Piše : Edin Urjan Kukavica
Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost ili, pak, samo prijetnju, bila ona stvarna ili zamišljena. Postoji cijeli raspon mogućih negativnih
osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi: strah, panika, užas! Sve su to urođene, genetski programirane reakcije na prijeteći ili bolan podražaj, odnosno primarne, primitivne emocije poput sreće, tuge, iznenađenja, ljutnje i gađenja, koje se u različitim kulturama izražavaju na gotovo isti ili sličan način, što govori da izražavanje straha nije naučeno.
Strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na obranu od onoga što
izaziva strah, postavlja sustav u stanje spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost. Postoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah).
Nije lahko živjeti sa strahom, a pogotovo sa fobijom. Strahovi i fobije se ne pojavljuju bez razloga, a na to čega ćemo se bojati u velikoj mjeri utječe i naša narav, sklonosti, životni prioriteti. Stručnjaci kažu da nas naši strahovi određuju, definiraju ali i otkrivaju… Naprimjer, visine se boje samosvjesni ljudi, oni koji stoje čvrsto na zemlji, usredsređeni na ono što rade, oni koje promjene ne čine najsretnijim ljudima na svijetu, ljudi uravnoteženog načina razmišljanja i snažnog identiteta, oni koji strahuju od gubitka , pada i nekontroliranog osjećaja uranjanja koji s tim dolazi. Strah od gužve i javnih, otvorenih prostora usko je povezana sa strahom od zatvorenog prostora i mnoštva ljudi. Ovaj strah uopće ne mora značiti da niste društvena osoba nego da vam je jako važno da imate lični prostor.
To su najčešće vrlo obazrive i oprezne osobe, sklone izbjegavanju sukoba. Bakterija se boje osobe posvećene detaljima, mraka se boje inteligentne i kreativne osobe koje se boje nepoznatog, govorenja u javnosti se boje perfekcionisti ali i ljudi sa niskim stupnjem samopoštovanja koje se trude postići savršenstvo u svemu što rade, stalno traže odobrenje od drugih i strahuju od neuspjeha. Stručnjaci kažu da se paukova boje lideri i da je to jedan od najčešćih strahova. Prema jednoj studiji sprovedenoj u Velikoj Britaniji, od 261 ispitane odrasle osobe, 32 posto žena bojalo se pauka kao i 18 posto muškaraca. Ako ih se i vi bojite, to je pokazatelj da ste skloni da vodite i da preživite. Osjetljivost i pouzdanost su vaše glavne odlike, kao i pravovremene, dobre reakcije. Od zmija strahuju ljudi koji su spremni zauzeti se za druge, koji iznad svega cijene ljude i odnose s njima. Strah od krvi imaju mirne i sabrane osobe sa snažnim zaštitničkim instinktom.
Ja se bojim klovnova. Kad biste malo bolje razmislili, vjerovatno i vi poznajete više ljudi koji ne vole klovnove, nego onih koji ih vole.
Strah od klovnova je ozbiljna stvar, naučno ime ovog straha je koulrofobija. Manifestira se osjećajem straha i nelagode, a u težim slučajevima, može izazvati i preznojavanje, mučninu, ubrzan rad srca pa i nekontroliran plač. „Postoji nešto u vezi sa klovnovima, na čudan način, ne možete im vjerovati, ali oni će po prirodi stvari pokušati da zadobiju vaše povjerenje, jer je primarni cilj da vam nešto ‘prodaju’, bilo to dobro raspoloženje, bilo balon”, kažu stručnjaci.
“Problem je u tome što bi klovnovi trebalo da budu zabavni, ali ispod tog površinskog sloja, imate i drugi, mračniji, koji neki ljudi ne mogu da zanemare. Oni su glasni, u živim bojama i to je
ponekad prosto uznemirujući ‘paket’.” , kao i bilo koja druga fobija. To je vjerovatno posljedica osjećaja nelagode zbog nepovezanosti „vesele“ maske i istinskog identiteta i osjećanja koja se kriju iza te maske što je još Frojd definirao kao efekat sablasnosti, „onu vrstu zastrašujućeg koja nas vraća na nešto poznato i prepoznatljivo“ ali je i dalje čudna i izaziva jezu. Sablasno bi u ovom kontekstu bilo znak ‘povratka potisnutog’, sve ono što nas kao odrasle podsjeća na prethodne stadijume psihe, aspekte nesvjesnog života ili primitivna iskustva ljudske vrste.“Klovnovi bi, po definiciji, trebalo da nas nasmiju, ali u pozadini toga krije se strah da će omanuti u onome što je svrha njihovog postojanja“, kažu stručnjaci
„Ljude najšečće plaše stvari koje su na nekom nivou pogrešne, ali pogrešne na uznemirujući, nepoznat način“, kaže jedan stručnjak za anksiozne poremećaje i traume. „Maska klovnu daje priliku da usvoji novi identitet, koji nije očekivan i uobičajen. I to neočekivano i neuobičajeno ono je što nas užasava. Primijetimo karakteristike koje izgledaju skoro kao ljudske, ali nisu sasvim ljudske i to je korijen strave“, kaže on.
Ja se bojim klovnova. Naročito onih kojima smo stavili krune na glave i očekujemo da se ponašaju kao kraljevi, a oni i dalje prave budale od nas, praveći budale od sebe… a sve da bi ugodili, nasmijali i uveselili svoje gospodare, direktore i vlasnike cirkusa…
Patria
