirno spavajte, rata neće biti“

O najstrašnijim zločinima u Drugom svjetskom ratu koje su srpske snage počinile nad Bošnjacima, pogotovo Podrinja, šutjela je skoro pola stoljeća evropska, tadašnja jugoslavenska, ali i sama bh. javnost. Posljedica toga je, smatra prof. dr. Šemso Tucaković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, novi genocid koji se pred očima Evrope i TV kamerama svjetskih medija dogodio u BiH od 1992. do 1995. godine.

Ponavljanje historije

Profesor Tucaković je ove sedmice imao promociju svoje knjige „Presudne partizanske pobjede u Bosni i Hercegovini (Neretva – Drina – Sutjeska)“ čija je promocija održana proteklog utorka, a bh. javnosti uskoro će biti predstavljena i knjiga „Prešućeni genocid – zločini srpskih snaga na Drini 1941-1945. godine“.

 

Jedna drevna mudrost kaže da narod koji zaboravi najtragičnije događaje iz svoje prošlosti i njihove vinovnike riskira da mu se oni ponove. Je li se upravo to dogodilo Bošnjacima u Bosni i Hercegovini?

– Da. To potvrđuje tragedija Bošnjaka s rijeke Drine i njenih pritoka koji su tri puta u prošlom stoljeću bili žrtve genocidnih operacija nosilaca politike velikosrpskog nacionalizama i pravoslavnog ekskluzivizma. Dakle, prošlost se Bošnjacima na Drini ponovila prije dvadesetak godina u najstravičnijem obliku, jer su u to vrijeme na povijesnu scenu ponovo stupili projektanti i ideolozi tzv. velike Srbije od Timoka do Gospića, s Drinom kao „kičmom svekolikog srpstva“. Ti nosioci „srbizma“ su Bošnjake Podrinja uvijek tretirali kao glavnu prepreku realizaciji „hiljadugodišnjeg srpskog sna“.

Prvi veliki masovni zločini srpskih snaga počinjeni su već u vrijeme balkanskih ratova i u Prvom svjetskom ratu na Drini i njenim pritokama koje protiču zapadnim Sandžakom. U Drugom svjetskom ratu srpske snage, pod operativnom komandom Draže Mihailovića, a pod vrhovnom komandom kralja Petra II Karađorđevića, su u dolini Drine i njenih pritoka ubili više od stotinu hiljada Bošnjaka.

U vremenu socijalističke Jugoslavije o tom genocidu srpskih snaga nije napisano ni slova. Niko nikad nije osuđen za uništavanje jednog naroda na području velikog dijela BiH. Čak je i na suđenju Draži Mihailoviću 1946. taj kolosalni zločin nad Bošnjacima spomenut tek uzgred. Ni bošnjački naučnici nisu napisali ni slova. Riječ je o jedinom genocidu u Evropi o kojem se šutjelo skoro pola stoljeća i koji je ostao teška trauma u duši bošnjačkog naroda.

Dirigirana šutnja je doprinijela da je naš narod nepripremljen dočekao najnoviju agresiju Miloševićevih i Karadžićevih falangi koje su po treći put u prošlom stoljeću jurnule na Podrinje još krajem 1991. Nisu slučajno oni prvo napali na Bošnjake u dolini Drine i nije slučajno da su baš na ovoj rijeci ponovili genocid nad Bošnjacima. Međunarodni sud u Hagu je genocid locirao na Srebrenicu. Poznato je, međutim, da su srpske snage velike zločine počinile i u drugim podrinjskim općinama: u Foči, Goraždu, Čajniču, Rudom, Bratuncu, Zvorniku, Bijeljini, Vlasenici te u pljevaljskoj Bukovici. U nekima od njih Bošnjaka više i nema. Uništeni su u korijenu.

Zbog čega su o zločinima počinjenim u Drugom svjetskom ratu nad Bošnjacima u dolini Drine šutjeli i tadašnji bošnjački intelektualci?

– Osnovna krivica je na vladajućoj ideologiji i vlasti koja Bošnjacima dugo nakon Drugog svjetskog rata nije dozvoljavala izražavanje svog nacionalnog subjektiviteta. Oni su jedini narod koji nije mogao da bude ono što jeste – Bošnjaci. Prisiljavani su da se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati, neopredijeljeni, Jugosloveni, muslimani. A ako ne postoje kao narod, po tumačenjima ondašnjih vlastodržaca, nisu mogli imati ni žrtava. U svojoj knjizi „Prešućeni genocid…“ objasnio sam političku pozadinu te monstruozne šutnje o jednom zločinu. Na toj relaciji se može naći objašnjenje šutnje bošnjačkih intelektualaca koji se, uostalom, nisu ni izjašnjavali kao Bošnjaci. Izjašnjavali su se kao Srbi, Hrvati, Jugosloveni. Kao takve ih žrtve svoga naroda nisu mnogo interesirale.

Drugo poluvrijeme

Jesu li Bošnjaci nakon agresije na BiH 1991-1995. konačno izvukli pouku?

– Najveću odgovornost za mobilizaciju jednog naroda i usmjeravanje njegovih potencijala u pozitivnom, pa i u pravcu odbrane vlastite egzistencije, nosi njegova vladajuća elita. Svjedoci smo da su u BiH na djelu antibosanske snage, tačnije snage koje su organizirale agresiju i koje su počinile genocid nad Bošnjacima. One otvoreno najavljuju „drugo poluvrijeme“ agresije, odnosno otcjepljenje jedne genocidne tvorevine koja se zove Republika Srpska.

Odbrambene snage BiH u ovom vremenu propagandno-političkih ataka na našu zemlju, koji nerijetko prethode oružanim napadima, djeluju uspavano. Bošnjačka vladajuća kamarila kukumavči nad nezainteresiranošću međunarodne zajednice. Situacija podsjeća, u mnogim segmentima, na 1991. godinu kada je zapravo počela najnovija velikosrpska oružana agresija na BiH i kada je Bošnjacima njihova vrhuška poručivala da „mirno spavaju jer rata neće biti“. Znamo sada kako su tu zabludu skupo platili.

U Vašoj knjizi „Prešućeni genocid – zločini srpskih snaga na Drini 1941-1945. godine“ otkrivate brojne činjenice o kojima javnost u BiH nije znala. Šta, prije svega, treba znati od onoga što Vi otkrivate?

– Treba znati da je rijeka Drina sveti bosanski vodotok i da su prema njemu usmjerene glavne aspiracije velikosrpskih stratega. Bošnjaci su najveće balkanske žrtve tih aspiracija. Moja istraživanja nedvosmisleno pokazuju da su u Drugom svjetskom ratu srpske snage likvidirale više od stotinu hiljada civila bošnjačke nacionalnosti u dolinama Drine i njenih pritoka. Naša i svjetska nauka je o tome dosljedno šutjela. Nakon genocida u vremenu posljednje agresije, Bošnjaci su u Podrinju svedeni na minornu etničku grupu.

Postoje li zločini iz proteklog rata koji su prešućeni ili se o njima malo govori?

– Apsolutno se u probosanskoj javnosti nedovoljno govori o kolosalnosti srpskih, ali i hrvatskih zločina nad Bošnjacima. O njima više govore istraživači iz nekih drugih zemalja nego iz BiH. Svaki grad, svako bošnjačko selo u Podrinju je svojevrsno stratište. Da nije Međunarodnog suda u Hagu, o mnogim mjestima gdje su u najvećim mukama umirali djeca i starci bošnjačke nacionalnosti ne bi se nikad čulo. O monstruoznim zločinima šuti historijska nauka, ali i umjetnost. Nikada niko nije opisao lomače za Bošnjake Višegrada gdje se u blizini izdiže spomenuk krvoloku Draži Mihailoviću. Nikad niko nije snimio film ili TV reportažu o tome kako je pred streljačkim srpskim strojem umiralo hiljade Bošnjaka u Kravici i Branjevu. Na tim mjestima nema nikakvog obilježja koje svjedoči da su ljudi ubijani samo zbog svoje etničke i vjerske pripadnosti. O tim mjestima ne brinu ni oni koji se „ubiše“ zastupajući interese Bošnjaka.

Strah za budućnost

Plaše li se Podrinjci novog genocida i imaju li razloga za strah?

– Treba otići u bilo koje selo ili bilo koji grad na Drini i vidjeti koliko se malobrojni Bošnjaci koji su se vratili u ranija prebivališta plaše za svoju budućnost. Oni su, uistinu, najugroženija kategorija stanovnika u svijetu. U mnogim općinama na vlasti su učesnici genocidnih operacija srpskih snaga. Njih čuva policija koju je osnovao Radovan Karadžić. Oni slušaju medije koje svaki dan ponavljaju mantru o tome „kako je RS vječna, a Bosna privremena kategorija“. Bošnjacima se onemogućava zapošljavanje, obrada imanja. U njihovim dvorištima grade se crkve. Crkve se grade pored njihovih mezarluka. Sve se čini da i oni malobrojni Bošnjaci nestanu iz doline Drine.

Vi ste Drinu nazvali najvećom grobnicom na svijetu.

– Drina je najveći mezarluk koji teče na zemaljskoj kugli, jer su tu rijeku tri puta u prošlom stoljeću srpske snage punile leševima ubijenih Bošnjaka. U njenim virovima i muljevitom koritu još se nalazi više hiljada kostura ubijenih bošnjačkih žena, djece i staraca. Samo s malog dijela njenog toka, s dna jezera Perućac, prošlog ljeta je izvađeno nekoliko stotina tih kostura. Mostovi u Višegradu, Foči i Goraždu su mjesta najvećih četničkih zločina.

Kakvu budućnost predviđate BiH? Mislite li da ni danas nisu prestale velikosrpske i velikohrvatske aspiracije oprema BiH?

– Najveći problem BiH je takozvana RS, koja je, zapravo, rezultat jednog fašističkog, genocidnog projekta, smišljenog i realiziranog od velikosrpskih centara moći u Beogradu. S tom tvorevinom BiH nikad ne može funkcionirati kao normalna država. Na postojanje te tvorevine pristalo je u Dejtonu i tadašnje bošnjačko vodstvo kršeći ustav dotadašnje Republike BiH. Povratak normalnom stanju podrazumijeva normalnu pravnu regulativu koja je važila u BiH prije Dejtonskog sporazuma.

Veliki broj tzv. intelektualaca pretvorio se u puke dokoličare

Koliko se današnji bošnjački intelektualci ponašaju slično onima iz komunističke Jugoslavije?

– Situacija je skoro identična u pogledu ponašanja ljudi od zvanja, znanja i autoriteta. Veliki broj tzv. intelektualaca se pretvorio u puke dokoličare. Svoju „intelektualnost“ dokazuju beskrajnim pametovanjima na tzv. okruglim stolovima, u televizijskim emisijama u kojima, po pravilu, nastupaju uvijek isti „eksperti“ za sve i svašta. Mnogi se nastoje dočepati kakve naučne titule na raznim fakultetima i univerzitetima koji niču kao gljive poslije kiše. Nije mali broj onih „intelektualaca“ koji su se utopili u kaljužu nepotizma i korupcije.

Slična je situacija bila u bivšoj SFRJ pred posljednji rat kada je znatan broj doktora nauka i magistara prešao na stranu agresora ili je pobjegao iz zemlje ostavljajući na cjedilu narod koji je za njihovo školovanje izdvajao veliki novac. Uramljene slike nekih od tih izdajnika i sada se izlažu u pojedinim svečanim salama Univerziteta u Sarajevu i na pojedinim fakultetima. Na Fakultetu na kojem sam zaposlen u svečanoj sali visi slika jednog velikosrpskog intelektualca koji je ovih dana izjavio da je Sarajevo za njega neprijateljsko utvrđenje. Sliku je, odmah pored svoje, postavio jedan „intelektualac“ Bošnjak.

avaz