Smanjenjem poreza i doprinosa zaposlenost bi skočila za 4,2 posto

Analiza Udruženja poslodavaca Federacije pokazala je gotovo nevjerovatan podatak da u FBiH, 268.780 zaposlenih u realnom sektoru, koji stvara novu vrijednost, na svojim plećima nosi 438.000 nezaposlenih, 388.011 umirovljenika, 170.000 zaposlenih na proračunu, 350.000 učenika i studenata te 500.000 korisnika različitih socijalnih prava.

”Mislim da nikakva dodatna obrazloženja nisu potrebna, da bi se zaključilo da je ovakvo stanje potpuno neodrživo”, kaže nam Mladen Pandurević, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije, koje je radilo analizu koja dočekuje nove vlasti i predstavlja sve ono što poslodavci očekuju od njih.

“U BiH najbolje prolaze oni koji ništa ne rade. Nekada mi se čini da država i Porezna uprava rade sve da zatvore one koji pokušavaju stvarati nove vrijednosti i zapošljavati”, kaže nam jedan mladi poduzetnik iz Viteza koji je tek počeo sa poslovanjem i već ima tri zaposlena. U ovoj njegovoj izjavi sažet je stav čitavog poduzetničkog sektor prema državi, ali i odnos države koja kao da ne želi razvijati sektor od kojeg živi.

Zašto se ustraje na ovom izvrnutom i pogrešnom sustavu, nikome nije jasno.

Ali ono što je definitivno jasno je da visoki porezi na rad, administrativne barijere, država i porezna uprava koja sjede na vratu poduzetnicima čim počnu sa poslovanje, umjesto da im pomogne da stanu na noge, glavni demotivirajući faktori za poduzetnike.

Hoće li vlast napokon shvatiti da je model koji podržava naopak i ne potiče poslovanje, zapošljavanje i izaziva masovni odlljev stanovništva ostaje da se vidi u godinama koje su pred nama. Recept za napredak, smatraju mnogi, ne trebamo izmišljati. Treba primjeniti ono što se u svijetu već koristi.

Jedan od koraka koji bi doprinio pojačanom zapošljavanju je, smatraju poslodavci, smanjenje poreznih opterećenja rada i doprinosa.

Najnovija analiza, koju je uradilo Udruženje poslodavaca Federacije, pokazuje da bi smanjenjem poreza i doprinosa za samo 10 %, poduzeće moglo povećati zaposlenost za 4,2 posto, a da pri tome ukupni troškovi ostanu potpuno isti kao što su bili sa manjim brojem radnika.

Naime, opterećenje poslodavaca u Federaciji je među najvećim u Europi.  Ono iznosi 72,2%, tako da poslodavac na svaku isplaćenu 1 KM radniku, mora državi platiti 72 feninga. Sa parafiskalnim nametima, u ovisnosti od kantona i općine, poslodavac mora isplatiti i do 90 feninga na isplaćenu 1 KM.

To za posljedicu ima da poslodavac plaća mnogo a radnik prima malo. Tako da kada se to pogleda, unatoč tome što su niske, plaće su u skladu sa (niskom) produktivnosti, navode poslodavci.

Poduzetnici navode da su visoki porezi jedan od glavnih razloga zašto poslodavci odustaju od novog zapošljavanja ili zapošljavaju radnike na crno.

“Visina troškova rada predstavlja jedan od osnovnih faktora, od kojeg u velikoj mjeri ovisi da li će se kompanija odlučiti za investicije i otvaranje novih radnih mjesta. Ovo je naročito izraženo u vremenu ekonomske krize. Znači visina poreza, doprinosa iz plaće i na plaću direktno utječu na broj zaposlenih u kompanijama, a time i na opći nivo zaposlenosti. Visoke stope doprinosa i poreza na platu, sigurno su i jedna od najznačajnijih faktora crne i sive ekonomije. Jedan dobar dio, pogotovo malih poduzeća, ne prijavljuje sve radnike, i time izbjegava plaćanje poreza i doprinosa. Druge kompanije opet prijavljenim radnicima isplaćuju jedan dio zarade bez obračunavanja i uplate poreza i doprinosa. Time smanjuju vlastite troškove poslovanja, na račun manjih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova”, navodi Pandurević.

SNIŽENJE DOPRINOSA POKRENULO BI NOVO ZAPOŠLJAVANJE

Smatra da adekvatnim smanjenjem stopa izdvajanja za zaposlene može se pokrenuti novo zapošljavanje, smanjiti nezaposlenost, povećati potrošnja i omogućiti veće punjenje proračuna i vanproračunskih fondova.

Da je ova postavljena teza točna pokazuje istraživanje koje su proveli Obhođaš, Vujić i Vujić sa Univerziteta u Travniku. Naime, oni su kroz model analizirali proizvodnu kompaniju koja se bavi proizvodnjom mlijeka, i koja zapošljava 112 ljudi.

Navode da su u 2013. godini porezi i doprinosi iznosili 972,10 KM, što iznosi 72% na neto platu. Tako, analiza pokazuje da to za 112 radnika iznosi godišnje 1.306.502,40 KM. Ako se primjeni smanjenje poreza i doprinosa za 10%, taj iznos će biti od 130.650,24 KM. Kada se taj iznos podijeli sa prosječnom godišnjom bruto platom zaposlenika, koja iznosi 27.865,20 KM, suma sredstva, koja je ostala kompaniji poslije smanjivanja poreza i doprinosa, dovoljna je za pokrivanje plata za 4,7 novih zaposlenika, navodi se.

”To znači da bi u slučaju smanjenja poreza i doprinosa za 10 %, poduzeće moglo povećati zaposlenost za 4,2 posto, a da pri tome ukupni troškovi ostanu potpuno isti kao što su bili sa manjim brojem radnika. Ova računica je provjerena i statistički je ustanovljeno da varijacije u ovom istraživanju mogu biti do 1% (u odnosu na 4,2%), što ta odstupanja čini zanemarljivim i možemo se pouzdati u tačnost gore navedenog izračuna”, navode autori.

Ukoliko bi, pak, država osigurala poticaj poduzeću, po osnovu novozaposlenih radnika, u smislu oslobađanja od plaćanja poreza i doprinosa za te radnike, broj novozaposlenih bio bi 8, što iznosi povećanje zaposlenosti od 7,1%, uz iste troškove rada.

Adekvatnim smanjenjem stopa izdvajanja za zaposlene kod malih i srednjih poduzeća može pokrenuti novo zapošljavanje i time stvoriti pretpostavku za smanjenje nezaposlenosti u BiH jer se sredstva koja se ostvare na osnovu smanjenja izdvajanja za zaposlene mogu pokriti ukupne troškove plaća za novo zaposlene radnike.

Anto Domazet, profesor na Ekonomskom fakultetu Sarajevo, smatra da bi smanjenje poreznih opterećenja pojeftinilo rad kao faktor proizvodnje i da bi poslodavci mogli biti konkurentniji na tržištu.

Ipak, on smatra da to ne znači automatski da bi se broj zaposlenih povećao jer, navodi, razlozi niskog zapošljavanja nisu samo u visokim troškovima rada. Tu je, kaže, i pitanje lošeg menadžmenta kompanije, niske tražnje, nepovoljnih izvora financiranja, postojanje administrativnih barijera biznisu, korupcija, pa sve do neadekvatne ponude radne snage koja po svojim kvalifikacijama i drugim faktorima ne odgovara zahtjevima poslodavaca.

Smanjenjem poreza za 10 posto vlast bi morala nadoknaditi iz drugih izvora, a postavlja se i pitanje gdje bi u ovoj krizi mogli naći te izvore. O tome koliko je to uopće realno i koje je bilo win-win rješenje Domazet kaže da bi jedno takvo rješenje bilo da poreze, zbog smanjenja stopa oporezivanja, kompenziraju povećanim brojem zaposlenih radnika i na taj način da se ostvari praktično isti prihodi od poreza.

”Pošto je to samo teorijska konstrukcija, rješenja treba tražiti kombinacijom mjera za poticanje ekonomskog rasta, povećanja zaposlenosti i povećanja postojećih poreza, prije svega PDV i uvođenjem novih poreza, recimo  na luksuz”, navodi on.

VLASTI STRAHUJU OD SNIŽENJA POREZA JER BI POSLODAVCI MOGLI PRISVOJITI PROFIT A NE ZAPOSLITI NIKOGA

Iako se rješenje može tražiti u povećanju stope PDV, što su i  zemlje okruženja koristile kao fiskalni instrument za slične probleme koje mi imamo u BiH, ipak tu postoji jedan problem.

”Naime, promjene PDV nisu moguće sve dok je snazi stand by aranžman BiH i MMF, odnosno dok traje otplata kredita koje je dao MMF, a to je kraj 2017.”, kaže za ekapija.ba profesor Domazet.

O tome što u svemu ovome može biti otežavajuća okolnost kaže:  ”Navešću samo jednu. Možete sniziti poreze,  a da ne dođe do povećanja zaposlenosti zbog razloga koje sam već naveo. Tu se susrećemo sa tzv. moralnim hazardom poslodavaca. Država vam smanji poreze na plaće da povećate zaposlenost, a vi ne zaposlite nikoga i smanjene poreze za postojeće zaposlene prisvojite u formi profita za sebe. Čisti gubitak za državu, osim ako nećete navesti argument da bi bez smanjenja poreza i oni koji sad rade izgubili posao, a poslodavac bankrotirao”, kaže nam Domazet.

Najveći problem je u BiH što manjina produktivnih izdražava većinu neproduktivnih. Tako je u BiH 56,3% radno sposobnog stanovništva neaktivno, a manjina od 43,7% se smatra aktivnim, tj. traže posao ili su već zaposleni.

Također, navodi da u BiH ekonomista koji je na fakultetu studirao da bi mogao otvarati radna mjesta, i za sebe i za druge, traga za poslom po deset godina a da ne pokrene vlastiti posao.

”U BiH ljudi godinama dolaze na posao u firmu koja ne radi, koja im ne daje plaću, a da se ne late nekog drugog posla od koga bi mogli živjeti. Mi smo loše društvo u kome rad nema svoje mjesto i ljudi se ne motiviraju na rad. Tome doprinose i politike koje su umjesto na razvoj fokusirane na enormno socijalno zbrinjavanje”, navodi on.

NEZAPOSLENOST NE MOŽE BITI RIJEŠENA SAMO JEDNOM EKONOMSKOM ILI SOCIJALNOM MJEROMPrimjeri koje bih mogao navesti dolaze iz zemalja u kojima je 76% radno sposobnog stanovništva aktivno i u kojima su poduzetništvo i stvaralaštvo, naravno sa adekvatnom socijalnom zaštitom, ključne društvene vrijednosti. U tim zemljama i ekonomske i društvene politike potiču rad i stvaralaštvo, poduzetnici inoviraju, investiraju i otvaraju nova radna mjesta, ljudi se školuju da zadovolje potrebe tražnje na tržištu rada, politička stabilnost privlači i strane investitori, poduzetnici imaju jeftin kapital i stručnu administraciju države da rješava njihove probleme. ”Ni jedan ekonomski problem, pa ni nezaposlenost nije rješen samo jednom ekonomskom ili socijalnom mjerom, nego dobro ukomponiranim setom vrijednosti, politika, mjera, djelovanja tržišta, poslodavaca, sindikata i države. Dakle, dok taj sustav ne počne djelovati, uspjevaju najodlučniji među poslodavcima, među investitorima, među onima koji traže posao, među sindikatima koji razvijaju partnersvo sa vladom i poslodavcima, među kantonima, općinama ili gradovima koji su razvili prijateljsko okruženje za biznis”, kaže nam Domazet.

Piše: Danijela Kozina
ekapija.ba