Otkrivena spomen-ploča heroju Vinku Šamarliću: Umjesto Olimpijade, odabrao borbu u kojoj je poginuo

Prije tačno 24 godine poginuo je Vinko Šamarlić. Bio je vrhunski sportista, ratnik, patriot. Bio je i ostao primjer junaštva i ljudske veličine. Nezaboravnu Olimpijadu 1992. godine u izazovnoj Barceloni odgodio je za neki drugi dan koji nikad nije došao. Danas je otkrivena spomen-ploča ovom velikom heroju.

Prije otkrivanja spomen-ploče održan je tradicionalni “Marš sjećanja Vinko Šamarlić“, a maršruta je bila sljedeća: Spomen-obilježje Hrasno i Hrasno Brdo – Olovska ulica – Milinkladska ulica – Posavska ulica – Novopazarska ulica – Olovska ulica – Spomen-obilježje Hrasno i Hrasno brdo. Nakon marša uslijedilo je otkrivanje spomen-ploče, odavanje počasti i polaganje cvijeća na mjestu pogibije Vinka Šamarlića, bivšeg borca za kojeg se veže filmska priča.

(Klix.ba)

Izborio plasman na Olimpijske igre ‘92

Svijet će Olimpijadu u Barceloni pamtiti po “dream teamu” predvođenim Jordanom, Pippenom, Drexlerom i Maloneom. Bosna i Hercegovina će Olimpijadu pamtiti po tome što je i naša zastava prvi put našla svoje mjesto na jarbolima tokom olimpijskih igara, ovaj put na jarbolima Olimpijskog stadiona u Barceloni, gdje je ceremonija otvaranja igara održana 25. jula, a ova mala zemlja u srcu Balkana je nezavisnost stekla 1. marta 1992. godine i već 6. aprila ušla u rat. Ali kako ni ova zemlja, ni život u njoj nikad nisu stali niti će ikad stati, na Olimpijadu u Barcelonu, iz dima, vatre i granata izvukli smo i poslali deset sportista (atletika – Kada Delić-Selimović, atletika – Dragan Mustapić, atletika – Mirsada Burić, atletika – Zlatan Saračević, dizanje tegova – Mehmed Skender, judo – Vlado Paradžik, kajak – Aleksandar Đurić, plivanje – Anja Margetić, plivanje – Janko Gojković, streljaštvo – Mirjana Horvat) koji su nas u Španiji predstavili svijetu.

Dok je Barcelona doživljavala transformaciju koja će je nevjerovatnom brzinom odvesti u pozitivnom smjeru i koja će joj broj od 127 hiljada nezaposlenih iz 1986. godine smanjiti na 60 hiljada u 1992. godini, u Bosni i Hercegovini se vodila bitka za život. Dok je Barcelona bila centar svijeta koji želite dotaći ako vam se uživa, Sarajevo je bilo centar svijeta koji želite dotaći ako vam se tuguje. A jasno je, to niko ne želi. I ako se iko ikad pitao postoji li osoba koja bi takvu Barcelonu ostavila u “ćošak” i umjesto nje “životarila” u Sarajevu, dobio bi odgovor koji bi glasio: zvjezdanu Barcelonu krvavim Sarajevom zamijenio bi Vinko Šamarlić.

Vinko je rođen 8. marta 1964. godine u Žepču. U Sarajevu se nastanio kad je odlučio pohađati Srednju policijsku školu. Došao je kao talentirani džudist i u glavnom gradu se nastavio hrvati po tatamijima. Trenirao je u Džudo klubu Željezničar s kojim je osvajao prvenstvo Jugoslavije, da bi 1985. godine postao član Specijalne jedinice u kojoj dobija čin kapetana. Godine koje su uslijedile donosile su medalje s kupova po Jugoslaviji, medalju s državnog prvenstva Jugoslavije te vremenom Vinko postaje reprezentativac Jugoslavije u džudu.

Vinko je 1992. godine “u džepu” imao normu za Olimijadu u Barceloni. Dakle, imao je besplatno putovanje, boravak i druženje s najvećim sportskim ličnostima svijeta. Imao je priliku da se okupa u Sredozemnom moru i navečer prošeta katalonskom plažom. I, uz svoje sposobnosti i sportsku sreću, možda da ovoj zemlji donese prvu medalju na njenom debitantskom nastupu na Olimpijskim igrama. Mogao je Vinko biti jedan od onih devet hiljada i tristo pedeset šest sportista na Igrama i jedan od članova našeg tima. Mogao je nositi našu zastavu na Olimpijskom stadionu u Barceloni, ali Vinko to nije uradio.

“Idem iz rova donijeti medalju za Bosnu i Hercegovnu”

Zvao ga je trener naše džudo reprezentacije Branimir Crnogorac da napusti specijalnu jedinicu i posveti se samo pripremama za Olimpijadu, govorili su mu to i specijalci, ali Vinko ih nije slušao. Vinkov odgovor, nakon što su mu govorili da napusti specijalnu jedinicu, bio je: “Idem iz rova donijeti medalju za Bosnu i Hercegovnu”. Odluka je bila jasna – Vinko će tek nakon borbe na Hrasnom Brdu, 8. juna 1992. godine, otići za Barcelonu. Nažalost, borba na Hrasnom Brdu bila je posljednja Vinkova borba u životu.

Sarajevo ga neće zaboraviti. Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom, Medaljom za hrabrost i Ordenom zlatnog grba sa mačevima. Ulica na Ilidži nosi njegovo ime, njegov dan pogibije obilježava se svake godine, a Džudo klub Željezničar organizira memorijalni turnir na koji dolaze stotine takmičara iz zemalja Evrope.

I Barcelona je na neki način, nenamjerno, sačuvala sjećanje na Vinka. Naime, moto Olimpijade u Barceloni bio je “Prijatelji zauvijek”. To je Vinko ostao sa svima koji vole ovu zemlju i ovaj grad, a pogotovo onima koji su ga poznavali. Na Olimpijskom stadionu u Barceloni, koji je umjesto ratnog Sarajeva Vinko mogao odabrati, danas igra ragbi klub po imenu Katalonski zmajevi, a Vinkov nadimak bio je Zmaj. Iza tog Zmaja ostali su žena i dijete, porodica u Žepču, prijatelji, Sarajevo i ova zemlja. Ali ostao je i on kao legenda.

Klix.ba