Svečana sjednica Glavnog odbora Stranke demokratske akcije povodom 34. godišnjice postojanja Stranke.
Obraćanje Bakira Izetbegovića na svečanoj sjednici Glavnog odbora SDA povodom 34 godine postojanja Stranke
Cijenjeni članovi Glavnog odbora i rukovodstava SDA na svim nivoima, uvaženi parlamentarci, premijeri i ministri, dragi gosti, cijenjeni predstavnici medija,
Es selamu alejkum i dobar vam dan!
Članstvu i simpatizerima Stranke demokratske akcije čestitam 34 godine trajanja i predanog rada Stranke.
Iza nas je još jedna turbulentna godina u kojoj je bukvalno svaki dan donosio novu dinamiku i izazove. Refleksije rata u Ukrajini i genocida u Gazi na odnose u svijetu i Bosni i Hercegovini, uporni udari na ustavnopravni poredak i teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine, podrivanje državnih institucija, reakcije OHR-a, sankcije SAD-a i Velike Britanije, sudski proces protiv Milorada Dodika, Deklaracija o genocide u Srebrenici, nesnalaženja i popuštanja Trojke, enormno zaduživanje Federacije, nastavak pokušaja satanizacije i kriminalizacije SDA, uporno imputiranje radikalizma Bošnjacima, napadi na Islamsku zajednicu, pokušaji uspostavljanja političke kontrole nad javnim servisima, kriza u pravosuđu, sve veće nezadovoljstvo naroda stanjem u državi – a zatim jačanja SDA, postepeno stvaranje i jačanje suverenističkog patriotskog bloka stranaka, sve to, i više od toga, je obilježilo proteklu godinu.
SDA, koja ima dominantnu poziciju na nivou kantona, ali je suspenzijom Ustava odstranjena iz vlada na entitetskom i državnom nivou, činila je sve što je bilo u našoj moći da se sačuva mir, stabilnost i sigurnost u zemlji, te da se ostvari kakav-takav napredak u reformskim i integracijskim procesima, u izgradnji infrastrukture i ekonomskom razvoju BiH. Podržavali smo pozitivne pokušaje i napore Vijeća ministara, pa i nametnute Vlade FBiH, ali je tih pokušaja zaista bilo nedovoljno, daleko ispod potrebnog i obećanog. Stoga smo preuzimali inicijativu i predlagali zakone i izmjene zakona koje su značile napredak zemlje. Pomagali smo i konstruktivnim kritikama, ali i vrlo odlučnim sprječavanjem grešaka u koje je ambiciozna i neiskusna Trojka prečesto srljala.
Trojka je najlošija probosanska reprezentacija u postdejtonskom vremenu. Brojke i činjenice to neosporno potvrđuju, svijest o tome je sve jasnije prisutna u narodu i javnosti, ali i među onima u međunarodnoj zajednici koji su osmislili ovaj štetni eksperiment čije su referentne postavke: “Ojačati HDZ – ponuditi Dodiku narativ da se promijenio i popravio – izbaciti SDA i nametnuti servilnu Trojku koja će ustupcima odobrovoljiti i omekšati spreg HDZ/SNSD”. Nije uspjelo, nisu omekšali. Živimo najtežu krizu u posljednjih 25 godina.
Obećali su da će u prvih 100 dana ovog saziva Vijeća ministara BiH riješiti svih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. U principu, usvajane su samo one odluke koje su bile u interesu SNSD-a i HDZ-a. Planom rada Vijeća ministara BiH za 2023. godinu predviđeno je usvajanje 51 zakona, a usvojili su njih tek nekoliko, manje od 10 posto.
Parlamentarna skupština je u blokadi, radi malo ili nikako, onoliko koliko to dopusti SNSD.
Pomak je napravljen sa ispunjavanjem uslova za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom i to na način da je Brisel drastično spustio ljestvicu prihvatajući zakone koji ne odgovaraju evropskim standardima. Kao posljedicu jednog takvog zakona – Zakona o VSTV-u – kojeg je vlast usvojila uprkos našim upozorenjima i upozorenjima stručne zajednice, danas imamo situaciju da je cijeli pravosudni sistem ozbiljno uzdrman jer nije moguće imenovati nove sudije i tužitelje.
U koalicionom sporazumu, ekspozeu sadašnje predsjedavajuće Vijeća ministara i u programima rada aktuelne vlasti nije ni pomenut NATO put. Programi reformi za prošlu i ovu godinu nisu dostavljeni u sjedište NATO-a u Briselu.
Vlada Federacije ubrzano ruši ekonomsku stabilnost koju je uspostavila Vlada Fadila Novalića. Naslijedili su od Novalićeve vlade 800 miliona KM likvidnih sredstava i budžetski suficit od 478 miliona KM. Potrošili su taj novac i dodatno se zadužili za skoro milijardu KM u prvoj godini mandata. Niko ne zna svrhu tih zaduživanja. Za razliku od svojih plaća, penzije i socijalne naknade nisu povećali ni izbliza dovoljno shodno potrebama i zakonski propisanim obavezama.
Elektroprivreda BiH je već u prvoj godini mandata pod novom upravom prekinula višegodišnji niz pozitivnih poslovnih rezultata sa nevjerovatnim gubitkom od 140 miliona KM u prošloj godini. Planiraju se povećanja cijena električne energije, usluge BH Telecoma su već poskupile. Realizacija najvažnijih infrastrukturnih projekata je bitno usporena.
Ništa od navedenog nije SDA propaganda, neko karikirano predstavljanje stvarnosti. To su suhe, provjerljive činjenice. Opozicija ima pravo i na pretjerivanje, pa neki smatraju kako pretjerujemo sa tvrdnjama da se Trojka upustila u izdaju. Da su predaja, prodaja, izdaja prejake riječi, da ni SDA ne bi mogla drugačije, da smo i mi pravili kompromise i ustupke. Naravno da smo pravili kompromise, ali nikada izdaje, nikada ni koraka unazad. Vodili smo rovovsku političku borbu kroz čitav protekli mandat i pomicali linije naprijed kada god smo mogli. SDA je apelacijama Ustavnom sudu BiH uspješno zaustavljala napade vlasti entiteta RS na ustavnopravni poredak BiH. SNSD-u na početku prošlog mandata nije dozvoljen ulazak u vlast dok Milorad Dodik nije pristao na usvajanje Programa reformi koji je značio aktivaciju MAP-a. Uprkos pritiscima, nismo pristajali na retrogradne prijedloge izmjena Ustava i Izbornog zakona BiH. Izglasali smo promjenu sastava CIK-a kojom je kontrola nad tom institucijom oduzeta od sprega SNSD-HDZ.
Vlada Fadila Novalića ostvarila je veoma dobre rezultate koji tek danas, kada ih uporedimo sa radom nametnute vlasti, dobijaju na težini i bivaju prepoznati i od onih koji su ranije bili sumnjičavi.
Pozicija države BiH je očuvana i unaprijeđena u prethodna dva mandata, a frustracija SNSD-a i HDZ-a je porasla. I to je dobrodošlo Trojki za političke trgovine. Predsjednici SDP-a, NIP-a i Naše stranke su sebi priskrbili premijersku i ministarske pozicije. Predsjedniku NIP-a je HDZ čak i prepustio poziciju ministra vanjskih poslova koja mu je po rotaciji pripadala. Ali nema “besplatnog rucka”, naročito ne od HDZ-a. Trojica predsjednika su dobili pozicije. Ali država, probosanski blok i narod su na gubitku i ubrzano nastavljaju da gube.
Trojka je prihvatila suzpenziju Ustava FBiH i uskraćivanje temeljnih političkih prava bošnjačkom narodu kako bi ušli u vlast. Nema druge riječi za to do li – izdaja države i naroda!
Finansijski sektor je zatim predat SNSD-u, kojem su dali pozicije ministra finansija i direktora Uprave za indirektno oporezivanje. Toj stranci su isporučili i sigurnosni sektor predajom Ministarstva sigurnosti i čelnih pozicija u OSA-i i Službi za poslove sa strancima.
HDZ-u je predat kompletan sektor cestogradnje. Predali su im i Fond za zaštitu okoliša, Agenciju za državnu službu i Ured za reformu javne uprave.
Sigurnosni sektor nikada nije bio slabiji. Pristalo se da operacijama OSA-e upravlja osoba koja je evidentirana među učesnicima genocida u Srebrenici, a čiji je prvi potez bio ukidanje zabrane ulaska u državu velikosrpskim i proruskim agitatorima.
SNSD-u su pomogli da dobije četvrtog delegata u Domu naroda PSBiH, sasvim svjesni da su mu time predali ključeve svih procesa u državi. Trojka je očigledno pristala na izmjene Izbornog zakona i popune Ustavnog suda po zahtjevima Čovića i Dodika, ali pod pritiskom opozicije i javnosti usporava i koči. Poziciju u Ustavnom sudu ipak kane predati HDZ-ovom kandidatu koji nema nikakvo pravosudno iskustvo.
Bošnjački narod je najveća žrtva Trojkinih trgovina. Sa Bošnjacima je izgleda najlakše, i Trojci i strancima. Dodikova tvrdnja da će “blok Srbi/Hrvati odlučiti ko će biti vlast, a ne muslimani” se ostvaruje jer je Trojka na to pristala.
Potpredsjednik Federacije Rafik Lendo je jednodnevnom suspenzijom Ustava FBiH isključen iz procesa imenovanja Vlade FBiH. Predložili su je predsjednica Federacije – Hrvatica i potpredsjednik Federacije – Srbin. Realno, izbor i odluke su bile u rukama Dragana Čovića. Odabrao je Trojku, a Bošnjaci su zatim izgubili, u korist HDZ-a, poziciju direktora Autocesta BiH, direktora Fonda za zaštitu okoliša koju je obnašao heroj odbrane Mostara Esad Humo, poziciju direktora Agencije za državnu službu koju su uvijek obnašali kadrovi probosanskih stranaka.
Državom vladaju SNSD i HDZ, baš onako kako je to ustvrdio Dodik. U Vijeću ministara broj Bošnjaka koji obnašaju funkciju ministra ili zamjenika ministra je smanjen na 5, odnosno na 25%. U rukovodstvu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH nema Bošnjaka, dok je u rukovodstvu Doma naroda Bošnjak koji nema podršku kluba naroda kojem pripada.
Ključne pozicije u Kantonu Sarajevo, u kojem živi 85 % bošnjačkog stanovništva, obnašaju osobe koje nisu Bošnjaci. Ne želim ništa reći protiv Srba, Hrvata i Ostalih koji obnašaju te funkcije. Dapače, Bošnjaci trebaju pokazati širinu, dati nešto više od sebe, ali sve ima mjeru. Jer postavlja se opravdano pitanje – da li su Bošnjaci narod kojem nedostaje znanja i pameti, ili onima koji ih trenutačno predstavljaju nedostaje samopouzdanja i ponosa. Dobrovoljno reduciranje Naroda koji čini polovinu stanovništva BiH na institucionalni kapacitet, snagu i utjecaj od 25% moglo bi voditi i do teritorijalnog reduciranja koje nagovještava Dodik svojom izjavom da je “Bošnjacima dovoljno 25% teritorija BiH”.
………………………………
Dodik se, nažalost, nije promijenio. Uzaludno je bilo ponuditi mu zajednički napad na SDA tvrdnjama bošnjačkih ulizica da “on samo reaguje na provokacije koje dolaze iz Sarajeva”. Napad na SDA ga je zanimao samo u onoj mjeri koja je definisana stavom da će “Srbi i Hrvati, a ne muslimani” vladati Bosnom i Hercegovinom. To je postigao. I nastavio sa napadima na državu, na njene institucije, na Bošnjake, na povratnike, na Islamsku zajednicu, na predstavnike međunarodne zajednice.
Strategija SDA je bila da se samo suprotstavljanjem ujedinjenog probosanskog bloka, institucija i pravosuđa države Bosne i Hercegovine, te međunarodne zajednice koja stoji uz Dejtonski mirovni sporazum, prije svega zemalja PIC-a i OHR-a, može zaustaviti projekat definisan memorandumima Srpske akademije nauka, čiji je Dodik izvršilac.
SDA je, uz ostalo, zbog ovakvog stava i nespremnosti na popuštanje, odstranjena iz vlasti. Ali time problem nije riješen. Naprotiv, samo je rastao. Na kraju, svi bitni faktori iz međunarodne zajednice konačno počinju shvatati da je ključni problem za Bosnu i Hercegovinu, njenu funkcionalost, ali i za stabilnost cijele regije, velikosrpska secesionistička politika. OHR se probudio, poništava neustavne odluke Dodikovog režima, nametnuli su i tehničke izmjene Izbornog zakona. Tzv “crna lista” State Departmenta je konačno dobila jasne mehanizme pritiska kroz blokadu računa onima koji ugrožavaju provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nažalost, i neki od naših ljudi koji su se neopravdano našli pod sankcijama, kako bi se vještački napravio balans, pogođeni su ovim mjerama. Reklo bi se ništa novo, jer su za svaki potez međunarodne zajednice koristan za Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci uvijek morali platiti cijenu.
Pokrenulo se i bh. pravosuđe, u toku je proces protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića, direktora Službenog glasnika RS, zbog neprovođenju odluka Visokog predstavnika.
Dugo smo se borili za donošenje Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Na kraju je ipak nametnut od strane OHR. A onda smo se dugo borili za njegovu implementaciju. Konačno, prva optužnica je podignuta prije tri sedmice.
Slično je bilo i sa ustavom zagarantovanim pravom na bosanski jezik u entitetu RS, a posebno u obrazovnom sistemu. U posljednjoj godini je doneseno je nekoliko presuda sudova u entitetu RS kojima se nalaže da se naziv bosanski jezik mora upisati u školsku dokumentaciju učenika Bošnjaka.
Samo uporna politička i pravna borba, iza koje stoji mnogo znanja i iskustva skoncentrisanog u najvećoj mjeri kod kadrova SDA, mogu dati rezultat.
I presuda Stanišiću i Simatoviću je rezultat napora, dokumentovanja i upornog rada cijelih timova iskusnih i provjerenih ljudi – patriota i profesionalaca. Ovom presudom donesenom u maju 2023. godine definisana je uloga Miloševićevog režima i države Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Bivši šefovi srbijanskih sigurnosnih službi su proglašeni krivim za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine putem počinjenja ubistava, deportacija i progona.
Jučer usvojena Rezolucija Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici je sljedeći vitalno važan korak u trajnom pečaćenju istine, kao i prilika da se na bazi te istine nanovo stvaraju uvjeti za pomirenje.
Otpor režima u Srbiji i Republici Srpskoj se nekima činio besmislenim. Mnogi su postavljali logično pitanje i tezu: Zar nije bolje skinuti hipoteku sa kompletnog srpskog naroda Rezolucijom u kojoj se jasno navodi da se krivica za genocide ne odnosi na bilo koju etničku zajednicu u cjelini? Iz ugla korektnih, dobronamjernih, civiliziranih ljudi ovo pitanje zvuči logično. Ali iz ugla onih koji su bili dijelom MIloševićevog režima, koji su prijetili da će ubiti “100 muslimana za jednog Srbina”, koji negiraju gonocid i glorifikuju njegove počinioce, takva logika ne postoji. Njima je potreban narod kao amortizer vlastite krivice i grijeha, more u koje će se taj grijeh utopiti. I kao masa koju će pokrenuti u nove pokušaje postizanja ratnih ciljeva političkim sredstvima, referendumima, krizama i blokadama. Za podizanje i pokretanje masa potrebno je dovršiti proces izjednačavanja zaraćenih strane, revidirati historiju, od zločinaca načiniti heroje i nanovo stvoriti mitove o “ugroženom srpstvu koje se mora braniti”.
Rezolucija UN o Srebreničkom genocidu ponovo na globalnom nivou potvrđuje istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i o ulogama Miloševićevog i Karadžićevog režima. Izbija iz ruku lažne argumente o “pravu na samoopredjeljenje naroda”. Potvrđuje da niko nema pravo pobiti desetine hiljada ljudi, etnički očistiti polovinu međunarodno priznate države, napraviti koncentracione logore, izvršiti masovna silovanja i organizovano i sistematski provoditi ratne zločine koji su kuliminirali genocidom, a zatim se pozivati se na pravo da se prisvoji i otcijepi ta polovina države. Rezolucija obavezuje zemlje članice OUN da svake godine obilježe godišnjicu genocida nad Bošnjacima, te da se o genocide uči u školama.
Rezolucija skida hipoteku sa vrata cjelokupnom srpskom narodu i locira je na krivce, na pojedince. A srpskom narodu preostaje da se suoči sa sadržajem Rezolucije. I ove, i onih ranije usvojenih u parlamentima u nizu država u gotovo svim dijelovima svijeta, pa i samoj Srbiji prije 14 godina. Da se konačno suoči sa sadržajem presuda Međunarodnog suda pravde i nizom presuda Međunarodnog krivičnog suda UN-a, da se suoči sa istinom i da se upita zašto je tih pojedinaca, istinskih krivaca bilo toliko, zašto su bili svesprisutni u političkoj, vojnoj, intelektualnoj, vjerskoj eliti i zašto su baš takvi upravljali sistemom i institucijama. Hrabri intelektualci moraju narodu pomoći da progleda, da se izvuče iz začaranog kruga u kojem bira one koji će ga lagati, koji će mu po Ćosićevskoj matrici “lažima olakšati”, one koji će ga lažima povesti u nove sukobe sa komšijama, civiliziranim svijetom, koji će ga povesti u stagnaciju, krize, siromaštvo…
Važno je napomenuti da je inicijalni tekst Rezolucije sačinjen u mandatu ministrice vanjskih poslova Bisere Turković i Šefika Džaferovića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, da je na njenom usvajanju vrijedno radio ambasador Alkalaj, a njegov posao uspješno nastavio i ambasador Lagumdžija. Ovu priliku koristim da čestitam svima koju su doprinijeli da Rezolucija bude usvojena, kao i da se zahvalim državama koje su zvanično inicirale, kosponzorisale i glasale za Rezoluciju.
……………………………………..
Politika je, uz ostalo, borba riječima, suprotstavljanje. Već četvrtu deceniju branimo narod od asimilacije, od dominacije, od agresije, od svakovrsne nepravde, od lobija koji bi da pregrade svaku bosansku rijeku, da posijeku svaku šumu, da korumpiraju i u svojoj pohlepi zagade zemlju, vodu, zrak, da otmu resurse koji pripadaju svima. Slijedi nam odbrana od narko kartela i njihovog pokušaja da zavladaju političarima, policajcima, institucijama, medijima i da, kako je to naveo državni tužilac, “preuzmu državu”. Razgovori snimljeni u Sky aplikaciji su uznemirujući. U njima se konstatuje da “nisu uspjeli doći do Izetbegovića i vrha SDA” da im je zbog toga potrebna “nova stranka”. Raduju se što “SDA gubi Zenicu”, pa navode: “Sarajevo im je labavo, pogotovo zbog ove afere zadnje sa Sarajlićem. Mostar imaju zbog vas, brate, a to je struja Čampare, ne Bakir. Sarajevo ako izgube i Zenicu, to im je početak kraja. Sada nam je momenat.”
Vođe kartela se uzdaju u tu “novu stranku”. Predsjednika te stranke i oni smatraju svojim predsjednikom, zovu ga u Emirate, planiraju poslove kada ta stranka preuzme ministarstva. Povjerenje je obostrano, jer im predsjednik te stranke daje svoje pasoše i pasoše članova svoje porodice. I to je, očigledno, samo dio saradnje, vrh ledenog brijega. Istrage su pokrenute, za nadati se da će istina o svemu – i svima, izaći na vidjelo.
…………………………………………….
U ovakvim okolnostima je povratak SDA i jačanje stranaka koje su patriotske i suverenističke neumitan proces, jedini odgovor. On je već snažno krenuo na kantonalnom nivou. SDA je u prošloj godini ostvarila koalicije i preuzela kantonalne vlade u Zeničko-dobojskom i Unsko-Sanskom kantonu, stabilizirala vladu u Tuzlanskom kantonu, uspješno vodi vladu Srednje-bosanskog kantona, a ušla je i u sastav novih vlada u Hercegovačko-neretvanskom i Livanjskom kantonu. Vlade predvođene mladim premijerima i općenito mlađima kadrovima rade dobar posao. U svim kantonima u kojima SDA vodi procese stanje je stabilno, a ekonomski parametri rastu.
Radimo na kreiranju koalicije koja će biti odgovor na katastrofalne politike Trojke i agresivne politike sprega SNSD-HDZ. U stalnim smo kontaktima sa DF-om, S BiH, ali i još nekim strankama. Ne ide lahko, ali cijenim da će situacija u kojoj se nalazimo opredijeliti sve aktere da se stranački ili lični interesi, kao i političke sujete, potisnu u drugi plan, te da ujedinjeni i jaki radimo u interesu države i naroda. Pred nama su lokalni izbori i bilo bi dobro, a u pojedinim sredinama i neophodno, izaći sa zajedničkim kandidatima kako bi se zadržale općine u kojima imamo načelnike i preuzele općine kojima upravljaju načelnici iz Trojke. To je ujedno i prilika za izgradnju povjerenje sa partnerima s kojima planiramo saradnju i širu koaliciju na općim izborima 2026. godine.
………………………………………….
U oktobru 2023. održan je 8. Kongres SDA, izbori su se protegli kroz sedam mjeseci i još nisu završeni. Očekujemo da Asocijacija mladih SDA dovrši izbore i da ne kaskaju za starijima.
Kongres je donio upravo podmlađivanje SDA, na svim nivoima. Potpredsjednici SDA su u prosjeku mlađi od 50 godina. Strukture SDA u kantonalnim centrima, gdje smo trpili ozbiljne poraze u tri posljednja izborna ciklusa, su pojačane kvalitetnim, obrazovanim i mladim kadrovima. Najteži zadatak ima sarajevska ekipa, jer ima najjaču konkurenciju podržanu strancima i medijima. Renomirani arhitekt Faruk Kapidžić predstavlja novo lice SDA u Sarajevu, ima izraziti politicki kapacitet i refleks, ali će mu biti neophodna podrška starijih i iskusnijih kadrova u Kantonu Sarajevo.
U Sarajevu je najteže boriti se sa negativnim narativima stvaranim o SDA u proteklim decenijama. Podcijenili smo snagu negativne propagande, montiranih afera, uporno ponavljanih laži, potcijenili smo Gebelsovsku propagandu itekako prisutnu u našem medijskom i političkom prostoru. Laž je izvitoperila odnos glasača i međunarodne zajednice prema SDA. Propaganda protiv stranke koja je otvorila prostore demokratiji, koja je izborila nezavisnost i organizovala odbranu zemlje, koja je zaustavila osvete i revanšizme u odnosu na sve vrste protivnika, koja je bila glavni motor reformskih i integracijskih procesa, glavni saradnik sila i velesila u naporu da se Bosne i Hercegovina kreće naprijed prema euroatlanskim integracijama, doživjela je u proteklim godinama kulminaciju.
Skoro sve je bazirano na lažima i spinovima. Nastoji se kompromitovati SDA, bitni i zaslužni pojedinci u njoj, samo prezime Izetbegović. Napad je proširen na branioce, na naše generale i heroje.
…………………………………………….
Pred sudovima se svjedoci zaklinju da ce govoriti istinu, samo istinu, i svu istinu. Dakle i ovo posljednje je bitno, jer presućivanje istine je također pasivna, bijela laž. Ta pasivna laž se odnosi na zaborav, na namjerno prešućivanje historijskih istina i uloge naših ljudi u tome. Nema, naprimjer, filmova koji govore o herojima, o časnoj borbi Armije RBiH, o velikim bitkama. Umjesto toga konzumiramo tuđe TV serije i tuđe istine, tuđu propagandu i neistine.
Specijalni rat kojem su Bošnjaci izloženi decenijama, a čija je osnova laž, satiranje autoriteta, ponosa i vrijednosti, daje rezultate. Nedostaje vjere u budućnost, nedostaje samopouzdanja, entuzijazma, sve se predstavlja uzaludnim, mladi ne vide perspektivu, živimo krizu morala, buja porodično i vršnjačko nasilje…
Moramo se suprotstaviti razarazjućoj snazi laži koja ljulja temelje društva. Jedan ajet u našoj Svetoj knjizi kaže “došla je istina i nestalo je laži – laž zaista nestaje”.
Preostaje nam borba za istinu, za pravo vrijednih ljudi iz SDA, koji nisu zaslužili montirane sudske procese i zatvorske kazne, koji nisu zaslužili svakodnevne laži u medijima, za branioce Bosne i Hercegovine koji su izloženi pravosudnom progonu u projektu čiji je cilj izjednačavanje krivice.
Nase oružje je riječ. Istinita, precizna i glasno izgovorena riječ. Trebamo je izgovarati uvijek i uporno, a naročito u predizbornom vremenu koje je pred nama. To ne treba da rade samo neki, to treba da rade svi. Na svaku laž se mora odgovoriti istinom. Jasno i glasno se moraju komunicirati politike SDA, jasno i glasno ukazivati na greške političke konkurencije. Kadrovi SDA moraju svakodnevno biti prisutni u medijima i koristiti sve mogućnosti koje pružaju društvene mreže. Konkurencija nas je bila nadvladala u tom segmentu. Stanje se popravlja u našu korist, ali to ni izbliza nije dovoljno. Veći smo, jači smo, bolji smo, naše politike su ispravnije. Lakše nam je, jer nemamo potrebe da izmišljamo i lažemo kao što to čine naši konkurenti, dovoljno je samo da govorimo istinu. A kad ojača istina, umrijeće laž.
Naravno, potrebno je da nastavimo i direktnu komunikaciju sa terenom, sa našim narodom, da im budemo dostupni, da im budemo od pomoći. Zbog njih i postojimo.
S tim mislima i s tom porukom još jednom vam čestitam 34. godišnjicu SDA, želim vam dobro zdravlje i zajednički uspjeh na svakom planu.
sda.ba
