Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 23. septembar

23. septembar (rujan) (23. 9) jeste 266. dan godine po gregorijanskom kalendaru (267. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 99 dana.

Događaji

1997 – Irska rock-grupa U2 održala historijski koncert u Sarajevu

Rođeni

63. p. n. e – Cezar Augustus (ili Car August, latinski: IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS, 23. septembra 63. p. n. e. – 19. augusta 14), pravim imenom Gaj Oktavijan, lat.: Gaius Julius Caesar Octavianus, prvi Rimski car, prasestrić Julija Cezara (unuk Cezarove sestre Julije).
Bezpogovorno historijski ocijenjen i kao najveći Rimski car. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme Rimske Republike, vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to što je priveo kraju gotovo stogodišnje razdoblje građanskih ratova i donio Rimu mir, razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u historiji je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat 27. p. n. e., a znači Uzvišeni, pa se u historiji ustalilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak Rimskog Carstva.

1215 – Kublaj Kan, mongolski kan i kineski car
1861 – Robert Bosch, njemački poduzetnik
1916 – Aldo Moro, italijanski političar i državnik
1930 – Ray Charles, američki jazz-pjevač
1934 – Per Olov Enquist, švedski književnik
1934 – Gino Paoli, italijanski kantautor
1938 – Romy Schneider, austrijska glumica
1943 – Julio Iglesias, španski pjevač
1943 – Antonio Tabucchi, italijanski književnik i prevodilac
1946 – Davorin Popović, bosanski pjevač zabavne muzike, član legendarnih “Indexa”
1949 – Bruce Springsteen, američki rock-muzičar
1954 – Cherie Blair, supruga bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira
1980 – Jasmin Bajramović, bosanskohercegovački nogometaš
1988 – Juan Martín del Potro, argentinski teniser

Umrli

1896 – Ivar Aasen, norveški pisac

1939 – Sigmund Freud (Sigismund Schlomo Freud, 6. maj 1856, Freiberg, Moravska, (danas Příbor) Austro-Ugarska – 23. septembar 1939, London), austrijski neurolog i osnivač psihoanalize.
Rođen je 6. maja 1856. godine u mjestu Freiberg u Moravskoj (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud. Sigmund je imao dva polubrata i šestoro mlađe braće i sestara.
1860 s roditeljima se seli u Beč, jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ.
Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece, Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku, dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće.
Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Jevrej nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije spriječavali da nauči govoriti francuski, engleski, italijanski i španski jezik, te da se posveti proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Kanta.
1873 počinje studij medicine u Beču. Tu upoznaje i sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti.
Godine 1877. mjenja ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi puta je to učinio 1885. godine, a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski.
Nakon završetka školovanja 1881. prihvaća radno mejsto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otrkiva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna 1885. godina biva značajna za Freudovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze.
Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje – što je u to doba bilo uobičajeno – liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analizi snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne.
U oktobar 1886. Freud stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije.
1889 Freud odlazi u Nancy gdje posječuje Hippolyita Bernheima, koji u to vrijeme eksperimentiše sa hipnozom. Iz tih eksperimenata Freud donosi zaključak o postojanju podsvjesti.
Zajedno sa Josefom Breuerom istražuje fenomene histerije. Iz tog rada proizilazi njihova zajednička knjiga “Studije na području histerije” 1895 u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sjećanja i traumatskih događaja.
Poučen iskusustvima zajedničkih istraživanja, Freud zastupa stajalište da je uzrok histerije seksualne prirode i tada razvija dio onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija.
1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu “Tumačenje snova” koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: “Psihopatologija svakodnevnog života” (1901.), “Tri eseja o seksualnosti” (1905.), “Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim” (1905.). U knjizi “Tri eseja o seksualnosti” Freud iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom. U djelu “Fragment jedne analize histerije” analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti.
Godine 1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Alfred Adler). Među njegovim najtalentovanijim učenicima, kako će se pokazati godinama kasnije, nalazi se i mladi Viktor Tausk.
Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva.
Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego i superego. Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih ćelija kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje. Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrijebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. Zbog raka 1923. godine ima i prvu operaciju grla.
Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund Freud napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. septembra 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciana Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freuda te Matthewa Freuda.

1973 – Pablo Neruda, čileanski pjesnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost
1973 – Alexander S. Neill, britanski pedagog i osnivač škole Summerhill

2007 – Nikola Kovač bio je bosanskohercegovački esejist, prevodilac, urednik, kritičar. Rođen je 1936. godine u Pločicama (Konavli). Diplomirao je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i radio kao redovni profesor. Također je predavao i na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru. Objavio je niz romana, a za svoj rad odlikovan je mnogim nagradama, među kojima su i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, nagrada izdavača “Svjetlost”, odlikovanje Republike Italije i odlikovanje Republike Francuske. Jedan period tokom rata u BiH obavljao je dužnost ambasadora Bosne i Heregovine u Francuskoj.

2008 – Sonja Savić, srbijanska glumica

www.magazinplus.eu – Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close