PARADOKS BOŠNJAČKE POLITIKE
Zar nije najveći paradoks bošnjačke politike u tome da je Alija Izetbegović uoči rata uspavljivao Bošnjake govoreći da rata neće biti, a da trideset godina poslije reis Husein Kavazović spominje oružje?!
Izvor: The Bosnia Times
Piše: Nedžad Latić
Nema zbora da je „bošnjački voz iskočio iz šina“ i da je sasvim izgledno da tutnji prema ambisu i pitanje je vremena kad će se shorvati u njega. Na to ukazuje baš puno išareta, a ja ću se pozabaviti samo najaktuelnijim. Naime, osudio sam istup reisa Huseina Kavazovića u kojem spominje oružje kao posljednji odgovor na politički trend urušavanja institucija.
DUNĐER DO
Evo i da preskočim analizu ko je i koliko doprinio tom trendu, sama činjenica da je jednom od najmoćnijih državnih institucija čiji je primarni zadatak, gle paradoksa (!), upravo zaštita istih, rukovodila osoba bez kvalifikacija, odnosno sa falsificiranom fakultetskom diplomom, što je bio slučaj sa dosadašnjim direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem Osmicom. Iako je baš ta državna institucija bila ekskluzivno pod bošnjačkim patronatom, cijela nacija nije bila svjesna toga i nije imala adekvatno educiranog i referentnog rukovodioca.
Izgleda da se i sa Osmorkom taj trend nakvalificiranih direktora nastavlja, tako da se može reći kako to nije problem samo SDA već generalno problem nacionalne bošnjačke politike. Šta imamo kome reći ako smo dunđerski vodili politiku urušavanja institucija, pa sad lamentiramo nad njima.
Naravno da su Milorad Dodik i Dragan Čović jedva „dočekali na nož“ reisovo spominjane oružja kako bi amnestirali sopstveni radikalizam, kao što je bilo očekivano i da će SDA podržati reisa. Onda se javio i Elmedin Konaković koji ne vidi u reisovom istupu „ni jednu ratnohuškačku riječ“. A koja bi to riječ bila huškačkija od riječi „oružje“?!
Treba pokušati ignorirati Konakovićeva oglašavanja dok ne napuni 100 radnih dana u ministarskoj fotelji, iako se sam natura da bude „negativac“ u priči kad je nacionalna politika i ideologija u pitanju. Za sada se doima da je Bakir Izetbegović potpuno u pravu kad mu spočitava da kao električar vodi diplomatiju, a on se brani da je bio rovu kad je trebao biti u školskoj klupi. Obojica su u pravu jer tako dokazuju kako nema razlike kad je u pitanju dunđerski odnos prema državnim institucijama između njihovih stranaka.
Tako nešto „između redova“ je pokušao reći i američki ambasador Michael Murpy u svojoj reakciji na reisovu izjavu, ali krivicu za urušavanje državnih institucija prebacuje na Dodika. Njegova ekselencija nije priznala i sopstveni doprinos na tom polju, jer se bez pristanka Američke ambasade nikad nije imenovao dirketor OSA-e, niti rukovodioci vodećih pravosudnih funkcija.
VRIJEMA ČUD(OVIŠT)A
I nikako nije problem samo u tome, već je ovdje u pitanju bošnjački ideološki narativ koji izbija na površinu, a ozbiljno tukne i zaudara na ogavne desničarske ideologije iz susjedstva na koje se krsti sav zapadno-liberalni svijet. I baš kad se činilo da su toga postali svjesni, kako sam Kavazović tako i Izetbegović, što su pokazali distancirajući se javno od nekih botova i mladih junoša koji usijanih glava lupetaju protiv Zapada, javlja se novi režimski teklič Muamer Zukić, SDA-ov delegat u Domu naroda FBiH, koji je najavio de će ‘oni’ morati braniti demokratiju od Zapada.
Zukić je „ispao iz reisovog šinjela“ jer je završio tuzlansku medresu, a i član je najviših tijela Islamske zajednice u Tuzli. Njegov cinizam više govori o osionosti i prkosu kakav su ispoljavali islamski diktatori poput Muamera Gadafija i Sadama Huseina braneći muslimane od Zapada, nego o političkoj viziji njegovog Alije Izetbegovića koji je mirio (nedemokratski) islamski istok i kršćanski (demokratski) zapad.
Odavno je nastupilo vrijeme čudovišta i stoga ne čudi da se kote u kohortama i stoga nas ništa više ne čudi od njih. Ali ne može čovjek da se načudi nad paradoksima bošnjačke politike. Zar nije paradoksalno da je Izetbegović uoči agresije Srbije na Bosnu uspavljivao muslimane govoreći im da rata neće biti, a da 30 godina od tada reis Kavazović poziva muslimane na oružje?!
U čemu je paradoks njihovih izjava? Da li je Izetbegović bio pacifista, a Kavazović militant?
Nije kvaka u tome, već se radi o tome da je Izetbegović znao da će biti rata, ali je glumio mirotvorca, dok reis Kavazović ne zna, ali glumi kao da zna da će rata opet biti!
(TBT)
