Pod motom “Da se ne zaboravi” u Lješevu kod Ilijaša svakog 5. juna u godini, obilježena je godišnjica masakra nad nevinim stanovnicima ovog mirnog sela koje se nalazi između Ilijaša i Visokog.
Manifestacija je održava pored spomen-obilježja sagrađenog na samom mjestu masakra, a u znak sjećanja na 22 civila koje su 5. juna 1992. godine strijeljali srpski vojnici, uglavnom komšije, a potom ih, nekoliko dana kasnije, sahranili u masovnu grobnicu na mjesnom mezarju.
Preživjeli mještani znaju tko je izvršio zločin u Lješevu – oni imenuju
Ratka Adžića za kreator svih zločina na području Ilijaša, dok za direktne izvršioce imenuju Vasilija Vidovića zvanog Vaske i Marinka Vidovića. Osim njih, prema svjedočenju dvoje preživjelih, zločinci u Lješevu bili su klasične ubice i pljačkaši, a u tim zlodjelima učestvovali su: Tvrtko Radić, Mirko Ostojić, Kojo Glišić, Bato Bošković, Vojo Bošković, Novo Ostojić, Neven Adžić, Ranko Draškić, Milomir Marić, Nebojša Marić i mnogi drugi.
Na spomen-obilježju u Lješevu uklesana su imena ubijenih: Ćamil i Izet Avdukić, Suljo, Munira, Hasan, Arif, Meho, Safet, Ibrahim, Huso i Amir Fazlić, Husnija, Mujo, Jasmin, Mensud, Fadil, Mehmed i Munir Masnopita, Arif Omanović, Zubejda Suljić, Nijaz Nuhić i Asim Karavdić.
Zločin u Lješevu spominje se u haškim dokumentima i presudama, u kojima se potvrđuje zložin i ubistvo civilnog stanovništva:
Sažetak presude Pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina (Haag, 27. mart 2013. ) dokument u pdf-u
Za ovaj zločin terete se predsjednik općine Ilijaš Ratka Adžića iVaske Vidović – četnički vojvoda u Ilijašu, koji je sa svojom jedinicom počinio stravičan zločin.
Vidović je jedan od predvodnika zločina nad Bošnjacima na području općina Ilijaš i Vogošća, tokom 1992. i 1993.godine .
Vaske je bio blizak Šešeljev saradnik još od rata u Hrvatskoj, a 20. maja 1994. godine Šešelj ga je u Knežini proglasio četničkim vojvodom za „podvige“ na području Ilijaša, Nišićke visoravni i Vogošće.
Tokom rata je bio prepoznatljiv po tome što je vozio džip sa zastavom, na čiju haubu je pričvrstio lobanju Bošnjaka, kojeg je ubio prilikom napada na selo Crnu Rijeku na Nišićkoj visoravni, na koju je stavio plavu kacigu UNPROFORA. Po završetku agresije na BiH, Vidović je pobjegao u Zemun, gdje je uz Brneta Gavrilovića bio lični Šešeljev tjelohranitelj.
U Beogradu je uhapšen 25.aprila 2000. godine, zato što je 09.oktobra 1999.godine ispred Skupštine Srbije pucao u vazduh iz pištolja. Nakon Šešeljevog odlaska u Hag, bio je lični pratilac ljudima iz prvih redova Srpske radikalne stranke, Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću. Kada su se krajem ljeta 2008.godine Nikolić i Vučić otcijepili od Šešelja, i osnovali svoju stranku pod nazivom “Srpska napredna stranka” (SNS), vojvoda Vaske je zajedno sa Brnetom Gavrilovićem i Mirkom Blagojevićem iz Bijeljine ostao vjeran Šešelju. Vučić i Nikolić su optužili Vasilija Vidovića i Mirka Blagojevića da su spremali atentat na njih, na promotivnom skupu nove stranke 05. novembra 2008. godine u sremskom selu Hrtkovci. Vasilije Vidović Vaske nikada nije smijenjen sa dužnosti ubice. I, pored mnoštva dokaza, još nije odgovarao za zločine u okolici Sarajeva, a porodice njegovih žrtava se pitaju „da li uopće u BiH postoji potjernica za njim“.
magazinplus.eu / veterani.ba
