Bez obzira na veoma komplikovanu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, Dževad Karahasan smatra da će BiH opstati. On je to rekao na marginama 18. Međunarodnog književnog festivala u Berlinu, piše DW.
– Zabrinjava me da je svijet danas više “desno” nego kratko prije izbijanja Drugog svjetskog rata, 1939. godine – rekao je Dževad Karahasan predstavljajući svoj roman „Utjeha noćnog neba“ na Međunarodnom književnom festivalu u Berlinu. Ova knjiga je drugi dio romaneskne trilogije posvećene velikom perzijskom matematičaru, astronomu i pjesniku Omaru Hajamu.
Danas, u vremenu terorizma i fundamentalizama različitih vrsta, posebno dobija na aktuelnosti, jer radnja romana podsjeća na način postanka ISIS-a.
– Na Zapadu se već dvadeset godina vlada strahom. Mali predah je retorikom donio Barack Obama; no, samo retorikom. Ni on u praksi nije ništa promijenio. U većini zemalja su na vlasti jake vođe, a gdje su na vlasti jake vođe, tu nema demokratije – smatra Karahasan.
Ovaj bh. književnik, nosilac brojnih odlikovanja u Njemačkoj, između ostalih, Književne nagrade za evropsko razumijevanje koja mu je dodijeljena 2004. u Leipzigu, veliki je pobornik izbjegličke politike njemačke kancelarke Angele Merkel i ljut je, kaže, kada se ta politika koristi u svrhu raspirivanja straha među njemačkim i stanovnicima drugih evropskih zemalja.
– Argument da bi milion primljenih izbjeglica mogao ugroziti standard ili kulturni identitet oko 550 miliona stanovnika EU je poražavajući za Evropsku uniju, čijih devet zemalja spada u 15 najbogatijih država svijeta. Mali Libanon je primio milion i po, Jordan preko milion, a Turska 3,5 miliona izbjeglica i niko se tamo nije žalio da je ostao gladan ili postao kulturno ugrožen – argumentira Dževad Karahasan.
Karahasan, kaže, zna da Njemačka ne može ostati „blaženo ostrvo u svijetu u kome se u posljednjih 20 godina proizvodi strah”. No, nada se, da će bez obzira na porast desnog radikalizma, kod njemačkih birača pobijediti razum i briga ne samo za Njemačku, već i za Evropsku uniju, koju većina Nijemaca ocjenjuje pozitivno.
– Od političke situacije u Njemačkoj je umnogome ovisna budućnost Evropske unije pa time i samog svijeta – rekao je Karahasan na marginama Kuće berlinskih festivala, festivala koji je ove godien postao punoljetan.
Karahasan je bio njegov gost osnivačke 2001., a godinu dana kasnije je njegovim govorom čak otvorena ova književna manifestacija, koja je u međuvremenu stekla veliki ugled kako kod publike tako i književnika samih. Tokom proteklih godina je festival ugostio više od 2400 autora iz 121 zemlje svijeta, među njima i književne veličine, poput nobelovaca Guntera Grassa, Doris Lessing, Orhana Pamuka ili Marija Vargasa Llose. Ove godine se berlinskoj publici predstavlja oko 200 autora iz 40 zemalja svijeta, među kojim je i Dževad Karahasan koji godinama živi na potezu između Sarajeva i austrijskog Graza.
Međutim, o pitanju radikalizma u BiH ne upušta se u velike polemike.
– U Bosni je bilo muslimana i prije Turske, a Sarajevo je jedini grad u Evropi u kome nikog ne čudi, što su jedan islamski mistik poput mene i jedan fratar, najbolji prijatelji. I gdje se većina ljudi raduje ezanu i zvonima crkava – tvrdi ugledni bh. pisac i ističe da ga ne uznemiravaju niti najave o mogućem prekrajanju granica između Kosova i Srbije, koje bi mogle imati domino-efekat i na druga područja bivše Jugoslavije, posebno na BiH.
Marionete koje se smatraju vođama naroda, se dogovaraju oko granica koje crtaju ljudskim životima i krvlju, a ja se trudim da sačuvam pamćenje, kulturu, da uvjerim ljude oko sebe da ljubav, razumijevanje i prijateljstvo ipak mnogo znače. Oni rade svoj posao, a ja svoj.
Bez obzira na veoma komplikovanu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, Dževad Karahasan smatra da će BiH opstati.
– Nikad nije bilo vojske koja je htjela stvoriti Bosnu, niti političkog pokreta. BiH je stvorila kulturu, jedan konkretan način življenja, shvatanje da je komšija ipak važniji od tamo nekakvog vođe – smatra Karahasan.
Da ovakvo mišljenje ipak nije suviše optimistično, pitam na kraju razgovora?
– Možda, jer ko je danas optimista, vjerovatno je lud. No, ja sam već toliko toga preturio preko glave. Grad u kojem sam rođen, danas se zove drugačije, (Duvno, danas Tomislavgrad – prim. aut.) zemlje u kojoj sam rođen više nema. No, živ sam. Nema ničeg sigurnog kod živog čovjeka, samo je mrtav potpuno siguran da mu se više ništa ružno ne može desiti – zaključio je Karahasan.
