“Školujemo kadar za biroe”

– Od 49 licenciranih ustanova u BiH, njih 17 je završilo proceduru i upisano u državni registar, a 11 je u procesu • Potrebno regulisati i pojednostaviti pitanje nostrifikacije, posebno diploma stečenih u inostranstvu, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Husein Nanić, direktor Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.

(PIŠE: Anja GRABOVAC – Oslobođenje)

• Osnovna ideja Bolonjskog procesa jeste mobilnost studenata. Kako se može reći da je neki fakultet ili univerzitet implementirao Bolonju ako u BiH nemamo gotovo ni jedan javni fakultet koji ima profesore koji drže nastavu na nekom stranom jeziku, nemamo stranih studenata koji dolaze studirati u BiH, a istovremeno se našim studentima koji upišu fakultet u BiH, odu na razmjenu studenata u inostranstvo ne priznaju ispiti koje tamo polože pa se vrate nastaviti studij u BiH?

– Pored mobilnosti studenata, Bolonja podrazumijeva i mobilnost nastavnog osoblja. Po tom pitanju postoje izdvojeni slučajevi na javnim univerzitetima na kojima se nastava izvodi na stranom jeziku, ali je to svakako nedovoljno. Pozitivni su primjeri pojedinih privatnih visokoškolskih ustanova na kojima se nastava odvija na stranom jeziku i koje su prošle provjeru kvaliteta od Agencije te su upisne u državni registar kao akreditirane. Napominjem da je jedan od kriterija za akreditaciju da li ustanova ima razvijene oblike međunarodne suradnje kroz međunarodne projekte, bilateralne ugovore, da li potiče i osigurava međunarodnu mobilnost studenata i nastavnika i da li ima procedure i osigurava resurse za potporu međunarodnim aktivnostima. To je dug proces i generalno ide u dobrom pravcu. Polazeći od trenutnog stanja u kojem se visoko obrazovanje nalazi i kada to stanje poredimo sa ostalim državama u okviru bolonjskog procesa, možemo kazati da BiH ima najsloženiji sistem visokog obrazovanja od svih 48 zemalja koje su se priključile bolonjskom procesu. Jedan od najvećih izazova u visokom obrazovanju je kako harmonizirati i uskladiti procese i propise na prostoru cijele BiH kako bi bili konzistentni i prihvaćeni u  Evropskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA) i usklađeni sa tržištem rada. Sljedeće godine Agencija podnosi zahtjev za punopravno članstvo u ENQA, koja je najbitnija asocijacija u vezi s primjenom EU standarda u EHEA. Ukoliko cijeli sistem bude funkcionisao visoko obrazovanje BiH će biti dio EU prostora sa svim benefitima, ali i obavezama, a to su prije svega priznate diplome i omogućena mobilnost profesora i studenata. Ukoliko ne, ostat ćemo van svih reformskih tokova u ovom prostoru.

Stručno usavršavanje

• Je li zaista potrebno da svaki fakultet na svakom univerzitetu ima, naprimjer, svoju pravnu službu u kojoj radi po deset uposlenih ili taj posao može raditi deset ljudi u zajedničkoj pravnoj službi, umjesto stotinu ljudi?

– Ispunjavanje obaveza koje su utvrđene Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju (OZVO) generalno je kasnilo i još nije završeno. Između ostalog, OZVO je utvrdio obavezu da sve visokoškolske ustanove u BIH u roku od šest mjeseci moraju uskladiti svoje statute i poslovanje sa OZVO, a u roku od jedne godine moraju završiti proces integracije. Sve ustanove su obavezne u procesu akreditacije  ispuniti i kriterij koji se odnosi na ljudske i fizičke resurse, odnosno obezbijediti dovoljan broj kvalificiranog nastavnog, administrativnog i pomoćnog osoblja te omogućiti njihovo stručno i znanstveno usavršavanje. Nažalost, OZVO ni do danas nije u potpunosti implementiran niti su svi lokalni zakoni usklađeni sa okvirnim. Dakle, do osnivača je da obezbijedi adekvatne uslove rada, a nadležna ministarstva trebaju da kontrolišu ispunjenost tih uslova te poduzmu mjere.

• Prije nekoliko godina smo u zapadnoj Hercegovini imali “ispostavu fakulteta” iz Srbije, praktično bez nastavnog kadra, koji je zatvoren nakon što su nedovoljno školovani kadrovi iz raznih ministarstava, policije i slično stekli “diplome”. Zašto se takve diplome priznaju u BiH? Kako to da su neki fakulteti i univerziteti akreditirani u BiH, a da nisu priznati ni u susjednim zemljama, a kamoli u Evropi?

–  Vezano za pitanje otvaranja i zatvaranja visokoškolskih ustanova ovdje posebno želim da naglasim da je to u isključivoj nadležnosti ministarstava obrazovanja u kantonima, Brčko distriktu i RS-u. Dakle, obrazovne vlasti na nižim nivoima izdaju – oduzimaju dozvole za rad i imaju inspekcijsku nadležnost. Do sada su izdali dozvole za rad za 49 visokoškolskih ustanova. Pored toga, nastava se odvija na još preko 30 lokacija u tzv. isturenim odjeljenjima. Ovdje napominjem da nije bitan broj već kvalitet, ali se zaista postavlja pitanje da li se može postići kvalitet sa tolikim brojem VSU sa standardom koje bh. društvo ima i kolika je opravdanost postojanja tolikog broja VSU? Postavlja se pitanje motiva osnivanja ustanove? Agencija je donijela preporuke o kriterijima i standardima za osnivanje i zatvaranje ustanova te za prestruktuiranje studijskih programa i one vrijede za prostor cijele BiH a na obrazovnim vlastima je da ih primjene. Dojam je da je njihova primjena od obrazovnih vlasti zaista upitna. Treba podsjetiti da je BiH do 2001. imala 10 visokoškolskih ustanova, a u posljednjih 15 godina osnovano je novih 39 i proces osnivanja novih ustanova je još aktuelan. Vrlo je lako utvrditi da BiH, niti bilo koja država u svijetu, u tako kratkom roku ne može proizvesti toliki broj doktora nauka i asistenata potrebnih za odvijanje normalne nastave, a da ne govorimo o istraživačkoj djelatnosti. Također, napominjem da ne postoji saradnja niti komunikacija između obrazovnih vlasti u pogledu konsultacija o potrebi otvaranja neke VŠU ili programa ili razmatranja elaborata o opravdanosti osnivanja ustanove. Tako imate situacije da se na vrlo malom prostoru otvaraju visokoškolske ustanove sa vrlo sličnim ili istim fakultetima i programi, a da nema konsultacija po tom pitanju između susjednih obrazovnih vlasti.

• Vaša institucija se bavi akreditiranjem fakulteta, odnosno univerziteta. Mislite li da bi trebalo uvesti i svojevrsnu akreditaciju za profesore, budući da danas imamo možda i na stotine doktora nauka koji su doktorirali na vlastitim fakultetima, a da godinama nisu napisali i objavili naučni rad?

– Agencija je nadležna za proces akreditacije ustanova i programa. Od 49 licenciranih ustanova u BiH, njih 17 je završilo proceduru i upisano u državni registar, a 11 je u procesu. Ostale ustanove još nisu pokrenule proces akreditacije. Pitanje minimalnih uslova za izbor akademskog osoblja u naučnonastavna zvanja na VSU su jasno utvrđena OZVO i ustanove su dužne da ih primjenjuju. Ne može se dobiti izbor u zvanja bez objavljenih radova, knjiga patenata, mentorstva… Nažalost, opći je dojam da je to narušeno i da bi obrazovne inspekcije trebale imati puno posla i reagirati na svaku pojavu kršenja propisa.

Neproizvodni programi

• Njemačka je “ljuta” na Belgiju zato što je Belgija, prema podacima EUROSTAT-a prošle godine odškolovala samo jedan posto više inženjera mašinstva, građevine, informatičara, odnosno proizvodnih kadrova. Prema istim podacima EUROSTAT-a, u BiH imamo gotovo 90 posto studenata i diplomiranih nastavnika, novinara, pedagoga, odnosno “prodavača magle”. Kako BiH s takvom radnom snagom može konkurirati na vlastitom, a kamoli tržištu rada EU?  

– Iz konkursa za upis studenata u prvu godinu koje visokoškolske ustanove objavljuju, a za koje su ministarstva dala suglasnost, moglo se jasno vidjeti da je zaista velika ponuda za upis na neproizvodne programe, a vrlo ograničena ponuda za inženjerska zanimanja.

Imate situaciju da jedna od najvećih VSU u ponudi ima oko 100 mjesta za upis na program sa kojeg studenti imaju zagarantiranu i stipendiju i posao po završetku studija te tih zanimanja nema slobodnih na tržištu rada i preko hiljadu slobodnih mjesta za neproizvodna zanimanja kojih je na desetine hiljada na biroima.

Mora se uspostaviti jača veza između tržišta rada, biroa za zapošljavanje i upisnom politikom i sve to sistemski urediti kako bi se stanje popravilo.

Priznavanje diploma

• U zemljama-članicama EU postoje ENIC/NARIC uredi koji se bave priznavanjem visokoškolske spreme. U BiH nemamo jednu jedinstvenu državnu instituciju gdje bi naši studenti koji završe studij, naprimjer, Oxford, nostrificirali svoje diplome, već se upućuju na, recimo, “univerzitete u nekoj bosanskoj zabiti”? Kad i kako će se riješiti ovo pitanje i je li to poniženje za naše visokoobrazovane ljude koji se vrate i žele raditi u BiH?

– Pitanje priznavanje diploma je u nadležnosti Centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (CIP). Svakako da bi bilo potrebno regulisati i pojednostaviti pitanje nostrifikacije, a posebno diploma stečenih u inostranstvu.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close