Prof. dr. Fahira FEJZIĆ ČENGIĆ: Bajram na starim čestitkama i fotografijama

Izložba “Bajram na starim čestitkama i fotografijama” autora prof. Senada J. Hodovića otvorena je jučer u Zavičajnom muzeju u Visokom.
Promotor izložbe prof. dr. Hilmo Neimarlija, a izložbu je otvorila Amra Babić, općinska načelnica Visokog.

Prologomenu za ovu izložbu napisala je prof. dr. Fahira FEJZIĆ ČENGIĆ:

Bajram je uzvišeni duhovi cilj, konkretan kulturni doživljaj i događaj, ali i neponovljiv porodični trenutak radosti. Bajram je općeprihvaćen vjerski, kulturni, porodični, pojedinačni i zajednički obred.

Svaki musliman se intimno raduje Bajramu. Bajram ima svoje mirise, ukuse, boje, adete, edebe, manire, formu, ideju, realizaciju, cilj, smisao.

Bajram miriše na jutro, zoru koja diše i budi se, miriše na paklame u kuhinji, i đulbešećerku ružu u avliji, miriše na agdu i baklave, ružice i rahvanije, bajramski šiš-ćevap i dolme, pite i pogače, mirise i jagove… Jer Bajram je praktično čulan, vidljiv i konkretan. Traje sedam dana u godini, naime, dva bajrama su, tri dana Ramazanski i četiri Kurbanski, taman jedna hefta, sedmica čulnoga u lunarnoj kalendarskoj godini koja ih naziva svake godine u drugo vrijeme. Kolaju tako bajrami, svaki po deset dana unaprijed i za 36 godina obiđu svoj slavoluk kružni. Zaokruži se ciklus prema kojemu je Bajram pao u svako doba godine, u svaku dužinu i smjenu dana i noći.

Bajram ide, Bajramu se nadam!

Bajram ima svoj tabijat i svoje sehare. Zato se bajramsko ruho rado osvježava i ovjekovječuje. Na razne načine. Jedan starinski, pomalo zaboravljen, ali romantičan, Bajram je na razglednicama, čestitkama, oslikan i motiviran kako se najljepše činilo autorima.

Začudno je da se imena autora i stilista raznih čestitki i razglednica vazda doimaju anonimno, makar su ih u svoje vrijeme uvijek morali oblikovati, crtati i bojiti konkretni autori. Bilo je tu tako u tom vremenu. Ponekad čestitka ima sitan potpis autorstva negdje u ćošku, nezamjetno i diskretno, kako adet skromnosti nalaže. Ali svaka čestitka ili bajramija morala je biti vedra. Vesela, šarena, sa uzorcima koji namah izmame osmijeh na lice. I onoga ko je šalje i onome kome stiže. Pa eto ti na njima svijeća i ašlama, buketića i jaglaca, vjenčića ružica i grana uz mjesečev odsjaj. Eto ti na njima pobožnih mladića koji na sedždu padaju u bosanskom odijelu, ili onih dobrih Bošnjana štono na pazaru pazaruju čile zdrave ovnove rogate za najboljeg kurbana. Eto ti motiva lijepe Baščaršije i njenog sjajnoga oka – Sebilja, eto ti uzrelog a neobranog šipka, nađe se i pokoji grad, čaršija, njeno ime, volj’ ti Čajniče, Bihać, Foča, volj’ ti Saraj'vo, Banja Luka, Mostar… volj’ ti Visoko…

Malo je muslimanskih naroda koji su ovako bogato uživali svoje bajrame pa ih oslikavali na razglednicama, čestitkama na kojima su svoje mubarećlejisanje slali i poštom najmilijima, a svakako udaljenijima iz svoje mahale ili grada. Ali, eto, ove Bošnje su malo ataturka – malo alafranga vazda živjele pa nije začudo što su imale i svoje istočne i svoje zapadne adete. Neka su. Vele zreliji povjesničari umjetnosti i razni sakupljači, kolekcionari naše starije ili moderne povijesti, naši nezamjenjivi hroničari i pamtivijeci… da nije njih takvih, kako bi nam samo svehla kultura sjećanja, kako bismo pozaboravljali neka druga, obično velim, dobra stara vremena. Dobra jer su prošla, hairli prošla, a stara jer doista i jesu stara, haman im je vijek, pola vijeka, ili vijek i po, kako kojemu…

Mir i spas svemu dobrome!

Na ovim izloženim bajramskim čestitkama, razglednicama koje spadaju u jednu od najbrojnijih poznatih zbirki ove vrste kod nas, možda i mnogo šire, nataložena je historija svakodnevnice, pijetetne i drage uspomene, sjećanja, energije druželjublja i ljubavi, koje je sakupljao i utedaručio prof. Senad J. Hodović na svakom dijelu Evrope gdje se našao i gdje je imao priliku pronalaziti ove starine. Ponuđene čestitke / razglednice / fotografije, rađene u više tehnika i stilova, zasigurno su važan dokumentaristički, slobodno se može reći historijski materijal, kako u etnološkom, tako i u antropološkom smislu. Ali, najčešće na ovu zbirku možemo gledati kao na dokumente duha jednog vremena “dobrog Bošnje” od kraja XIX do sredine XX stoljeća.

Pored veoma jasnih poruka samih likovnih tema, ostaje veliki posao iščitavanja napisanih / ispisanih / izrečenih / poluizrečenih / neuhvatljivih najintimnijih i najiskrenijih želja najbližim članovima porodice, komšijama, prijateljima i poznanicima…  Tad će, na ovom novom istraživačkom prostoru, ostati mjesta za dublju sociološku, jezičku, kulturološku, komunikološku i svaku drugu analizu lijepih želja koje bez sumnje daju poruku mira, ljubavi, sreće “…kao vječna čovjekova čežnja za unutarnjim suglasjem i sveopćim mirom u svijetu”, kako reče svojevremeno profesor dr. fra Ivan Šarčević na promociji jedne ranije Senadove izložbe 2011. godine.

Bosanski bajrami

I ova izložba stoga ima mjesto u našim pogledima, u našim dušama i našim srcima. Zar bismo mogli zaboraviti sve ono dobro hodanje kroz vrijeme dok smo se uspravljeno držali na vjetru, studeni i vrelini mjesta i vremena ovog bosanskoga. A usput su sjećanja i poduka mladim i najmlađim, koji dolaze poslije i koji sve ovo nisu živjeli, nisu iskusili i nisu prošli. Neka im je za uspomenu i hatiru da ne zaborave kako je lijepo bilo veseliti se bajramima. Bajramima bosanskim. Jer, nama je muslimanima farz čitati i pisati, svašta znati, razmišljati i sjećati se.

Mi vjerujemo da smo nekoć davno, u ezelu, kad nismo još na Zemlju spuštani, da smo prvi ugovor potpisali i prvi zavjet dali – Svome Stvoritelju – i da ovaj zavjet ne zaboravimo i da ga se vječno sjećamo i slavimo ga. Prema njemu se ponašamo i prema njemu samjeravamo sve svoje zemne zadatke i nakane. Pitao nas je jasno: – Elestu birabbikum? (Jesam li ja vaš Gospodar?) i jasno smo mu odgovorili: – Bela Šehidna! (Jesi svakako. Svjedočimo Ti!). Stoga je muslimanima, i svim drugim potpisnicima ugovora jako važno sjećati se. Sjećati se svega i svakoga. Uzvišenog ponajviše. Sjećati se i tako postojati. Sjećanje koje je ponajbolje je spominjanje – zikrullah – hem jednostavno, hem djelotvorno, hem vazda i svakome moguće.

Ovom izložbom autora prof. Hodovića potvrđujemo dio ezelskog zavjeta, sjećamo se, naime. Svojih lijepih adeta, lijepih vizualizacija, lijepih načina komunikacija i lijepih imidža, da se tako tim, nazovisavremenim jezikom nove mediološke nauke izrazim. Svima dragim i prijateljima – Bajram šerif mubarek olsun! Neka vam je sretan lijepi Bajram!