Nakon što tokom današnje posjete nije bilo niti jednog obilježja Bosne i Hercegovine, niti jednog sastanka s bilo kojim bh. (nesrpskim) zvaničnikom i budali bi trebalo biti jasno o čemu se radi.
Piše: Sead Numanović
“Drugo je kada imate ovako veliki suštinski važan projekat, onda znate da je sve moguće i onda imate hrabrosti i energije da sanjate mnogo veće snove. Ja se nadam da je ovo jedan novi početak u odnosima, ne samo RS i Srbije, nego u regionu”, uskliknula je ushićeno premijerka Srbije Ana Brnabić.
Tokom današnje posjete Bosni i Hercegovini, koju je brutalno izignorirala na svakom koraku, poslušna vršiteljia volje i naloga predsjednika Srbije Aleksandra Vučića je, tik što je odložila lopatu, poručila da “ovo nam daje energiju i hrabrost da razmišljamo o mnogo većim stvarima i perspektivi za sve koji ovdje žive”.
Sve se dešavalo u Bosni i Hercegovini, u gornjem toku rijeke Drine, nedaleko od državne granice s Srbijom.
Srbija je, usprkos ili u inat Bosni i Hercegovini, danas započela novu fazu gaženja Bosne i Hercegovine.
Na Brnabić se i ne treba osvrtati. Možda ona i ima svoje mišljenje i o ovome, ali se ne slaže s njime. Jer, ipak je ona samo izvršilac!
Njoj je naloženo da “sanja mnogo veće snove”.
Nije teško pogoditi koji su.
Nakon što tokom današnje posjete nije bilo niti jednog obilježja Bosne i Hercegovine, niti jednog sastanka s bilo kojim bh. (nesrpskim) zvaničnikom i budali bi trebalo biti jasno o čemu se radi.
A radi se o projektu koji je formalno inauguriran još 2013. godine, tokom zajedničke sjednice vlada Srbije i entiteta RS gdje je više nego jasno rečeno da je manji bh. entitet strateški interes Srbije. Tada je poručeno, a potom neprestano ponavljano, da Kosovo nije među (strateškim) interesima Srbije. Ono je izgubljeno i treba čekati vrijeme da to svako shvati i prihvati.
Kosovo je bilo, sada je i bit će samo instrument pothranjivanja mitološke svijesti, poluga za unutarnje obračune i magarčenje Evropske unije.
Umeđuvremnu, Bosna i Hercegovina jeste strateški interes. Bilo da se cijela anektira u pogodnom momentu, bilo da se raskomada.
Dok taj momenat ne dođe, sve institucije Srbije imaju zadatak da rade na njenoj destabilizaciji i nefunkcionalnosti. Svim sredstvima. Ratna opcija je ostavljena za kraj.
Prije toga, BiH se mora obesmisliti, ogaditi i njenim najvatrenijim pristašama, poniziti na svakom koraku, kupiti šta se mora i može… BiH je postala sastavnim dijelom “srpskog sveta”.
Kada su se vlasti entiteta F BiH odlučile krenuti samostalno u nabavku vakcina protiv koronavirusa, i kada je objavljeno da se pregovara s Rusijom o tome, sav srpski establišment skočio je na noge da to osujeti.
Vakcine iz Rusije nikada nisu došle!
I to je samo jedan u moru primjera onome što nijemi svjedočimo.
Naš zatupljeni um dodatno se tupi “mirotvornim” izjavama Aleksandra Vučića i porukama prepunim lažnog prijateljstva.
Dok on kategorički tvrdi da “rat nije opcija”, srpski se nož samo dodatno oštri nabavkama novih modernih ratnih tehnologija.
Dok Vučić priča o miru, hvali se da je i vojno jači od Miloševića.
Ako njemu ne treba rat, ako su mu usta puna mira, čemu više od milijardu eura budžeta za Vojsku Srbije?!
Očigledno je da Beograd i Banja Luka rade koordinirano.
Bosna i Hercegovina mora odgovoriti na najnoviju brutalnu provokaciju.
Saopćenja i političke reakcije su prošlost.
Ništa od toga ni do sada nismo imali.
Internacionalizacija ponašanja Srbije mora imati ne samo epilog na međunarodnim sudovima. To je usput.
Bosna i Hercegovina se mora uspraviti i zaprijetiti.
Samo se to poštuje i samo to treba i vrijedi!
Politicki
