Nezaposleni otac četvero djece osuđen je na pola godine zatvora jer je, kaže presuda, 2014. godine, tokom boračkih demonstracija u Tešnju „ometao policajca u vršenju dužnosti“ . To je isti onaj čovjek koji se htio zapaliti zbog položaja u kojem se nalaze borci, onaj što je, vozivši suprugu iz Tešnja na porod u Zenicu, dobio službenu pratnju tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Željka Komšića
Demobilisani kapetan Armije BiH, 48-godišnji Suad Ibrahimović, iz Tešnja, široj je javnosti poznat kao čovjek koji je namjeravao da se javno spali ispred zgrade Opštine Tešanj i koji je Predsjedništvu BiH vratio svoje činove. No, možda se lakše sjetiti da je 2007. godine, dok je suprugu vozio iz Tešnja na porod u Zenicu, dobio službenu pratnju tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Željka Komšića nakon čega je svom sinu dao ime Željko. E, taj Suad Ibrahimović, inače nezaposlen i otac četvoro djece, nedavno je dobio nepravosnažnu presudu prema kojoj treba da ide na šest mjeseci u zatvor jer je, kaže presuda, 2014. godine, tokom boračkih demontracija u Tešnju „ometao policajca u vršenju dužnosti“. Suad, pak, kaže da je samo jednom saborcu, dok ga je policija hapsila i trpala u auto, vratio protezu na nogu i namjestio nogavicu pantalona.
Ibrahimović podsjeća da su borci na demonstracijama tražili pokretanje zapošljavanja i samozapošljavanja boraca preko boračke organizacije umjesto preko zavoda za zapošljavanje, formiranje grupe ljekara za rad s oboljelim od PTSP-ja, reorganizovanje tešanjske boračke organizacije i izbacivanje stranačkih kadrova iz nje ili joj ukinuti budžetsko finansiranje jer dobivaju oko 20.000 KM godišnje i ne podnose izvještaj o utrošku tog novca. Ibrahimović apsurdom objašnjava i događaje koji su ga odgovorili od spaljivanja.
– Bio sam očajan. Bili smo u medijskoj blokadi. Ni minuta o nama nije emitovana na FTV, a svakodnevno smo imali sastanke sa načelnikom opštine i sa predstavnicima opozicije. Ovi iz opozicije su nas tapšali po ramenu i govorili da će sve biti dobro! A kada su naši zahtjevi došli pred Opštinsko vijeće Tešanj – niko iz opozicije nije glasao za njih – objašnjava Suad.
Tada je odlučio da vrati činove Predsjedništvu BiH. Noć prije nego će ih vratiti, posjetio je saborca koji je bio simbol odbrane Tešnja. Kod njega je došao u vrijeme večere.
– I kada sam vidio da jedu samo vareni krompir, stala mi je knedla u grlu. Bio sam očajan zbog toga kako naši borci žive, a ja sam im naređivao da idu naprijed, da ginu i sada im ne mogu ništa obezbijediti i nikako pomoći. To me dokrajčilo – priča Suad i kaže da je činove ostavio ispred zgrade Predsjedništva BiH i da se tada niko iz vlasti nije sjetio da ga nazove i pita bilo šta.
U to doba je odlučio da se spali. No, spasio ga je prijatelj iz Vojske Republike Srpske, iz Sarajevsko-romanijskog korpusa.
DARKO DOŠLO
– Najavio sam da ću se spaliti pred zgradom Općine Tešanj. Tada je Darko Došlo, novinar Otvorene mreže, našao moj broj telefona i danima razgovarao sa mnom. Govorio je da ništa nije vrijedno života, da će se riješiti…
Razgovarao je sa mnom i dok sam išao prema Opštini. Kada sam došao pred Opštinu s namjerom da se zapalim, zatekao sam tamo veliki broj ljudi. Stotine su stajale s mobitelima u rukama. Mislim da su samo htjeli da me slikaju da imaju zanimljvi snimak. A dok su bile demonstracije jedva smo skupljali po sto ljudi. Nekako mi je sinulo da tu nešto nije u redu: moje kolege i saborci su govorili da će oni, ako se ja spalim, brinuti o mojoj poriodici, a Darko Došlo, pripadnik Vojske RS, je jedini čovjek na svijetu koji me je molio da to ne radim. Mislim da je to presudilo. Kojeg li apsurda, zar ne? – priča Suad.
I dok čeka pravosnažnu presudu pokušava putem medija i društvenih mreža istjerati pravdu. Nude mu pomoć za plaćanje advokata, ali je, veli, spreman ići u zatvor samo da ljudi shvate da su ovoj vlasti i politici borci samo teret.
(Magazin Start BiH)