Filip David: Hrvatski i srpski šovinizmi se dopunjuju i međusobno hrane
“Gospodari naših života i naših sudbina uvukli su nas u rat, u kriminal, u gangsterizam, pustili su sa lanca svoje rasiste i mafijaše, otvorili mikrofone, uperili u njih kamere, od zemlje u kojoj smo se rodili napravili su zemlju nasilja i sramote, a nas, protiv naše volje i naših uverenja, pretvorili u svoje saučesnike…”
/The Bosnia Times/
Gospodari naših života i naših sudbina uvukli su nas u rat, u kriminal, u gangsterizam, pustili su sa lanca svoje rasiste i mafijaše, otvorili mikrofone, uperili u njih kamere, od zemlje u kojoj smo se rodili napravili su zemlju nasilja i sramote, a nas, protiv naše volje i naših uverenja, pretvorili u svoje saučesnike… Jedino što nam preostaje jeste da postanemo izdajnici… Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovek”, rekao je 11. 4. 1992. Filip David u prvom krugu Subotnjih razgovora Beogradskog kruga, udruženja nezavisnih intelektualaca koji su se još prije početka rata suprotstaviliMiloševiću i velikosrpskom nacionalizmu. Kažnjen je udaljenjem s posla urednika dramskog programa, na RTS-u.
Piše TV drame, filmske scenarije, objavio je tri knjige pripovjedaka: “Bunar u tamnoj šumi”, “Zapisi o stvarnom i nestvarnom”, “Princ vatre”, roman “Hodočasnici neba i zemlje” i knjige angažiranih eseja “Fragmenti iz mračnih vremena” te knjigu pisama sMirkom Kovačem. Nakon srpskog izdanja, ovih mu je dana, u Frakturi, tiskano i hrvatsko izdanje Ninovom nagradom ovjenčanog romana “Kuća sećanja i zaborava”.
U intervju za Jutranji list David je komentirao nebuloznu “rehabilitaciju” Draže Mihailovića govori
– Nalazimo se u neprestanoj predizbornoj kampanji. Srpski i hrvatski šovinizmi se dopunjuju i međusobno hrane. Na djelu je sveopća revizija historije u kojoj je historijska istina najčešće glavna žrtva. Srbiju vode političari koji su je devedesetih doveli do ruba propasti. Mogu li danas oni biti njeni spasioci? U svijetu mnogih apsurda možda je i to moguće, iako duboko sumnjam. Karakteristika vremena u kojem živimo je velika politička i ekonomska konfuzija i ogroman nedostatak solidarnosti. Blizu smo ekonomskog kraha, preovlađujuju licemjerje i demagogija. A tragična činjenica jeste da se takvom svijetu ne nalazi, ne vidi, alternativa.
