Stanite na plažu i ogledajte se – ako fekalne bakterije, dakle govna, tamo nisu vaše, onda su zasigurno od nekoga u krugu od nekoliko stotina metara. Iz vašeg sela. Iz vaše uvale. Iz vašeg mista
Nakon hrpa na brzinu legaliziranih favela koje su uništile pejzaž, betonizacije obale i svega drugog, ove godine smo dobili dodatak u priči “kako uništiti vlastiti turizam”. Na sve više mjesta u moru otkrivaju se – fekalne bakterije. Što je lijepi stručni izraz za ono što Hrvati, pa i drugi južnoslavenski narodi, jednostavno zovu govna.
Prvo kratka lekcija iz biologije. More je prilično negostoljubivo mjesto za fekalne bakterije. Njihovo prirodno stanište je sasvim drugo i u slanoj vodi takve bakterije brzo ugibaju. Dakle, ako na plaži imate fekalne bakterije, nema opravdanja kao za plastiku – koju je netko neodgovoran mogao izbaciti i u Albaniji ili Grčkoj pa da plastične vrećice, čaše, štapići za uši i ostalo doplivaju do vas nekoliko stotina milja dalje.
Stanite na plažu i ogledajte se – ako fekalne bakterije, dakle govna, tamo nisu vaše, onda su zasigurno od nekoga u krugu od nekoliko stotina metara. Iz vašeg sela. Iz vaše uvale. Iz vašeg mista. Od vašeg susida. Eventualno mogu biti od nekog broda, ali u luci se ionako ne kupate. Netko ih je tu, upravo u vašoj uvali ili samo malo dalje, uredno istovario u more.
“Što će meni netko govorit kako ću ja radit septičku jamu!”
Oni s mora će znati pa je ovaj dio priče za one s kontinenta. Prije 50 do 100 godina na otocima se voda dobivala iz cisterni, a fekalije su išle u septičku jamu. Kako na otoku nema opasnosti od zagađenja bunara, jer podzemnih voda nema, voda za piće je bila kišnica, a septičke jame su se gradile tako da budu otvorene dolje – pa bi sadržaj polagano curio u zemlju i dalje u kamen. To je omogućavalo da se septičke jame ne moraju prazniti često. Zimi bi se sadržaj koji je ostao jednostavno odstranio lopatom. Neki odvoz fekalnih voda ionako nije ni postojao.
Kako se nekada na otocima općenito trošilo jako malo vode – nema perilice, suđerice su znanstvena fantastika, nema kada, tuš je ionako vanjski i pazi se na svaku litru jer imate tih nekoliko kubika u cisternama – stvar je manje-više funkcionirala. Tih nekoliko litara tekućine dnevno bi zemlja uredno upila.
Ali onda dolazi novo doba. Dolaze perilice. Dolazi običaj svakodnevnog tuširanja. Dolazi i voda iz vodovoda pa nema onog ograničenja od nekoliko ili desetak kubika za cijelo ljeto. Dolaze i turisti i apartmani. Vode se troši nekoliko desetaka puta više nego prije. Ali septičke jame su i dalje otvorene, ostale su one otprije ili genijalci i dalje rade iste takve “jer je dida tako radija”. Ali dida je unutra dnevno ulijevao nekoliko litara, a sada se ulijevaju stotine litara.
Kako voda nađe svoj put tako sada zagađena voda, koje ima 20 do 30 ili više puta (ne postotaka, puta!) nego prije, nađe i put prema plaži. Ne moram vam previše objašnjavati razinu razlike potrošnje vode kuće s nekoliko težaka ili ribara i nekoliko apartmana punih turista.
Kanalizacija u oborinskim vodama
Kako su vodovodi i ceste došli manje-više svugdje, neki “genijalci” su se snašli na drugi način. Uz cestu je kod gradnje uređen odvod oborinskih voda. Čitamo od upućenih po mrežama – za vrijeme kiše u oborinskim vodama se nađe svašta. Posebna vrsta “genijalaca” čeka kišu i, kada počne padati, onda se septička jama isprazni u oborinske vode i evo fekalija u moru. Naravno, neki kada drugi ne gledaju septičku jamu isprazne izravno u susjedni potok ili more.
Kako danas u svakom mjestu imate stotine kuća dosta je da nekoliko postotaka “genijalca” riješi svoje fekalije kako je opisano ili slično i imate govna na plaži. Kako smo rekli, to su govna ili vas ili nekoga neposredno oko vas. Vaših dragih susjeda. Nisu doplovila iz druge države.
Lokalne samouprave uglavnom dijele plaće
Dodajmo i da su naše stotine minijaturnih gradova i općina samodostatne u smislu da načelnicima i drugim službenicima isplaćuju plaće, ali ne i da razvijaju kanalizacijsku mrežu. Budimo realni, općine i gradovi od nekoliko stotina ili nekoliko tisuća stanovnika vaš porezni novac troše na administraciju i sitna šminkanja mjesta kako bi se (grado)načelnik mogao pohvaliti. Ili asfaltiranjem kakve nove ulice u legaliziranoj faveli kako bi se dobili glasovi za naredne izbore. Mjesta, vremena i novca za skupu dugoročnu infrastrukturu tipa kanalizacije tu nema.
Masovno su legalizirane zgrade a da infrastruktura nije proširena na odgovarajući način. Malo lokalnih samouprava se ovih godina potrudilo srediti mrežu sukladno broju objekata i korisnika. I gdje ima kanalizacije, kvari se. Naravno da se kvari! Mjesto koje zimi ima 50 ljudi ljeti ih ima 2000, od kojih većina nakon dana na moru ide na tuširanje i koristi te ograničene kapacitete. Ne možete pumpe predviđene za 50 ili 500 ljudi koristiti za duplo više ljudi.
Iz velikih stranaka će vas uvjeravati kako i drugdje (npr. u SAD-u) postoje takve male općine i gradovi, ali će zaboraviti “sitnicu” da tamo nema ni plaćenog načelnika ni naknade za vijeće. Sva su ta mjesta volonterska. Sav novac malih općina tamo ide za razvoj (eventualno plaćaju knjigovođu). A kada se kod nas pojave fekalije, onda nervozni načelnici prosvjeduju zašto portali pišu o govnima u njihovom mjestu, a ne kako su oni otvorili cvjetnjak na kružnom toku ili organizirali ribarsku večeru. Pa portali pišu zato što ljudi imaju pravo na tu informaciju, a komunističko “Zaustavite Reuters!” je, nadajmo se, iza nas.
Neukost, pohlepa, nebriga – na svim razinama, od samih građana do njihove vlasti – uzrok je fekalijama na plažama. Tipična hrvatska priča, na više razina. No za razliku od prethodnih stoljeća, kada smo za uništavanje mora i obale mogli optužiti razne tuđine, ovaj problem je sada samo naš. Ugodno vam kupanje!
