Pregled situacije u Siriji i Iraku i stvaranje mita o neuzaustavljvoj ofenzivi Islamske države
Talijanski analitičar iranskog podrijetla Ali Reza Jalali je jučer u izvrsnoj analizi opisao medijsku propagandnu kampanju koja militante takozvane “Islamske države” nakon njihovog poraza u Tikritu u Iraku iznova uzdiže u mitološku nepobjedivu vojsku, dok se sirijske i iračke snage opisuju kao “nesposobne” da se odupru bilo kakvoj ozbiljnijoj ofenzivi islamističkih ekstremista. Nakon što je ISIL zauzeo grad Ramadi u Iraku i Palmiru u Siriji, te graničnog prijelaza graničnog prijelaza Al-Tanf/Al-Waleed na granici s Irakom, CBS News navodi kako ISIL drži dvije trećine iračke pokrajine Al-Anbar, velike dijelove sjeverozapadnog Iraka, dok većina zapadnih, turskih, katarskih i saudijskih medija pišu kako “Islamska država” pod kontrolom drži 50% teritorija susjedne Sirije.
Ovakvi lažni napisi za cilj imaju stvoriti dojam, kao što je prije dva dana u Rigi izjavio francuski predsjednik Hollande, “kako je jasno da je sirijski režim oslabljen i da Bashar Al-Assad ne može biti budućnost Sirije, te je potrebno uspostaviti tranzicijsku prozapadnu vladu koja će zemlju voditi do slobodnih izbora”.
Dopisnik talijanske La Stampe iz Jeruzalema, Maurizio Molinari, objavljuje kartu područja koja drže ISIL i ostale islamističke skupine u Iraku i Siriji, prema kojoj iračke i sirijske snage drže samo mala područja oko Bagdada i Damaska i još neke dijelove zemlje.
S druge strane BBC i The Economist citiraju američko Ministarstvo obrane i Institute for the Study of War, koji objavljuju točne karte područja i gradova koja je zauzeo ISIL i vidi se da su to ogromna pustinjska područja istočne Sirije i zapadnog Iraka u kojima nema niti naselja, ni infrastrukture i njih u vojnom smislu najvećim dijelom praktično ne nadzire nitko.
Istina jest da su se sirijske i iračke skupine “Islamske države” zauzimanjem Ramadija, graničnog prijelaza na sirijsko iračkoj granici i Palmire uspjele povezati, ali govoriti o kompaktnom teritoriju kojeg nadziru je ipak previše. ISIL je uspio uspostaviti vlast u iračkom gradu Mosulu, te u Raqqi u Siriji, a sada to pokušava u Ramadiju i Palmiri. Ostala područja koja se prikazuju pod nadzorom “Islamske države” su u stvari pod nadzorom lokalnih sunitskih plemena koja podržavaju ISIL, ali u njima nema neke veće vojne prisutnosti islamističkih militanata.
Osim toga, jučer su iračke snage ponovno zauzeli teritorij istočno od Ramadija i protjerale militante “Islamske države”. Kako prenosi Al Alam, ovo je bio prvi protunapad od pada Anbara, glavnog grada istoimene iračke pokrajine prije tjedan dana.
Napadi dalje idu u smjeru doline Eufrata dolini i nakon zauzimanja grada Husaybah predstoji koračna bitka za oslobođenje Ramadija, što je otprilike ista taktika kojom je iračka vojska uz pomoć lokalnih milicija i savjetnika iz Irana oslobodila Tikrit.
“Vojne operacije za oslobođenje Husaybaha, sedam kilometara istočno od Ramadija, su počele. Do sada smo oslobodili policijsku postaju u Husaybahu, kao i prostor oko nje. Ova je operacija značajan napredak”, sa samog bojišta je za AFP izjavio pukovnik iračke policije.
Pokretanje ofenzive je potvrdio lider plemenskih milicija u tom području, Šeik Rafia Abdelkarim Al-Fahdawi.
“Operacija oslobađanja Husaybaha je počela, uz svesrdno sudjelovanje plemenskih boraca. Snage sigurnosti napreduju i već su oslobodile široka područja”, rekao je lider plemenskih milicija prenosi Albu Fahd.
Prema izvješćima od petka, iračka vojska je oslobodila Khaldiyu i protjerala teroriste iz grada.
Ranije u petak su irački dužnosnici priopćili da će vojne snage, potpomognute dragovoljačkim sunitskim i šiitskim milicijama, uskoro pokrenuti operaciju oslobađanja središnjeg grada Ramadija. Do oslobađanja Khalidiye je došlo dan nakon što su irački vojnici razbili opsadu islamista na rafineriji Baiji u sjevernoj pokrajini Salahudin i u toj akciji oslobodili oko 300 zarobljenih vojnika koje je držao ISIL. Vijest o uspjehu ove akcije je potvrdila i saudijska Al Arabiya.
Glasnogovornik iračke vojske je potvrdio puni nadzor nad rafinerijom koja se nalazi 40-ak kilometara sjeverno od iračkog grada Tikrita u provinciji Salahudin.
Unatoč relativno dobrom razvoju situacije na bojištu u Iraku i još uvijek jaku sirijsku vojsku koja nije nimalo oslabila, ili barem ne onoliko koliko bi to želio francuski predsjednik Hollande, dopisnici kao što je Maurizio Molinari koji izvještava z Jeruzalema pišu “kako ISIL pobjeđuje jer su i sirijska i iračka vojska u očajnom stanju, ali i zbog toga što islamistički fundamentalisti imaju ogromnu podršku među lokalnim stanovništvom”.
Ovakvim se izjavama sotonizira lokalno sunitsko stanovništvo, koje u pravilu prije dolaska militanata”Islamske države” napušta svoja sela i gradove i bježi na sigurna područja. S druge se strane daje za pravo Hollandeu i njemu sličnima, koji tvrde kako su Assadova i iračka vojska slabi i “nužno trebaju pomoć Zapada”.
La Stampa piše i “kako se teško boriti protiv džihadista jer je njihova motivacija vrlo visoka i oni zbog ideologije koja posvećuje mučeništvo idu u vatru bez straha od smrti”.
Maurizio Molinari priznaje “kako je do sada bilo više od 6 000 zračnih udara takozvane “Međunarodne antiterorističke koalicije” u kojima je uništeno stotine vojnih vozila, zgrade i kampova, ali je borce ISIL-a teško identificirati, jer se kreću u malim skupinama i na satelitskim snimcima izgledaju kao civili”.
“U nekim slučajevima ISIL koristi i pješčane oluje kako bi se kretao neprimijećen. No, najvažnije su bitke na terenu u urbanim područjima kao što su Ramadi ili Palmira, jer tamo zrakoplovi ne mogu učiniti ništa bez podrške dobro obučenih vojnika. Uzmimo primjer Kobanija u Siriji, gdje je ISIL poražen kada su saveznici koordinirali udare s kampanjom vojnika na terenu, Peshmergi iz Iračkog Kurdistana”, piše Molinari.
“ISIL želi zauzeti i Libanon. Bitka za Qalamoun, koja je počela 6. svibnja, nastavlja se jer ISIL želi ući u dolinu Beka'a i udariti na uporišta Hezbollaha koji pomaže Assadov režim. Potom i Jordan, koji sada ima dva granice s kalifatom, na sjeveru i istoku. I Saudijsku Arabiju, kao što pokazuje jučerašnji napad na šiitsku džamiju u Qatifu. No, najambiciozniji cilj im je u Afganistan i Pakistan sa skupinom Khosaran i talibanima koji su napustili Mulla Omara i pridružili se kalifu u njegovom genocidnom ratu protiv šiita. Vojnici kalifata su vrlo motivirani, ali ih dobro obučena vojska na kopnu može zbrisati s lica zemlje. No, niti jedna zemlja to ne želi to učiniti. SAD i Europljani strahuju od odmazde. Arapske zemlje vide rizik bumerang-efekta protiv njih, a Turskoj, koja ima jaku vojsku, prioritet je pad režima Bashara Al-Assada, a ne poraz kalifata. U glavnim gradovima na Bliskom istoku se najviše raspravlja o tome tko pomaže ISIL. Osumnjičeni su mnogi, ali je trenutno najviše spominjan turski predsjednik Erdogan, budući da je preko njegovog teritorija ISIL prima dragovoljce i ilegalno prodaje sirovu naftu”, zaključuje Maurizio Molinari.
Mnogo onoga što je rekao je istina, ali se teško složiti s tvrdnjom da si iračka i sirijska vojska nesposobne da same riješe problem. Molinari, jednako kao i zapadni čelnici, optužuje “neke saveznike” NATO-a s Bliskog istoka da su krivi što pomažu ISIL, ali izbjegava spomenuti činjenicu da Ankara, Rijad i Doha sve rade u dogovoru s Washingtonom i Bruxellesom.
U svom članku je spomenuo i Qalamoun, ali ne govori o ofenzivi Hezbollaha i sirijske vojske koja je počela početkom svibnja, nego o napadu ISIL-a na dolinu Beka'a u Libanonu, što je potpuno suprotno od onoga što se događa na terenu.
Prije tri dana se s Qalamouna u Europu vratio Talal Khrais, analitičar i dopisnik portala Assadakah, koji je opisao kako otprilike stoji situacija na bojištu.
“Četiri sata teškog putovanja u organizaciji Hezbollaha koji je bio domaćim i stranim novinarima na oko 100 km ceste uz pratnju oklopnih vozila po suhom i stjenovitom terenu.
Usput se vide uništena vozila koja su džihadisti ostavili u bijegu. No, sve teškoće putovanja se zaborave kada stignete na odredište, najviše vrhove koji su samo nekoliko dana prije bili pod kontrolom militanata ISIL-a i Al Nusra Fronta, a sada su oslobođeni.
Hezbolah i sirijska vojska su u samo tjedan dana borbi oslobodili oko 850 četvornih kilometara teritorija. Konvoj novinara je stigao u selo Brital s libanonske strane Qalamouna i to bez posebnih mjera sigurnost, jer su ceste očišćene ranije. Borci Hezbollaha nisu uništavali leševe, nego su pokopali tijela neprijatelja po islamskom običaju i pokazali poštovanje prema mrtvima. U samo dva dana je pokopano više desetaka tijela.
Novinarima su pokazali skladišta isporučenog streljiva i oružja koje su džihadisti ostavili u bijegu. Svo oružje je iz zaljevskih zemalja. Infracrvena noćna optika je iz Izraela, a ima dosta i lijekova.
U ovom trenutku možemo reći da Hezbollah i sirijska vojska kontroliraju cijeli planinski lanac El Barrouh na sirijskoj strani, koji se nalazi na oko 2 450 metara nadmorske visine i prostire se na površini od 20 km2. Ovaj strateški položaj je bio najvažniji cilj Hezbollaha i sirijske vojske.
Nakon posjete El Barrouhu, skupina novinara je morala putovati dva sata do prijelaza koji povezuje strateško područje Ras El Maara s ruralnim područjima do Nahle, zajedno teritorijem na libanonskoj strani, upravo tamo gdje su šiitska sela bila ugrožena od strane Al-Nusra Fronta.Većinu Ras El Maare i okolnog ruralnog područja je oslobodila sirijska vojska. Sirijski zapovjednik je rekao da je većina terorista ubijena ili su se dali u bijeg.
Trenutno postoje džepovi terorista ISIL-a i Al- Nusra Fronta koncentrirani u ruralnim područjima Arsala u Libanonu. Prije ponovnog osvajanja teritorija od strane libanonskih i sirijskih boraca, ISIL i Al-Nusra Front su držali pod nadzorom oko 1 000 četvornih kilometara teritorija, danas pod okupacijom drže samo 280 km2.
S ovim najnovijim vojnim operacijama se jamči potpuna povezanost dvije ključne točke – slobodna je cesta koja povezuje Beirut i Damask i put koji vodi iz Homsa u Damask”, izravno s bojišta na Qalamounu izvještava Talal Khrais. (Foto: Karta bojišta na Qalamounu)
Istina je da je sirijski grad Palmira pao u ruke “Islamske države” i sudbina koja može zadesiti jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u svijetu je vrlo loša vijest, ali vijest koja pokazuje koju su razinu barbarstva prihvatile zapadne metropole kada su se u posljednjih nekoliko godina neodgovorno kladile protiv Assada. Što je najgore, oni će to i dalje činiti, unatoč službenom scenariju prema kojem su se odlučile boriti protiv terorizma.
No, više od suradnje zapadnih lidera s Turskom i zaljevskim šeicima brine pitanje što će se sada dogoditi sa Sirijom?
Upravo zbog toga je važno spomenuti gubitak Palmire, ali i pobjedu sirijske vojske i Hezbollaha na Qalamounu.
Koliko su teški ta pobjeda i poraz? Ako se pogleda karta, onda na pamet pada prekrajanje granica na Bliskom istoku, neostvareni san američkih neokonzervativaca o kojem je 2013. pisao The New York Times.
Nove granice snažno podupiru utjecajni krugovi u Washingtonu i Londonu. Sada se “Islamska država” učvrstila u istočnoj Siriji, gotovo nenaseljenoj, ali bogatoj rezervama nafte i plina.
Na zapadu Sirije, uz značajan doprinos Hezbollaha nastaje slobodan prostor, drugačiji od onoga prije rata. Sve izgleda kao da se netko trudi da “preoblikuje granice” i smanji suverenitet Damaska na samo 30% bivšeg teritorija zemlje. Na ovaj se način prekida i savez Damaska i Teherana, dok analitičar Thierry Meyssan smatra da sudbina Sirije u stvari ovisi sporazumu od 30. lipnja oko iranskog nuklearnog programa i mogućeg dogovora SAD-a i Irana.
Iran sa svoje strane tvrdi kako Sirija nikada nije bila predmetom pregovora o nuklearnom programu i Teheran čvrsto stoji pri odluci da podržava Assada i Hezbollah u istoj mjeri, ili čak više, kao što je činio svih proteklih desetljeća. Istraživačkom novinaru Thierryu Meyssanu je često polazilo za rukom raskrinkati laži i obmane američke administracije, ali mu se u slučaju mogućeg dogovora Irana i Sjedinjenih Država na štetu Sirije i Hezbollaha teško može dati za pravo. Istina je da su SAD, Turska, zaljevske monarhije i Izrael pobjedama militanata “Islamske države” i pozicioniranjem takozvanog “kalifata” između Teherana s jedne strane, te Damaska i Bejruta s druge, već postigli svoj cilj i stoga im odgovara ovakav status quo u kojem je Iran fizički odvojen od saveznika na zapadnim granicama.
Međutim, obzirom da o tome ovisi opstanak Islamske Republike, nije rečeno da će tako i ostati, što govori i aktivan angažman iranskih vojnih stručnjaka i dragovoljaca u Iraku.
Konačno, zar se nitko nije zapitao odakle Basharu Al-Assadu novac da ratuje već četiri godine, što uključuje oružje, streljivo, opremu za vojnike, gorivo, dijelove za oklopna vozila, tenkove, zrakoplove i sve što jednoj vojsci od nekoliko stotina tisuća ljudi treba da uspješno pruža otpor u ovom atipičnom ratu u kojem se islamisti brzo premještaju pojavljuju sad u sad u drugom dijelu zemlje i brzim udarima ostvaruju pobjede, koje onda teško mogu očuvati, isključivši grad Raqqu, naravno? Vlada u Damasku nekim “čudom”, osim što prilično uspješno pruža otpor agresiji, redovito isplaćuje plaće i mirovine, te osigurava sredstva za proračun za normalno funkcioniranje države i svih usluga, od kojih su najvažnije zdravstvo, školstvo, socijalna skrb i posebno skrb za obitelji poginulih boraca na svim slobodnim područjima. Svatko razuman je svjestan da vlada u Damasku to ne bi mogla učiniti bez pomoći saveznika i tu su vjerojatno ključnu ulogu odigrali Iran i Rusija.
Govoreći o napretku militanata “Islamske države”, onda moramo primijetiti jednu drugu krajnost i njihove pobjede u Iraku i Siriji su najbolja potvrda lažnog rata kojeg su zaljevske monarhije i Zapad vode protiv takozvanog “kalifata”. Već godinu dana na Zapadu govore kako žele srušiti “Islamsku državu”, ali nikome ne pada na pamet da pomogne sirijskoj vojsci koja se bori protiv nemilosrdnog neprijatelja, dok irački dužnosnici otvoreno sumnjaju u dobre namjere koalicije.
Ne bez razloga, jer gdje su svi ti saveznički zrakoplovi i koji je učinak 6 000 zračnih udara koje spominje Maurizio Molinari? Za talijanskog dopisnika s Bliskog istoka se militanti “Islamske države” kreću u manjim skupinama, pješice ili na devama, koriste se pješčanim olujama kao zaklonom kako bi izbjegli satelitski nadzor i odjednom se s nekoliko desetaka tenkova i teškim topništvom pojave pred sirijskim gradom Palmirom. Kako priča Molinari , ispada da se ISIL devama i pješčanim olujama koristi i za premještanje teškog naoružanja s jednog kraja pustinje na drugi.
6 000 zračnih udara i nekoliko ubijenih lidera ISIL-a, desna ruka Abu Bakra Al-Bagdadija, Al-Afri i “ministar” nafte Abu Sayyaf. Tisuću ili dvije ubijenih islamističkih ekstremista, nekoliko uništenih vozila, motocikala i uporišta i to je sve što je s najsofisticiranijim oružjem na svijetu u borbi protiv terorista uspjela učiniti takozvana “Međunarodna antiteroristička koalicija”.
Europa se navodno užasava nad pokoljem kršćana, Kurda i Jezida, ali prstom nije maknula da obrani vladu u Damasku, koja sigurno nije pretjerano zaljubljena u demokraciju zapadnog tipa, ali je jedina koja poštuje i štiti manjine.
Međunarodna koalicija, umjesto da brani sirijski narod, kršćane, ostale manjine i arheološka nalazišta, sve za što kaže da joj je neizmjerno stalo, pomaže – izravno ili neizravno – islamističke ekstremiste.
Zapad neće intervenirati da spasi kršćane i druge manjine, kao i arheološka nalazišta, samo da ne intervenira, jer bi tada morao priznati da su snage Damaska trenutno jedina alternativa islamskom kalifatu u Siriji.
Umjesto toga, 350 američkih vojnih savjetnika je prije nekoliko dana u Turskoj i Jordanu počeli trenirati 4 000 sirijskih pobunjenika, pažljivo odabranih od strane Turaka, Saudijaca i Katara, sve tri zemlje koje podržavaju i “Islamsku državu” i novi islamistički savez koji je krajem ožujka zauzeo Idlib u sjevernoj Siriji. Islamistička koalicija Jaish Al-Fatah u Idlibu se sastoji se od širokog spektra islamističkih milicija, ali je najutjecajnija skupina Al Nusra Front. “Islamska država” je također prisutna na tom tzv. zapadnom frontu u Siriji, ali se bori za svoj račun i ne miješa se drugim ideološki sličnim skupinama, za portal Analisi Difesapiše vojni ekspert, povjesničar i novinar Gianandrea Gaiani.
Stvaranje koalicije Jaish Al-Fatah sugerira da su Saudijska Arabija i Katar postigli dogovor u ime zajedničkog cilja i žele srušiti sekularnu vladu Bashara Al-Assada. Oni se nadaju da će to učiniti programom obuke koju će proći 5 000 pobunjenika u tri godine i to po cijeni, što naravno plaća Pentagon, u ukupnom iznosu od 1,5 milijardi dolara.
Tu je i prošireni sporazum između Turske, Katara i Saudijske Arabije koji su se opet usredotočili na rušenje Bashara Al-Assada, sigurno ne za borbu protiv “Islamske države”.
Što se nas Europljana tiče, naši lideri vode bezglavu i samoubilačku politiku koja nas vodi u savezništvo s Al Qaedom i raznim selafijskim skupinama koje žele osvojiti Damask i Sirijcima nametnuti svoju rigidnu interpretaciju šerijata.
Washington cijeli svijet želi uvjeriti kako će se nove pobunjeničke skupine u Siriji boriti protiv ISIL-a, ali nitko ne može objasniti kako se protiv kalifata može boriti slabljenjem sirijske vojske, jedine snage koja se uz Kurde bori protiv Al-Bagdadijevih krvnika i fanatika.
Sirija se i ne nada pomoći od strane onih koji četiri godine sve čine kako bi nestala s političke karte Bliskog istoka, ali je zato glavni tajnik Hezbollaha, Sayyed Hasan Nasrallah, opet pozvao na narodnu mobilizaciju kako bi se izvojevala pobjeda u “egzistencijalnoj bitci u Siriji”.
“Otpor vodi egzistencijalnu bitku par excellence”, rekao je Nasrallah u petak u privatnom govoru upućenom ranjenim borcima Hezbollaha, prenosi As-Safir.
“Da se ne borimo u Aleppu, Homsu i Damasku, mi bi se borili u Baalbeku, Hermelu, Al-Ghaziehu, Sidonau, Tiri, Nabatiehi i drugim libanonskim selima, mjestima i gradovima. Hezbollaha nije imao izbora nego poraziti “takfirističke” skupine u regiji, kojima je drugo ime klanje, silovanje i porobljavanje. Čak i ako pola nas završe kao mučenici u ovom ratu, druga polovica će živjeti dostojanstveno, slavno i časno i to je najbolji izbor”, rekao je Sayyed Hasan Nasrallah.
“Pola od nas neće biti mučenici, ako Bog da, ali situacija zahtijeva veliku žrtvu, jer je napad ogroman. Saudijska Arabija, Turska i Katar su riješili svoje unutarnje konflikte i pridružili su se snagama u borbi protiv Hezbollaha. Ako budemo odlučni i odogovorni, mi ćemo ih s našim saveznicima pobijediti”, rekao je Nasrallah.
Napao je prozapadne šiitske političare, za koje kaže da su “šiiti iz američkog veleposlanstva”.
Lider Hezbollaha je rekao kako bi njegova stranka mogla uskoro objaviti “opću narodnu mobilizaciju ” i otkriva da u vojnim akcijama Hezbollaha u budućnosti neće biti zemljopisnih ograničenja.
“Rekao sam prije da ćemo biti tamo gdje bismo trebali biti (u Siriji), a sad kažem da bismo se mogli boriti posvuda. Nećemo više šutjeti i imamo jake karte koje još nismo iskoristili. Ako nastaviti s ovim zamahom, kao što smo učinili na Qalamounu, pobjeda je sigurno zajamčena”, zaključio je Sayyed Hasan Nasrallah.
Čak i prozapadni SOHR priznaje da su Hezbollah i sirijska vojska u protekla dva tjedna nakon brojnih uzastopnih pobjeda na Qalamounu prepolovili područje koje su pod nadzorom držali islamistički ekstremisti. Iako SOHR iz Londona javlja da su Hezbollah i SAA oslobodili 310 četvornih kilometara, od ukupno 710 km2 koliko su ranije nadzirali islamisti, dok Talal Khrais izravno s bojišta na Qalamounu govori o preostalih 280 četvornih kilometra pod nadzorom ISIL-a, od ranije okupiranih 1 000 km2, ali s obje strane granice, znakovito je da se ipak priznaje pobjeda sirijske vojske i Hezbollaha.
Osim toga, prošle srijede je iranska vojska pokrenula masovne vojne vježbe pod imenom “Beit ot-Moqaddas 27” koje će trajati tjedan dana u tri zemljopisna područja zemlje.U vježbama će sudjelovati kopnene i oklopne snage, artiljerijske jedinice, postrojbe za brzo korištenje, komandosi i zrakoplovstvo. Kopnene snage sudjeluju u najširem spektru raznih manevara.
Brigadni general Ahmadreza Pourdastan, zapovjednik iranskih kopnenih snaga, za agenciju IRNA je rekao da će se testirati najnovija oprema i naoružanje, ali je dodao i da će iranske snage uvježbavati napredne taktike u borbi protiv posredničkih ratova u regiji (proxy war), izjavu generala Ahmadreze Pourdastana prenosi Al-Alam.
Iranski general je ovu izjavu dao sam dan prije no što će lider Hezbollaha Sayyed Hasan Nasrallah najaviti mobilizaciju svih snaga za uključivanje u egzistencijalnu bitku u Siriji. Bilo bi naivno vjerovati da ove dvije izjave “slučajno” stižu gotovo istovremeno kada se u Iraku pokreće kampanja za oslobađanje Ramadija i dok sirijskoj vojsci i Hezbollahu preostaje još nekoliko bitaka do konačne pobjede na Qalamounu.
Iako se sirijska vojska povukla iz Idliba, Jisr Ash-Shugura i Palmire, te izgubila uporište Al- Mastoumu južno od Idliba, kao i granični prijelaz Al-Tanf/Al-Waleed, s druge strane se uspješno bori u Aleppu i potiskuje islamiste u industrijskom području Sheikh Najjar, a nakon teških uličnih borbi protiv islamista u blizini Zrakoplovne akademije, te Bani Zaid Al-Zebdiyi, Al-Mansouri, Kafr Hamri, Al-Fardousu, Andanu, Al-Asrafiji u gradu Aleppu sirijska vojska sada ima bolji nadzor nad cijelim područjem.
Osim toga, Kurdi iz Jedinica narodne obrane (YPG) i milicije Asirskog vojnog vijeća (Syriac Military Council) su u sirijskoj pokrajini Hassakah porazili ISIL i zauzeli velika područja na rijeci Khabour. Oslobođena su strateška sela Tal Hormuz i Tal Nasri, koja su zbog blizine glavnog dobavnog pravca terorističke skupine bila od vitalnog značaja za ISIL, a sada im je blokiran put prema Al-Shadadiju na jugu, prenosi sirjski Al Masdar News.
Lokalni izvori navode da je YPG zauzeo najvišu točku na planinama Abdel-Aziz, a da su asirske milicije poznate kao “Suturo” zauzele Ghabish i Tal Shameran.
Kurdi šire slobodi teritorij i u području Kobanija, a kako prenosiKurdpress, ISIL su protjerali iz sela Arna i Hadid u južnom dijelu kurdske enklave na sjeveru Sirije.
Pobjede Kurda su važne u kontekstu jer je glasnogovornik najveće kurdske stranke PYD, političkog krila YPG-a, izjavio kako Kurdi ne žele podijeliti Siriju i izrazio je svoje protivljenje saudijskoj i turskoj vojnoj intervenciji u Siriji.
Omar Al-Wash je za agenciju Rudaw rekao da bi vojna intervencija bila najgora opcija za rješavanje krize i da su saudijska i turska intervencija u Siriji beskorisna i najgora opcija, dodajući da je najbolji način da se okonča rat u državi političko rješenje krize u Siriji. Osim toga, izjavio je da treba pokrenuti razgovre u Ženevi i na njih pozvati Kurde, što je do sada učinila jedino Moskva kada je na multilateralne pregovore pozvala i lidera PYD-a Saliha Muslima, jer će pozivanjem sirijskih Kurda pregovori biti produktivni “jer Kurdi u Siriji nisu robovi, nego partneri”.
Omar Al-Wash je dodao kako bi Kurdi trebali imati ulogu u sirijskoj politici i imati svoja mjesta u sirijskoj vladi i glavnom gradu.
“Želimo demokratsku Siriju koja će braniti prava svih. Mi ne želimo podijeliti Siriju”, zaključio je glasnogovornik PYD-a, Omar Al-Wash, prenosi Kurdpress.
Nakon svega navedenog bi trebalo uzeti kartu Sirije, kao i za oslobođena područja jedinstvene države smatrati i kurdske pokrajine, posebno Hassakhu u kojoj sirijska vojska još uvijek ima svoj kontingent u Qamishliu, gdje je u veljači ove gidine poslala i pojačanja, te napraviti malo bolji izračun pobjeda i poraza od onoga kojeg je na brzinu učinio francuski predsjednik Hollande, koji je izjavio “kako je režim očigledno oslabio i da je Siriji potrebna prozapadna vlada koja će zemlju dovesti do slobodnih izbora”.
Izjava glasnogovornika najveće kurdske stranke u Siriji se sigurno neće svidjeti Zapadu,a posebno Ankari i zaljevskim monarhijama, jer ako su Kurdi odlučili čuvati jedinstvo Sirije i boriti se zajedno sa svima koji žele iskorijeniti islamističku pošast u zemlji, onda to znači da im je preostao samo jedan saveznik, a to nisu ni Zapad ni takozvani “Prijatelji Sirije”.
FOTO / Područja koja prema podacima američkog Ministarstva obrane i ISW-a drži ISIL i područja u kojima uživa podršku lokalnog stanovništva, dok su ostali dijelovi Sirije potpuno pusti i nenaseljeni (Napomena: Na karti nisu obilježena područja pod nadzorom drugih islamisitičkih skupina):
