Njemačka je usred četvrtog vala pandemije, a diskusija o greškama napravljenima u borbi protiv koronavirusa ne prestaje. Je li dovoljno slušati znanost? To pitanje zaokuplja i njemačkog predsjednika.
Sve je više ljudi u Njemačkoj zaraženo koronavirusom. Sedmodnevna incidencija svakim danom raste i doseže nove rekordne brojke. U četvrtom valu pandemije to povećava pritisak na političare da brzo donose ispravne odluke.
Istovremeno, tri stranke buduće (vjerojatne) vladajuće semafor-koalicije (SPD, Zeleni i FDP) pripremaju se za smjenu vlasti u Berlinu. Oni žele da se što više odluka vrati u domenu parlamenta, da se o njima odlučuje u Bundestagu. Tamo su usvojili i nov zakona o pandemiji, a zatim ga još jednom preradili. I danas je taj zakon o zaštiti od infekcija usvojen.
U načelu, to je normalna parlamentarna svakodnevica. Što se tiče politike koja se odnosi na pandemiju, do sada su smjer određivali čelnici pokrajina – koje su odgovorne za zaštitu od infekcije u Njemačkoj – odnosno kancelarka Angela Merkel. Tijelo koje je donosilo odluke bila je Konferencija premijera njemačkih saveznih zemalja (MPK). MPK se također sastaje i ovaj tjedan. Pitanje koje se sada postavlja je: tko dakle sad treba odlučivati o pandemiji? Bundestag ili šefovi vlada na saveznoj, odnosno razini saveznih zemalja? Tko može donijeti bolje, brže i učinkovitije odluke? O tome su se vodile žestoke rasprave.
Gdje su političari pogriješili?
Ovaj tjedan se na tu temu raspravljalo i na panel-diskusiji s predsjednikom Njemačke Frank-Walterom Steinmeierom. Jedna od njegovih dužnosti kao šefa države je pokretanje važnih političkih rasprava.
Ono što je u početku zvučalo vrlo akademski, pretvorilo se u zanimljivu potragu za odgovorima na pitanje o kojem trenutno ne razmišlja samo predsjednik Steinmeier. Ono glasi: “Zašto u Njemačkoj ima puno više ljudi nego u drugim europskim zemljama s kojima se mora ‚boriti‘ oko mjera u pogledu pandemije?” Steinmeier je pritom mislio na protivnike cijepljenja. U čemu su dakle političari i znanstvenici pogriješili?
U pandemiji je izuzetno važna politička komunikacija. Što se može učiniti na tom polju? U federalno uređenoj zemlji poput Njemačke teško je očekivati jedinstvene političke stavove i izjave, jer su zadaci podijeljeni između savezne vlade, saveznih zemalja i općina. Zato postoji jako puno raznih mjera i pravila, što često nailazi na kritiku.
Ali takav odgovor ne zadovoljava, rečeno je u raspravi u predsjedničkoj palači „Bellevue” u Berlinu. „Znanstveni elementi pandemije su u Njemačkoj snažnije ispolitizirani nego u bilo kojoj drugoj zemlji”, primijetila je predsjednica Njemačkog etičkog vijeća Alena Buyx. Samo je u SAD-u to još više izraženo – tamo je nošenje maske politički statement, kaže ona.
U Njemačkoj se nešto slično dogodilo s odlukom treba li se cijepiti ili ne. To je kombinirano s pitanjem povjerenja u političke institucije, analizira Buyx. I u Portugalu – zemlji s mnogo većom stopom cijepljenih – postoje ljudi, koji nemaju povjerenje u politiku. Ali to se nije odrazilo na stavove prema pandemiji, dodala je.
Portugal je, poput Španjolske ili Italije, jedna od zemalja u kojoj je u prethodnim valovima pandemije bilo mnogo oboljelih i umrlih. Užas pandemije bio je vidljiv, jako puno ljudi je cijepljeno. Nasuprot tome, u zemljama njemačkog govornog područja, u Austriji i dijelovima Švicarske, kao i u samoj Njemačkoj, postoji relativno niska stopa cijepljenih.
Gdje su granice znanosti?
Zašto je izgubljeno povjerenje? Možda zato što se premalo govorilo o granicama znanosti? “Pandemija nas je naučila da su nositelji političkih odluka upućeni na savjete znanstvenika “, rekao je Steinmeier, “ali političke odluke ne proizlaze iz znanstvenih spoznaja.”
Znanost postoji “samo u množini – kao pluralitet”. Ne daje “apsolutnu sigurnost”, već prije “znanje i spoznaju da se sutra može više znati”.
To načelo je važno učiniti javno vidljivim u političkim raspravama, čak i ako to stvara nesigurnost, pojašnjava znanstvenica i stručnjakinja za pravo i administraciju Laura Münkler. Sporovi i razmimoilaženja stručnjaka unutar te discipline su normalni. Znanstveni rad preskače određene faktore i fokusira se samo na limitirani broj pitanja, kaže ona.
Opasnost od populista i tehnokrata
Stoga je pogrešno skrivati se iza znanosti ili znanstvene spoznaje prenositi kao apsolutnu istinu. Njemački predsjednik je upozorio da mogu nastupiti strašne posljedice ako sprega politike i znanosti izađe iz balansa. To se vidi na primjeru populista i tehnokrata, rekao je.
“Dok se jedni nadaju autoritarnom vođenju zemlje, drugi od politike žele napraviti puki izvršni organ navodno nedvosmislene znanstvene istine, kako bi brzo i beskompromisno reagirali na ogromne probleme poput pandemije ili klimatskih promjena”, kaže Steinmeier.
Čak i ako se populisti i tehnokrati umnogome razlikuju, „izgleda da i jedni i drugi borbu za kompromise i većinu u institucijama predstavničke demokracije smatraju slabošću”, upozorio je njemački predsjednik.
Dobro je imati različita mišljenja
Dobro je imati različita mišljenja ne samo zato što neka znanstvena saznanja mogu biti i pogrešna. Dodatni izazov je što postoji mnogo različitih disciplina. Münkler je pokazala da suočavanje s pluralitetom može biti nezgodno. „Na početku pandemije posebno se gledalo što kažu virolozi i epidemiolozi. Ali, potpuno je zanemareno što npr. zatvaranje škola znači za druga područja poput pedagogije.”
Bi li osnivanje Pandemijskog vijeća, na koje pozivaju brojni znanstvenici, bilo prikladan način da se izbjegne jednostranost? Münkler sumnja u to, jer bi po njoj fokus bio previše na tom tijelu.
U Njemačkoj postoji širok istraživački krug ljudi i djeluju mnoge znanstvene institucije: na sveučilištima, institutima i znanstvenim akademijama kao što je Leopoldina ali i pri vladinim institucijama. Tijekom pandemije su iz različitih institucija dolazili različiti savjeti.
Ukratko, lekcija za političare bi bila: više hrabrosti i transparentnosti koja se odnosi na granice koje postavlja znanost i na pluralizam mišljenja i stavova. Ako nema odvažnosti za tako nešto, dolazi do nerazumijevanja i kritike: političari se previše oslanjaju na pojedine stručnjake ili, kako je rekla Münkler, pozivaju stručnjake “koji sufliraju i navode na odluku koju bi političari rado donijeli“.
dw.com
Autor Kay-Alexander Scholz
