FBI u Teslinom kovčegu tražio formulu za zraku smrti
Trošna, malena i napuštena kuća na Rakovcu 6, pored karlovačke Gimnazije, bila je dom Nikoli Tesli, najvećem svjetskom inovatoru čiji su izumi promijenili svijet, a oni skriveni tek će napraviti revoluciju, piše Vecernji.hr.
Upravo nakon završene njemačke osnovne škole u Gospiću, pored rodnog Smiljana, 1866. stigao je u Karlovac gdje je pohađao Visoku realnu gimnaziju. I baš je školovanje u gradu na četiri rijeke za njega bilo presudno.
Tu se “zakačio” za fiziku i elektricitet. U nizu je kasnijih intervjua američkim novinarima kazao da se za elektricitet zainteresirao zbog profesora fizike koji je za njega bio genijalan čovjek.
Osnovne je zakone učenicima demonstrirao aparaturom koju je sam izumio. Tesla je jednom rekao:
– Ne mogu izraziti ni približno objasniti moje uzbuđenje dok sam prisustvovao njegovim pokusima s tajanstvenim fenomenima. Svaki dojam proizveo je hiljade odjeka u mom mozgu. Želio sam o toj izvanrednoj snazi doznati više; žudio sam za pokusom, za istraživanjem…
I upravo je istraživanje, stalni eksperimenti, bio temelj njegova naučnog rada. Zahvaljujući Tesli danas imamo mobitel, radio, otkrio je X-zrake godinu prije Röntgena, kozmičke zrake, radar, generator, indukcijski motor te, najvažnije, naizmjeničnu struju koja je promijenila svijet.
Ko bi rekao da je čovjek toliko genijalnoga uma, zapravo u karlovačkoj Gimnaziji školske godine 1872./1873. iz matematike imao jedinicu? Nije mu išlo ni crtanje, ali je zato bio opčinjen tehnikom i fizikom.
Nakon mature u Karlovcu htio se školovati na Tehničkom fakultetu, čemu se oštro protivio njegov otac, pravoslavni svećenik Milutin koji je sina htio zarediti.
Kolerom osigurao studij
No, majka Georgina u čijoj je porodici već bilo inovatora, iako nepismena, sina je poticala na istraživanje, logičko mišljenje. I možda bi Nikola završio kao svećenik, da se nije u rodnome mjestu razbolio od kolere. Ocu je obećao da će ozdraviti ako mu dopusti da studira tehniku.
Tako je osigurao putovnicu u svijet inovacija. Nakon studija tehničkih znanosti u Grazu nastavlja studij u Pragu. Tamo se zaposlio u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama dvije godine. Radio je i kao inženjer Telefonskog društva u Budimpešti gdje je nizom inovacija usavršio uređaj, što mu je osiguralo posao u Edisonovoj tvrtki u Parizu.
No, s godinama u Edisona se razočarao. Smatrao je da on nije znanstvenik, nego biznismen. Odbio je i primiti Nobelovu nagradu 1912. godine jer ju je trebao dijeliti s T. A. Edisonom.
A Tesla je bio sve drugo samo ne biznismen. Bio je posve posvećen svom radu, često na rubu bankrota zbog neuspjelih eksperimenata ili stoga što su mu bogati financijaši uskratili sredstva jer nisu mogli shvatiti dalekosežnost njegovih vizija. Sam je za sebe govorio da nije izumitelj već otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko nas.
Tvrdio je da radi za budućnost. Kako je jednom izjavio Vladimir Paar, Nikolu Teslu toliko su puta kopirali, prisvajali njegove izume, da je to vjerojatno bilo frustrirajuće. Službeno je prijavio 272 izuma, a Paar vjeruje da ih je bilo još barem 800 te da je barem 10 Nobelovih nagrada podijeljeno onima koji su kopirali Teslu.
On je, pak, o njima znao reći: “Neka budućnost kaže istinu i sudi svakog prema njegovu djelu i dostignućima. Sadašnjost je njihova, budućnost za koju sam stvarno radio je moja”.
Najproduktivniji je bio u SAD-u u koji je otišao 1884. godine. U New Yorku je imao i vlastiti laboratorij, koji je jednom potpuno izgorio, obnovio ga je i u njemu radio do smrti. Umro je u 87. godini u sobi hotela New York na 33. katu, sam, siromašan, zaboravljen.
No, ono što je ostavio svijetu nitko neće moći zaboraviti. Uspio je obuzdati Niagarine slapove gdje je izgradio hidroelektranu koja čitav kraj opskrbljuje električnom energijom.
Fascinantan je bio njegov projekt gradnje tornja koji bi bežičnim putem odašiljao signale. Za projekt je dobio 150.000 američkih dolara od J. Pierrea Morgana. Uz pomoć tornja htio je dokazati da je moguće slati slike, poruke, vremenske prognoze, burzovne izvještaje bežičnim putem. No, od projekta je odustao jer se ulagač povukao.
Energija bez žica
U Colorado Springsu došao je do najvećeg otkrića – stacionarnih valova. Uz pomoć njih otkrio je da Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati kao glazbena igla na električne vibracije na određenoj frekvenciji.
Tako je upalio 200 žarulja koje nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara, od kojih je svaka osvjetljavala krug od 41 metra oko sebe.
Dokazao je svoju viziju – struju je moguće slati na daljinu, bez žica i stupova, dakle, bila bi dostupna svima i besplatna. Takvo revolucionarno otkriće svakako nije oduševilo korporacije koje i danas zarađuju na proizvodnji i distribuciji električne energije. Smatrao je da Zemlja može uskladištiti golem potencijal energije groma.
Upravo zbog takvih izuma FBI je, kad je objavljeno da je Tesla umro, zapečatio njegovu sobu i odnio kovčeg s izumima. Ono što je nasmijavalo javnost, zabrinulo je američki vojni vrh.
Tesline izjave da može napraviti zraku smrti, najmoćnije i konačno oružje svih vremena, da može komunicirati s drugim planetima te da bez problema može razdijeliti Zemlju poput jabuke, rezultirale su time da je američka vlada sva istraživanja te vrste konfiscirala nakon njegove smrti bojeći se da je bio u pravu.
Zraku smrti znanstvenici su pokušavali napraviti kroz stoljeća koristeći sunce i ogledalo, dok je Tesla koristio struju; objasnio je kako napraviti usmjeren prodoran snop čestica smrtonosnih razmjera.
Da je moguće raspoloviti Zemlju, shvatio je testirajući elektromehanički oscilator koji je priključio na željezni stup postavljen na pješčani pod u podrumu. Vibracije koje su tada nastale izazvale su potres, a mogle bi poslužiti, objasnio je Tesla, i kao “nož kojim se može raspoloviti Zemlja kao jabuka”.
Čuo je slijetanje muhe
Njegove su ideje bile ispred njegova, ali i sadašnjeg vremena. Prozvali su ga gospodarom munja jer je čitav život posvetio razvoju elektrotehnike. Rođen je u ponoć 10. jula 1856. godine dok su munje i gromovi parali nebo.
Bio je ekscentrik, samotnjak, još je kao dječak tvrdio da može čuti ono što drugi ne mogu; kucanje sata u trećoj sobi, lagano slijetanje muhe na stol njemu je tutnjalo u uhu, kočija, iako je prolazila na velikoj udaljenosti, njemu je tresla čitavo tijelo.
Kao srednjoškolac je kartao, a zarađeni novac dijelio, imao je dvije ljubavi, ali nikada se nije oženio – smatrao je da je njegov život posvećen nauci.
Vecernji.hr
