Dr. Hasan Balić: Sadašnji sistem pravosuđa u BiH nema budućnost

– Velika je brana neovisnosti sudstva nereizbornost. Sad niko od njih ne odgovara što optužnice ne prolaze, presude padaju, bitno je da se ne kaže kako je dobio mito, ijzavio je u intervjuu za Oslobođenje Dr. Hasan Balić, profesor krivičnog prava i bivši sudija Vrhovnog suda BiH.

(PIŠE: Jelena MILANOVIĆ – Oslobođenje)

• Profesore, godinama traje priča o nedostajućem broju sudija i tužilaca, upošljavanja ima, a opet efikasnost ne vidimo. Zašto?
– Kada je riječ o efikasnosti pravosuđa, možemo reći i ovako: Je li problem u zakonima, tužiocima ili sudijama?

• Ili u svemu zajedno?
– Ili je cijeli pravosudni sistem pogrešno postavljen? Pravosudni sistem BiH je jedan neuspio plagijat pojedinih rješenja iz evropskih i vanevropskih zemalja, koja nisu dala dobre rezultate ni u tim zemljama, a pogotovo to ne mogu u jednoj zemlji koja ima svoje specifičnosti, ustavne, političke, ekonomske…

Plagijati

O tome ovi koji dolaze iz tog svijeta ne vode računa i ne mogu ući u suštinu problema. Haški tribunal je dobrim dijelom pao u zabludu kada je htio postati tekovina Nirnberškog suda. Postao je jedan neuspio plagijat tog suda.

• A to je sve očiglednije kako godine prolaze?
– Predsjednik Meron sada je rekao kako su potrošene 2,5 milijardi dolara, a rezultati su skromni. A druga stvar, zbunjujući su. Pravosudni sistem zbunjuje politički, zbunjuje život u cijelosti. Pogledajte slučaj Šešelj, u kojem tužilac kaže da se neće žaliti što ga je pustio, a onda traži da se ovaj vrati. To je pravna nesigurnost. Problem neefikasnosti pravosudnog sistema u BiH je u lošoj, neadekvatnoj postavci institucija. Koliko god da se izabere sudija, ovakav sistem neće dati rezultate i nema budućnosti.

• To vidimo i iz presuda koje padaju, ponovljenih postupaka?
– Nema budućnosti, jer je pogrešno startovao. Formiranje Suda i Tužilaštva BiH nije najsretnije rješenje. Zar se sve te pare i resursi nisu mogli samo vratiti starom sistemu i vratiti vrhovni sud, a da ove dvije institucije budu ustvari specijalni sudovi? Ovdje vas neko proglasi uglednim pravnikom i možete postati i sudija Ustavnog suda.

• Veliki dio uposlenih u pravosudnim institucijama je u bliskim vezama sa političarima u BiH, kako onda očekivati procesuiranje bilo kojeg člana bilo koje političke partije?
– Sudstvo i tužilaštvo su odvojeni. U historiji pravosudnog sistema tužilac je uvijek bio neka produžena ruka državnog ili političkog sistema. Ta se praksa nastavila, a enormno su velika prava dobili tužioci. Dobili su i materijalna prava. Ne može se reći da oni po tom pitanju dijele sudbinu građana ove države. Oni su u povoljnijem položaju i od političara, jer ovi imaju mandat, a sudija i tužilac imaju mandat dok su živi. Moj bi prijedlog bio da se vratimo, bar dok se ne ojača kadar, reizboru i sudija i tužilaca. Međunarodni sud pravde u Haagu ima reizbornost, gdje se bira 15 sudija na mandat od devet godina, sa mogućnosti reizbora. Kod nas nakon izbora, sudija ili tužilac ostaje na tom mjestu do kraja života i smatra se nezavisnim. A on tek tada postaje zavisan, radi šta hoće, nikome ne polaže račune. Ako izvještaj, koji u pravim pravnim sistemima svakih šest mjeseci podnosi državni sud ili glavni tužilac, ne dobije zeleno svjetlo, slijede posljedice i za predsjednika suda i za glavnog tužioca i njihove saradnike. Velika je brana neovisnosti sudstva nereizbornost. Sad niko od njih ne odgovara što optužnice ne prolaze, presude padaju, bitno je da se ne kaže kako je dobio mito.

• I kad se pojavi slučaj navodnog primanja mita, pravi se iznimka, te se snimak kompletnog ročišta nađe na malim ekranima…
– Prije rata, za 50 godina je samo jedan sudija bio pritvoren u BiH. Odobrenje za snimak jedino je mogla dati predsjednica Suda i to je zakonski regulisano.

• Iz SNSD-a su najavili donošenje deklaracije o otcjepljenju RS-a. Dokad će se iz Dejtonskog sporazuma uzimati samo ono što nekome u tom trenutku odgovara, a istovremeno se pozivati na taj isti sporazum?
– Ima li tu pravosuđe kakvu odgovornost? Postoji Krivični zakon BiH, zakoni entiteta. Ako neko poziva na antidejtonsko djelovanje, tužilac treba odlučiti da li je ta osoba ušla u zonu krivične odgovornosti i hoće li je goniti. Ako se to ponavlja, onda je to još veća opasnost za sistem.

• Kada smo posljednji put razgovarali, u pritvoru je bio Živko Budimir. Poslije toga smo imali akciju Meso, pa Gibraltar, ali rezultata opet nema.
– Ni tužilac ni sudija nikome ne odgovaraju i zato imamo takvo stanje. U Parlamentu BiH imate ustavnopravne i druge komisije, koje bi trebale pokrenuti raspravu. Poslanik treba postaviti pitanje zašto je to tako. Hajdemo razdvojiti moralno od zakonskih rješenja. Moral je poljuljan. Došli su na funkcije oni koji ne žive u skladu sa moralom ni socijalističkog društva ni ovog sada vremena, koje u sebi nosi korpu ljudskih prava i sloboda. Ljudsko je pravo da radiš ono što je dobro, a ako radiš ono što je loše, ući ćeš u zonu u kojoj ćeš biti krivično odgovoran. Tužilac koji ne radi savjesno, može pričati priče, ali mora pokazati rezultat. Ako ga nema, on je odgovoran.

• Kada se pokrene slučaj, najave se kamioni dokaza, a kada počne ročište, nema nijednog. Opet se vraćamo na reizbor sudija i tužilaca?
– U predmetu BiH protiv Srbije i Crne Gore sakriveni su dokazi. Na sve je to saglasnost dala tužiteljica Carla del Ponte. I ovdje ne treba gajiti iluziju da će pravosuđe sve brzo preboljeti, ali najgore je što mi sve dublje tonemo. Može li se u Tuzli opravdati toliko predmeta koji uopšte nisu uzeti u rad, a tiču se privatizacije i kriminala? Zbog toga su odgovorni i tužilac i sudija.

• I zbog toga na ulici svaki dan imamo iskazano nezadovoljstvo?
– Da bismo spriječili tu katastrofu na ulici, da ona ne preuzme batinu, tužilac mora izaći sa izvještajem pred skupštinu. Ako to ne uradi, zajedno sa vijećem treba ga smijeniti, jer nisu oni van sistema.

• U BiH se godinama priča i o formiranju drugostepenog organa na državnom nivou, ali je sve ostalo na tome. Je li nam on neophodan?
– To je pravo i pravno pitanje. Samo jedan sud na svijetu ima jedno vijeće –  Međunarodni sud pravde u Haagu. Ima jedno vijeće, 15 sudija, ali zato što ne postoji pravo žalbe na njegove presude. Međutim, kada dođe do revizije, to isto vijeće sudi, ali uz mogućnost pojavljivanja neke nove činjenice. Dakle, ni oni ne odlučuju o pogrešnoj primjeni prava ili o procedurama. Ovdje u BiH bilo bi razumno da se odvoje prvostepeni i drugostepeni sud. To je pokazalo dobre rezultate. Imate opštinski sud, a žalbeni je onaj okružni. Kada je okružni sud prvostepeni, žalbeni je onaj vrhovni. To utiče i na zakonitost, što je najbitnije, jer kad prvostepeni sud i pogriješi, ima neko da to ispravi. Druga je strana edukativna. Svi tužioci i sudije žele napredovati. A to mogu samo ako im viši sud potvrđuje presude ili optužnice. Ako one padaju, taj sudija ne može napredovati. Ovdje nemate nijednog tužioca koji je prošao te faze stepenovanja, ali imate bahato ponašanje tužilaca. Nemoguće je da postoji ovakav nesklad između presude i optužnice i to tako često.

Znanje ne bi smjelo biti prepreka u cijelom procesu. Kada neko polaže ispit i ocijenite ga da je među boljima, slali smo nekad glasove sudu i tužilaštvu da o takvima vode računa. Ko sad može preporučiti najbolje?

• Po mišljenju pravosuđa, ispada kako je u BiH uredu obračunavati se i sa medijima. Ko je tu zakazao?
– Tužilac je opet taj koji drži kormilo u rukama. Koje će dokaze podnijeti i hoće li se žaliti na presudu suda? Sve je u njegovim rukama, od progona do kazne neke politike. Zamislite kada sad dovedete na funkciju tužioca koji taj posao nikad prije nije radio. Njegova je obaveza da piše optužnice, provodi istragu, a on tek počinje učiti. U bivšem sistemu je za najteža krivična djela bio nadležan okružni sud. Među najkvalitetnijim sudijama bile su sudije istražitelji. Mogu vam reći da su u Okružnom sudu u Sarajevu, gdje sam bio prvostepenac, istražne sudije bile ugledni pravnici, koji su bili istražitelji ili presuditelji u opštinskim sudovima, gdje su ispekli zanat. U toj piramidi niko od nas nije mogao napraviti bilo kakvu prečicu. Sada imamo neki bašibozuk i dok on ne ode, stanje se neće popraviti. Problem je u edukaciji. Sudije i tužioce sada educiraju neki koji nikad nisu bili sudije, koji nikad nisu napisali presudu. Sad je glavna stvar preporuka koja dolazi do Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, a zna se i odakle. Iz političkih stranaka. I onda se ne možete oteti iz tih kandži i postajete talac. VSTV je sada talac političkih organizacija. Prije je jedini kriterij bio koliko optužnica i presuda vam je prošlo i u kojem ste roku to završili. Biti sudija i tužilac u svakom sistemu je velika čast. Ali, ponavljam, sadašnja organizacija pravosudnog sistema BiH nema budućnost.

• A strukturalni dijalog?
– Veliki je grijeh i Bruxellesa i strukturalnih dijaloga što se vode odvojeno od baze. Pare se troše tamo gdje ne treba. Sistem BiH poslije Drugog svjetskog rata i danas srećemo u Austriji, Francuskoj i Njemačkoj. Ovaj naš ne srećemo nigdje.

Ponašanje advokata

Trošenje novca u državni Sud i Tužilaštvo je ustvari neracionalno rasipanje sredstava. Treba gledati u budućnost države. Nije budućnost u suđenju organizovanom kriminalu i ratnim zločincima. Zločinci će izumrijeti, a organizovani kriminal je pravna konstrukcija. Može nam se desiti da imamo više sudija, tužilaca i agencija, nego onih koje treba procesuirati za organizovani kriminal. Kao dugogodišnji sudija i profesor, smatram da treba racionalizirati pravosudni sistem BiH, da se uspostavi vrhovni sud BiH, a ne državni. I advokatura ima zadaću i funkciju. Vidite kako se ponašaju advokati na sudovima.

• Ali, to im dozvoljavaju sudije i tužioci.
– Kad dođe predmet na sud, sudija je komandant procesa. Sve dotle je predmet u rukama tužioca. Nigdje se njihove nadležnosti ne sukobljavaju.