Tako je SDA-ov Broj 1 – Bakir Izetbegović, dakle lik sklon šuštavim zelembaćima i svim drugim vrstama vrijednosnih papira, koji tajne operacije planira sa generalom Warom (Osmanom Mehmedagićem) u Ministarstvu za istraživanje ruda i gubljenje vremena, prepustio stranačkom Alanu Fordu aka Nedžad Branković, slučajnom tajnom agentu i političkom manekenu, da ispali ”genijalnu” tezu o tome kako će se sile koje nasrću na njihovu viziju umoriti, a oni neće.
Piše: Amer Obradović
Evo čitam naslov – ”SDA predstavila viziju BiH do 2043. godine: Sile koje osporavaju našu viziju će se umoriti, ali mi nećemo” – trljam oči i ne vjerujem da se nalazimo u nadrealnoj stvarnosti. Smijali smo se Nadrealistima i Alanu Fordu, ali mi bukvalno živimo u skečevima legendarnih New Primitivesa, slikama i idejama čuvenog Roberta Raviole zvanog Magnus i Luciana Sechija poznatijeg pod pseudonimom Max Bunker. E sad, kako smo dočekali da je strateška vizija SDA do 2043. godine, u kojoj se samo oni neće umoriti, pljunuta replika iz Alana Forda, moramo malo dublje zagrebati i poput tajnih agenata istražiti uzroke ove groteske. U živote južnih Slavena Alan Ford je ušao u prevodu neprevaziđenog Nenada Brixyja, sjajnog novinara i književnika. Ovaj strip se ”primio” najviše u Milanu, zbog specifičnog lokalnog žargona kojim su govorili šeprtljavi agenti čuvene Grupe TNT, i u nekadašnjoj Jugoslaviji. Možda je presudnu ulogu za to imao upravo Brixy, sjajan poznavalac ”trivijalne” književnosti, koji je sve likove nadogradio sa lokalnim forama, te pomalo krležijanskim stilom i tako praktično od parodijskog stripa stvorio – što bi rekle kolege sa BBC-a: work of art – umjetničko djelo. Ironija i sarkazam likova koji se okupljaju u njujorškoj cvjećarnici pod komandom Broja 1, metuzalema koji je sa Homerom učestvovao i u Ilijadi i Odiseji, kao da su se jedne decembarske subote prenijeli u sarajevski hotel Bristol, gdje je Stranka demokratske akcije prezentirala viziju BiH do 2043.
Tako je SDA-ov Broj 1 – Bakir Izetbegović, dakle, lik sklon šuštavim zelembaćima i svim drugim vrstama vrijednosnih papira, koji tajne operacije planira sa generalom Warom (Osmanom Mehmedagićem) u Ministarstvu za istraživanje ruda i gubljenje vremena, prepustio stranačkom Alanu Fordu aka Nedžad Branković, slučajnom tajnom agentu i političkom manekenu, da ispali ”genijalnu” tezu o tome kako će se sile koje nasrću na njihovu viziju umoriti, a oni neće. Na skupu nije bilo standardnog gunđala Boba Rocka aka Šemso Mehmedović, koji umjesto škotskog ima tešanjski ogrtač i dežurni je buntovnik protiv Broja 1 i njegovih privilegija. Kažu da Bob ima pametnijeg posla i da osniva vlastitu agenciju za privatne agente i da će mu ogovaranje Broja 1 biti osnovna vizija za novu stranku. Valjda je tu negdje bio i Jeremija aka Halid Genjac, višedecenijski džabalebaroš koji ničem ne služi osim sebi, a i čuveni Otto von Grunt, zvani Grunf aka Fadil Novalić, koji sa malo novca izumi i respiratore ”made in Bosnia”, dok na majici ima ispisanu parolu ”tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi”. Tu je negdje sa strane i lažni plemić iz Vogošće, čuven po lakim prstima i sklon utaljivanju robe čuvenom Bingu, Sir Oliver SDA – Asim Sarajlić, kod koga je poznata deviza – cijena, prava sitnica! Za razliku od Grupe TNT, ova vesela družina se okuplja u ”cvjećari” u sarajevskoj ulici Mehmeda Spahe i tako mi već tri decenije živimo u stripu. I kada Nedžad Branković kaže ”oni će se umoriti, a mi nećemo”, to je parodija naše stvarnosti. Obična fraza koja u biti ništa ne znači i parodija koja je naš život. Što reče jedan moj drug, možda bi se i oni umorili kada bi za promjenu nešto radili. A rade, za sebe.
Iako primijetim potrebu dijela aktuelne državne i federalne vlasti da se na svaki potrebni i nepotrebni način obračuna sa Sebijom Izetbegović, koja se nerijetko u javnosti predstavlja kao simbol loše vlasti, najveći problem SDA-ovog legacyja, političkog naslijeđa, nije ličan. Oni koji ga na to svode, možda kratkoročno mogu politički profitirati, ali onda i sami upadaju u zamku tog etnokratskog kolopleta koji je nastao u posljednjih tridesetak godina. I koji je instaliran u skoro sve pore ovog društva. Modus operandi, kojeg je uspostavila Stranka demokratske akcije toliko je premrežen korupcijskim djelovanjem, privatizacijom institucija i ogrtanjem u vjerski štit, toliko je živ da i stranke koje uđu u njihove cipele, ako žele da požive na ovakvom političkom nebu, moraju postati dio tog matriksa. To je najveća snaga tog sistema, ali i najveća opasnost po društvo. Dovoljno je vidjeti imenovanja, način vođenja institucija i usmjeravanje moći novih vlasti i vidi se da je virus političkog naslijeđa SDA potpuno imun i da smjene pojedinih ljudi ne znače promjenu načina vladanja i upravljanja zemljom. Ne umanjujući ulogu Bakira Izetbegovića, SDA-ovog Broja 1, i čija je odgovornost daleko od ismijavanja, promjena čitavog mindseta u vezi upravljanjem državom je mnogo važnija za naše društvo. Aktuelna Grupa TNT iz ulice Mehmeda Spahe je prolazna. Ma kako god nama to danas ne izgleda, ti likovi su historijski marginalci. Oni će otići ali pitanje je koliko će taj njihov način upravljanja još biti živ. Promjene jesu važne, makar one bile i minorne. Ipak, čini mi se da za ozbiljan reset, fali svega.
”Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi”, zavikao je jednom Bob Rock, dok nam drug Rambo Amadeus u jednoj pjesmi opisujući ovdašnji mentalitet poručuje da ”bolje jedno vruće pivo nego čet’ri ‘ladna”, te da ”ne vjerujte pjesnicima i političarima”, a Nedžad Branković, SDA-ov Alan Ford, kao viziju stranke koja je skoro 30 godina upravljala ovom državom, nudi devizu da će se drugi umoriti, a oni neće. Eh, umorili se, dabogda. A njihov sistem se neće umoriti sve dok se ne pojavi neki novi Superhik. Onaj koji će otimati od bogatih, a ne od siromašnih.
Tacno.net
