Stefan Blagić: Mi nismo jedini kojima je loše, ali smo jedini koji ne rade apsolutno ništa da to promijene

Ovako Republiku Srpsku vidi Stefan Blagić, predsjednik UG Restart Srpska. On u intervjuu za BUKU govori o radu ovog Udruženja, u kome su se okupili mladi i obrazoavni ljudi koji bez dlake na jeziku seciraju stanje u Republici Srpskoj. 

Zbog čega Restart Srpska?

Mislim da je odgovor na ovo pitanje i više nego očigledan. Potreban je novi početak u svakom mogućem segmentu društva, od politike i ekonomije do sistema vrijednosti i promjene svijesti ljudi. Ovo posljednje je od izuzetnog značaja, jer su se ljudi na ovim prostorima izgleda pomirili sa sudbinom da se ništa ne može promijeniti i da će zauvijek živjeti u patologiji sistema kojem pripadaju. To zaista ne mora biti tako. Mi nismo jedini na ovim prostorima kojima je loše, ali smo jedini koji ne rade apsolutno ništa na promjeni stanja. Ipak, sazrelo je vrijeme za restart.

U dosadašnjem radu mnogo ste ukazivali na potrebu za korijenitim promjenama u RS. Ipak, koliko je to moguće u ovakvom društvu napraviti?

U svakom društvu je moguće napraviti korijenitu promjenu, ako postoji istinska volja za to. Pogledajte samo primjere Singapura i Južne Koreje koji su prije 40-ak godina bile zemlje koje su predstavljale sinonim za siromaštvo. Danas su to tzv. “azijski industrijski tigrovi”. Ono što je krucijalno ovdje je zdrava i iskrena volja, koju, siguran sam, posjeduje većina stanovnika u Republici Srpskoj. Nažalost, onog trenutka kada izađu na izbore, shvate da su još jednom, po ko zna koji put, osuđeni da biraju “manje zlo”. To tako ne mora da bude, a vjerujte, jedino što je potrebno je malo hrabrosti i odgovornosti, pa da se stvori opcija koja garantuje “dobro”.

Ali kako uopšte iznjedriti i napraviti nešto u zemlji u kojoj je većina građana zatrovana trenutnim politikama, površnim i nacionalističkim razmišljanjem i nedostatkom volje i želje za suprotstavljanjem onim ljudima koji nas godinama vode ka ambisu?

Tu mediji igraju ključnu funkciju. U ovom trenutku imate javne servise koji, ne samo da su u službi partikularnih interesa, nego konstantno jednostrano izvještavaju i stvaraju vještačke konflikte. Uzmimo za primjer RTRS. Po meni, nije najveći problem to što je RTRS naklonjen ovoj ili onoj partiji, nego što u svom izvještavanju i selektivnom biranju činjenica stvaraju Srbima animozitet prema svim ostalim narodima u BiH.  To zaista nije teško, s obzirom na to da smo ratovali prije 20 i kusur godina, a veliki broj ratnih rana još uvijek nije zarastao. Međutim, postavlja se pitanje zašto se to radi i kome je to u interesu? Produkujući nacionalnu netrpeljivost, u sadejstvu sa neodgovornim političarima koji konstruišu vještačke političke krize, stvaraju se idealni uslovi da ljudi bježe iz zemlje zbog straha od nekog novog konflikta, da investitori u širokom luku zaobilaze RS i BiH, da ljudi padaju u apatiju i razmišljaju o vještačkom neprijatelju, dok se pravi neprijatelj njihovog postojanja nalazi u njihovim frižiderima i novčanicima. Kada bi svi mediji sa nacionalnom frekvencijom počeli malo više da izvještavaju o realnim problemima svog stanovništva, a manje o tim vještačkim neprijateljima, stvorili bi se uslovi za promjenu svijesti i realizaciju ekonomskih ciljeva.

Restart Srpska nudi mnoga rješenja za mnoge oblasti koje je nagrizla korupcija, kriminal, partokratija… Ipak, i do sada su mnogi nudili rješenja koja niko nije prihvatao i provodio. Imate li plan kako dovesti političke elite u situaciju da napokon počnu da rade ono za šta su izabrani ili se možda i sami planirate u budućnosti politički angažovati?

Mi smo u ovom trenutku pokret, udruženje građana, koje apeluje na vlasti na svim nivoima da uvaže naša rješenja. Građanske inicijative imaju moć da zaustave štetne odluke i da utiču na vlasti kod donošenja zakona. Jedan od takvih primjera desio se prije nekoliko mjeseci, kada su se stanovnici Banjaluke usprotivili građenju crkve na dječijem igralištu i uspjeli su u tome. Ipak, činjenica je da se ovakvim djelovanjem ne mogu sprovesti suštinske sistemske promjene, zato mi ne isključujemo mogućnost političkog angažmana u budućnosti.

Ono što je karakteristično za vaše udruženje jeste da su članovi mladi ljudi. Ipak, većina mladih je odavno zapala u letargiju, bez želje da učestvuje u bilo kakvim promjenama. Kako angažovati mlade ljude, one koji bi trebalo da budu pokretači promjena, da se aktivnije uključe u borbu za svoju budućnost?

Ne slažem se sa Vašom konstatacijom. Sama činjenica da smo mi okupili isključivo mlade ljude govori da oni nisu zapali u letargiju, odnosno, ako i jesu, nisu ni manje ni više nego i ovi stariji. Mi konstantno radimo na angažmanu mladih, visokoobrazovanih i stručnih kadrova i za sada uspijevamo u tome, a siguran sam da će identično biti i u budućnosti. Mladima je potrebno uliti nadu u promjene, a energiju, znanje i polet oni već imaju. Potrebna im je motivacija, a to je iskrena nada. Zato se Restart širi ovolikom brzinom.

Mi mlade prikupljamo na način koji odgovara „milenijumskoj generaciji“, ne bježimo od interneta, društvenih mreža i sl. Ali, isto tako, to radimo i na terenu.

Ipak, još uvijek mladi ljudi ne dolaze do izražaja, ne dobijaju kvalitetne prilike, što ne znači da neće biti u budućnosti. Trenutno, u ovakvim uslovima, sa ljudima koji su trenutno na političkoj sceni RS, koliko je moguće očekivati neke promjene?

Da li možete konstantno raditi istu stvar, a očekivati drugačiji rezultat? Ne možete. Tako ni od ljudi koji su na političkoj sceni 40 godina ne možete očekivati nikakve nove rezultate. Oni su ispucali sve što imaju još u doba socijalizma. Danas na političkoj sceni imamo kadrove koji su bili u vrhovima partije kada je postojao jednopartijski sistem, a onda su naprasno, preko noći, promijenili dres. Ti ljudi su završavali fakultete kada su se izučavale stvari koje su za današnje vrijeme praistorija. Ne može vam neko pričati o ekonomiji ko je završio ekonomski fakultet za vrijeme Jugoslavije. Ta ekonomska koncepcija je odavno propala, a njihov pokušaj da stvore novi ekonomski sistem sa primjesama starog nije urodio plodom. Doveo nas je, kako Vi rekoste, do ambisa. Mi želimo sistem kakav postoji u Njemačkoj, Švedskoj, Holandiji itd.

Za kraj, kako Vi vidite “restartovanje Srpske”?

Kako sam jednom napisao: „Ja Republiku Srpsku vidim kao zemlju u kojoj ljudi žive srećno, smiju se, imaju posao i plate po 1000 maraka, ne iseljavaju se i gledaju u budućnost sa širokim osmjehom. Umjesto brige o ratu ili o tome šta će sutra da jedu, oni brinu da li će da ljetuju u Italiji ili Egiptu. Moja vizija Srpske je nadasve poštena i časna zemlja. Nudi iste šanse svima, a ne samo kumovima i rođacima, nepismenim starletama po zgradi Vlade i nestručnim kadrovima u javnim preduzećima. Moja vizija je zemlja u kojoj se više ljudi rađa nego što umire!“