Prenosimo kolumnu sa portala The Bosnian Times
Latić: Kako su nam begovi Čengići poharali nafaku, tako će nam Bukvići i Skake ubiti duh Sarajeva!
Piše: Nedžad Latić/The Bosnian Times
Nisam čuo nikoga danas da je spomenuo Olimpijadu. Tek su neki portali objavili tekstiće u rubrici „desilo se na današnji dana“ sa crno-bijelim slikama Zimskih olimpijskih igara 1984. Hladno je, a snijega nema u gradu. Tako osjećam da su se uspomene na „Sarajevsku pahuljicu“ istopile u jadu i čemeru u kojem žive današnje Sarajlije. Iako baš ja i ne nosim neke naročito lijepe uspomene iz tih vremena, obuzela me je snažna nostalgija za tim vaktom kad sam vidio da grupa radnika u Ferhadiji bruse u pločniku konture loga „Sarajevske pahuljice“.
Bijela prijestonica Svijeta
Bilo mi je došlo da se okrenem oko sebe i razgledam da li me još neki od udbaša prati, jer sam tako živio tih dana u vrijeme Olimpijade. Međutim, znam da je umro i Vlado, udbaš kojeg sam najčešće sretao na Ferhadiji. A trebao sam cijelo vrijeme trajanja olimpijade provesti u zatvoru, da nisam bio prkosan i bacio u vatru papirić sa brojem telefona koji mi je kod gazdarice bio ostavio udbaš Željko. Skupio sam hrabrosti i nisam im se javio na telefon. Tako sam se izborio da uživam u metežu ulica i restorana koji su bili puni mnogobrojnih turista.
Faksimil teksta sa portala “The Bosnia Times”
Pretpostavljam da čitaoci mogu već naslutiti da sam bio progonjen od strane Udbe zbog mojih rodbinskih veza sa muslimanskim intelektualcima koji su bili osuđeni 1983. godine na dugotrajne zatvorske kazne jer sam puno pisao o tome. Baš taj dan je bio objavljen tekst u engleskim novinama, „Daily Mail“ čini mi se, koji je u naslovu opisao kako sam se osjećao. Piter Ristić, moj prijatelj, napisao je da dok svi u Sarajevu slave i raduju se zimskim pahuljicama, familije nevino osuđenih muslimanskih intelektualaca su tužne itd.
Asu Sarajlija
Ipak, i pored sve gorčine koju sam okusio u vrijeme Sarajevske olimpijade, danas nosim lijepa i snažna sjećanja na te dane, jer je u njima moj Grad bio „Bijela prijestonica“ Svijeta. I haman da ni mene više ništa u Sarajevu ne podsjeća na tu Bijelu prijestonicu Svijeta. Iako je na prvi pogled pravda ispravljena, da oni koji su tada bili tužni, odnosno bili u tamnicama danas vladaju Sarajevom, u njemu ni ja osobno ne uživam kao što sam tada uživao u kosmopolitizmu te Bijele prijestonice Svijeta.
Samo par dana je falilo da se izbor Abdulaha Skake za gradonačelnika Sarajeva podudari sa danom kad je počela Olimpijada. Baš on je izvanredan primjer za ilustraciju moje priče, jer je njegov dedo Ismet Kasumagić tada bio u zatvoru skupa sa Alijom Izetbegovićem. S druge strane, Skaka je sarajevski plemić i to „asu“ (čistokrvni) Sarajlija. Ništa u tome ne bi bilo sporno da osoba takvog statusa i porijekla obnaša prestižnu funkciju u svome gradu, da to nije ideološki cilj Stranke demokratske akcije (SDA) po kojem grupa bošnjačkih (begovskih) porodica, po feudalnom i kastinskom principu, treba vladati Bošnjacima.
Iako je ovaj pokušaj već jednom osujetio sam Alija Izetbegović, nakon što je uklonio Amilu Omersoftić iz SDA, protagonistu takve ideologije, njegov sin Bakir, a možda više snaha Sebija, brutalno sprovode u djelo.
Iako se SDA-u ne može oprostiti što je dvojici Čengića, Muhamedu i Hasanu, dala u ruke haznu za nafaku bošnjačkom narodu, jer naš je naš narod mogao „preživjeti i na krompiru“ , Sarajevo neće moći preživjeti nedostatak duha i kosmopolitizma kojeg je sve manje od kada njime vladaju Bukvići, pa evo sada i Skake.
Da, prije nekoliko godina, kada sam vidio da Timur Numić i Denis Zvizdić odvode mladog Skaku na galeriju u hotel Evropa, znao sam o čemu je riječ. Tek kad je Tayib Erdogan prilikom posjete Sarajevu Skaku pomilovao po glavi, jasno mi je bilo kome je Sarajevo ostavljeno u emanet! I što se tiče političke pravde, to je sasvim pravedan ishod situacije u kojoj se danas nalazi glavni grad Bosne i Hercegovine. Niko iz opozicije, posebno ne iz SDP-a i Naše stranke koje se nazivaju ljevicom, nije zaslužio ovu funkciju. Jer tu je biologija davno rekla svoje; kao što su pomrli udbaši koji su me progonili, tako su pomrli i sudionici Zimskih olimpijskih igara. Njihov prirast na ljevici, kako političare tako i intelektualce, još samo čeka „Skakina teka“!
Autor: Nedžad Latić (thebosniatimes.com)
