BiHPolitika

Suad Ibrahimović: Spreman sam ići u zatvor samo da ljudi shvate da su ovoj vlasti i politici borci samo teret

Nezaposleni otac četvero djece osuđen je na pola godine zatvora  jer je, kaže presuda, 2014. godine, tokom boračkih demonstracija u Tešnju „ometao policajca u vršenju dužnosti“ . To je isti onaj čovjek koji se htio zapaliti zbog položaja u kojem se nalaze borci, onaj što je, vozivši suprugu iz Tešnja na porod u Zenicu, dobio službenu pratnju tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Željka Komšića 

 

Demobilisani kapetan Armije BiH, 48-godišnji  Suad Ibrahimović, iz Tešnja, široj je javnosti poznat kao čovjek koji je namjeravao da se javno spali ispred zgrade Opštine Tešanj i koji je Predsjedništvu BiH vratio svoje činove. No, možda se lakše sjetiti da je 2007. godine, dok je suprugu vozio iz Tešnja na porod u Zenicu, dobio službenu pratnju tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Željka Komšića nakon čega je svom sinu dao ime Željko. E, taj Suad Ibrahimović, inače nezaposlen i otac četvoro djece, nedavno je dobio nepravosnažnu presudu prema kojoj treba da ide na šest mjeseci u zatvor jer je, kaže presuda, 2014. godine, tokom boračkih demontracija u Tešnju „ometao policajca u vršenju dužnosti“. Suad, pak, kaže da je samo jednom saborcu, dok ga je policija hapsila i trpala u auto, vratio protezu na nogu i namjestio nogavicu pantalona.

 

POLITIKA I KROMPIR 
 
– Moj saborac Samir Hasković, inače RVI, je došao do zgrade BH Telekoma i parkirao pored mjesta za RVI. Policajci su ga opomenuli da to nije mjesto za njega. Rekao je da će se zadržati par minuta, no policajci su ga pokupili, stavili mu lisice, strpali u auto. U toj trci sam mu samo vratio protezu i namjestio pantalone. Shvatio sam šta se događa i otišao u policiju da dam izjavu. Rekli su mi da nema potrebe, da se ništa nije desilo. Petnaest dana kasnije sam dobio optužnicu – priča Suad. 
 
Kaže da mu je i samo suđenje bilo sumnjivo. Sudili su ih, sjeća se, nekoliko. Imali su tri ročišta bez advokata i pobili su, misli Ibrahimović, argumente optužbe. Na četvrtom ročištu su im dodijelili advokata po službenoj dužnosti. 
– Tokom suđenja nam nisu dali da uzmemo snimak iz kamere sa zgrade BH Telecoma – veli Suad i naglašava da je sutkinja najavila da će presuda biti izrečena dva dana nakon posljednjeg ročišta. 
 
Dobili su je dva mjeseca kasnije i podnijeli su žalbu. 
 
– Ići ću u zatvor ako treba, ali iza ove presude stoji politika! Žele nas ušutkati, da nam više ne padne na pamet da dignemo glas. Kako drugačije objasniti da su me iz policije vratili rekavši da nema potrebe da dajem izjavu jer se ništa nije desilo, a 15 dana kasnije mi poslali optužnicu. Presude, i to ne samo meni, nego svima koji su imali neki problem sa vlašću,  su nam poslali dan pred Bajram! Zagorčavaju život ljudima – tvrdi Suad koji misli da ova presuda ima veze sa susretom koji se desio tokom demonstracija iz 2014. godine. 
 
Naime, dok su trajale demonstracije, preko posrednika su dobili poruku da Šemsudin Mehmedović želi da se sretne sa njima. Trojica njih su otišli u Sarajevo, Mehmedović ih je primio. Dali su mu papir sa zahtjevima.
 
– Rekao je da on to može riješiti, obećao nam posao, ponudio da vrati naše kredite ako ih imamo, pitao šta ko zna raditi i gdje bi mogli raditi i onda je, usred tog razgovora, rekao da ima jedan zahtjev za nas i iz ladice izvadio papir. Na papiru su bila naša i njegovo ime, njegov potpis pored imena i mjesto za naše potpise. Na papiru su pisala imena ljudi koje mi svojim potpisima treba da kao optužimo da su organizovali demonstracije, a ti ljudi nikakve veze sa nama nisu imali: direktor Koteksa Haris Sejdić, Muhidin Alić iz tešanjske Stranke za BiH, Muharem Ahmić koji je, mislim, bio major u Armiji BiH, i tadašnji direktor firme HS Putevi Sabahudin Sinanović. Pitao sam Mehmedovića kako misli da ja to potpišem kad ti ljudi nemaju veze sa nama? Rekao je da smatra da oni stoje iza protesta i da mi to samo potpišemo, a da ćemo dobiti radna mjesta. Odbacio sam taj papir i demonstrativno izašao i nisam više ni sa kim razgovarao o tome – priča Suad koji kaže da poslije toga nije sreo Mehmedovića, ali da su ga prijatelji upozoravali da priča nije završila kada je izašao sa sastanka sa Mehmedovićem. Prijatelji su ga upozoravali da će ga Mehmedović „ganjati za dvije-tri godine, kada se sve smiri“.

 

Ibrahimović podsjeća da su borci na demonstracijama tražili pokretanje zapošljavanja i samozapošljavanja boraca preko boračke organizacije umjesto preko zavoda za zapošljavanje, formiranje grupe ljekara za rad s oboljelim od PTSP-ja, reorganizovanje tešanjske boračke organizacije i izbacivanje stranačkih kadrova iz nje ili joj ukinuti budžetsko finansiranje jer dobivaju oko 20.000 KM godišnje i ne podnose izvještaj o utrošku tog novca. Ibrahimović apsurdom objašnjava i događaje koji su ga odgovorili od spaljivanja.

 

– Bio sam očajan. Bili smo u medijskoj blokadi. Ni minuta o nama nije emitovana na FTV, a svakodnevno smo imali sastanke sa načelnikom opštine i sa predstavnicima opozicije. Ovi iz opozicije su nas tapšali po ramenu i govorili da će sve biti dobro! A kada su naši zahtjevi došli pred Opštinsko vijeće Tešanj – niko iz opozicije nije glasao za njih – objašnjava Suad. 

Tada je odlučio da vrati činove Predsjedništvu BiH. Noć prije nego će ih vratiti, posjetio je saborca koji je bio simbol odbrane Tešnja. Kod njega je došao u vrijeme večere.

 

– I kada sam vidio da jedu samo vareni krompir, stala mi je knedla u grlu. Bio sam očajan zbog toga kako naši borci žive, a ja sam im naređivao da idu naprijed, da ginu i sada im ne mogu ništa obezbijediti i nikako pomoći. To me dokrajčilo – priča Suad i kaže da je činove ostavio ispred zgrade Predsjedništva BiH i da se tada niko iz vlasti nije sjetio da ga nazove i pita bilo šta.

 

U to doba je odlučio da se spali. No, spasio ga je prijatelj iz Vojske Republike Srpske, iz Sarajevsko-romanijskog korpusa.

 

 

DARKO DOŠLO

 

– Najavio sam da ću se spaliti pred zgradom Općine Tešanj. Tada je Darko Došlo, novinar Otvorene mreže, našao moj broj telefona i danima razgovarao sa mnom. Govorio je da ništa nije vrijedno života, da će se riješiti…

 

 Razgovarao je sa mnom i dok sam išao prema Opštini. Kada sam došao pred Opštinu s namjerom da se zapalim, zatekao sam tamo veliki broj ljudi. Stotine su stajale s mobitelima u rukama. Mislim da su samo htjeli da me slikaju da imaju zanimljvi snimak. A dok su bile demonstracije jedva smo skupljali po sto ljudi. Nekako mi je sinulo da tu nešto nije u redu: moje kolege i saborci su govorili da će oni, ako se ja spalim, brinuti o mojoj poriodici, a Darko Došlo, pripadnik Vojske RS, je jedini čovjek na svijetu koji me je molio da to ne radim. Mislim da je to presudilo. Kojeg li apsurda, zar ne? – priča Suad.

 

I dok čeka pravosnažnu presudu pokušava putem medija i društvenih  mreža istjerati pravdu. Nude mu pomoć za plaćanje advokata, ali je, veli, spreman ići u zatvor samo da ljudi shvate da su ovoj vlasti i politici borci samo teret.   

 

(Magazin Start BiH)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close