Stevan Salatić: Reperkusije prekompozicije vlasti u FBiH – Bakirov gambit

Bakirov gambit ili politika „drži svoje prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže“ pokazala se kao najpragmatičniji dugoročni politički obrazac

Autor: Stevan Salatić
Buka

Sporazumom Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost i istorijskim zakopavanjem neprijateljskih sjekira, decenijama raslim na personalnoj mržnji lidera ove dvije najveće bošnjačke partije Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, otpočeo je proces prekompozicija vlasti u Bosni i Hercegovini.

Prekompozicija vlasti u BiH se već petnaestak godina odvija po istom obrascu. Poslije višemjesečnog post-izbornog perioda političkog natezanja i političko-pijačnog pogađanja, formira se i idejno i personalno neprincipijalna koalicija koja treba da formira vladu. Zatim, u pola mandata te vlade, akteri odluče da ipak nije dobra ideja participirati u vladi jer, tobože, stranka kroz koaliciono djelovanje ne može da ostvari svoje programske ciljeve. Po pravilu, ta kriza vlade nastupa sredinom mandata, a najjača stranka započinje traženje kompatibilnog političkog partnera koji je spreman da programski podrži plan zacrtanih reformi. U tom mimoprostoru rekonstrukcije vlada, građani izgube nekoliko mjeseci, a što je najgore i nova koalicija se pokaže kao nesposobna za provođenje obećanog. I tako do narednih izbora.

Permanentna zbunjenost građana Bosne i Hercegovini po pitanju ko participira u vlasti, a ko u opoziciji, konstanta je bosansko-hercegovačkog političkog života. Kroz proces zbunjivanja građana na ovom fonu, politički akteri se redovno odriču političke odgovornosti za ono što treba da urade ili što su uradili. Argument „bili smo dio vlasti, ali kratkotrajno“ jedan je od najučestalijih u javnom diskursu i služi za negiranje sopstvene odgovornosti.

Sad da se vratim na istorijski, bošnjački sporazum, Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost. Partija koja je praktično srasla u politički sistem Bosne i Hercegovine kao dominantno vladajuća i koaliciono nezamjenjiva jeste Stranka demokratske akcije. Od prvih višestranačkih izbora naovamo, bilježila je značajne rezultate i gotovo u svakom mandatu barem djelimično participirala u vlasti. Kao i za svaku partiju u Bosni i Hercegovini koja je dugotrajno imala kontakt sa javnim novcem i za Stranku demokratske akcije su se vezale razne afere; od ratnih hipoteka, preko divljih privatizacija do harčenja imovinom i profitima javnih preduzeća – zlatnih koka u modernom periodu. Za SDA su se možda i najviše vezale ove afere jer je ona najduži vremenski period provela u poziciji vlasti u odnosu na druge politčke subjekte. Takođe, jedna te ista struktura ljudi je prošla i proživjela sve te „uspjehe“ koje je partija doživjela i svi ti ljudi su u neku ruku postali dio istorijske hipoteke SDA. Proces, uslovno rečeno, podmlađivanja partije i partijskog rehabilitovanja od uticaja starih kadrova ogrezlih u aferema, koji su vodili neki novi kadrovi SDA koji imaju snažnu podršku međunarodne zajednice, nije baš prihvaćen kao dobrodošao na posljednjem partijskom kongresu. SDA je bila i ostala sigurno najzatvorenija politička organizacija u Bosni i Hercegovini.

S druge strane, Savez za bolju budućnost je relativno mlada politička grupacija. Organizacijski, u javnosti nema hipoteku koju trpi Stranka demokratske akcije, mada se afere vežu za visokopozicionirane kadrove ove partije još iz vremena kad su bili članovi SDA. Jednom agresivnom predizbornom kampanjom, SBB se nametnuo kao jedina alternativa SDA, a isključivo strategijom ukazivanja na sve kriminalne aktivnosti SDA iz prošlosti, na izborima 2014.godine, ova partija je dobila značajan broj glasova bošnjačkog biračkog tijela. Kroz strategiju „sa crnim đavolom, ali ne i sa SDA“, Radončićev SBB se prilično dobro pozicionirao u partijskom sistemu kao bošnjačka partija desnog centra, koja njeguje tradicionalne bošnjačke vrijednosti kao i SDA, ali koja nema iza sebe prošlost koje bi se sramila.

Opravdanje za formiranje svebošnjačke koalicije poslije toliko teških, izgovorenih riječi u proteklih deceniju, politički lideri iz dvije partije opravdavaju tvrdnjom da je izborna volja naroda bila takva, kao i činjenicom da je ideološka matrica partija jednaka i da je politika SBB-a mnogo više ideološki kompatibilna sa sadržajem njemačko-britanske inicijative koja je primarno i okupila političke aktere u BiH u koaliciju, nego politika Demokratske fronte. Razlog više predstavlja i politička nužda jer je, izlaskom Demokratske fronte iz federalne vlade, Stranki demokratske akcije zafalio jak partner za formiranje nove skupštinske većine.

Nova koalicija može da ima ogromne reperkusije za politički život BiH do kraja ovog mandata, ali i na izborne rezultate narednih parlamentarnih izbora. Savez za bolju budućnost je koalicijom sa SDA udario jak šamar sopstvenom biračkom tijelu. Koalirati sa partijom na čijoj kritici rada vam je narod dao ogromno povjerenje, bitka je u kojoj ne možete pobijediti. Sporazumom sa SBB, Bakir Izetbegović je napravio vjerovatno najmudriji potez u svojoj dosadašnjoj političkoj karijeri. Ovim sporazumom obezbijedio je Stranki demokratske akcije vjerovatno još najmanje jedan mandat kao apsolutno nedodirljivoj u FBiH. Uvlačenjem u koaliciju svojih „političkih neprijatelja“, SDA je u potpunosti otupila sav opozicioni potencijal SBB-a, koji je opasno prijetio promjenama u političkom životu Federacije i raskrinkavanjem nagomilanih afera iz prošlosti.

Još mudriji potez za politiku SDA bilo bi zadržavanje Demokratske fronte u vlasti na državnom nivou, jer bi na taj način, davajući mrvice vlasti političkim rivalima, SDA gotovo pa iskorijenila političke rivale za naredne izbore, a sačuvala poziciju apsolutno dominantne partije u ovom mandatu. Argument „svi smo bili u vlasti“ dugotrajno može da bude sjajna politička strategija za partiju Bakira Izetbegovića, na čijim leđima SDA veoma lako može da trijumfuje na narednim opštim izborima.

Bakir Izetbegović je, davanjem mrvica vlasti širokom spektru političkih partnera, apsolutno razbio opozicioni potencijal u Federaciji BiH. Isključivo opozicioni ostaje samo SDP, koji je trenutno u fazi partijske konsolidiacije, tako da neće predstavljati preveliku opasnost za SDA na narednim izborima 2018.godine.  DF je svojim ličnim greškama prilično izgubio povjerenje koje su građani na prošlim izborima ukazali ovoj partiji. Jedina partija koja je mogla značajnije da uzdrma SDA na narednim izborima, Savez za bolju budućnost, inkorporiranjem u vlast i pristajenjem na istorijski, svebošnjački sporazum sa svojim do juče smrtnim neprijateljem, apsolutno je negirala i uništila političku platformu na kojoj je narod ovoj partiji dao ogromnu podršku.

Bakirov gambit ili politika „drži svoje prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže“ pokazala se kao najpragmatičnji dugoročni politički obrazac za očuvanje postojećeg stanja odnosa političke moći. A održavanje trenutnog stanja političke dominacije u Bosni i Hercegovini davno je postao važniji zadatak za sve aktere od bilo kakvih svrsishodnih reformi koje bi rezultirale nekom vrstom društvene promjene. Koalicija SDA-SBB nije ništa do novi obrazac održavanja statusa quo u Bosni i Hercegovini.