Profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu i nekadašnji predsjednik DS-a Bojan Pajtić govorio je za srbijanski Radar o najavljenoj Rezoluciji o Srebrenici, koja bi se, podsjećamo, drugog maja trebala naći na Generalnoj skupštini UN-a, ali i narativima srbijanskog predsjednika o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u 1995. godine.
Vučić zbog svoje prirode, svog kukavičluka i straha da će izgubiti jedan glas, ne ispušta vlast ni na nivou mjesne zajednice. Ne dopušta građanima nigde da izraze sopstvenu volju, a na kraju će morati da dođe do toga, ali na jedan daleko radikalniji način. To je slično zakonima fizike – što jedno tijelo više potiskujete, ono više odskoči i plašim se da će se to dogoditi i u Srbiji.
Dajući uputstvo šta bi trebalo da se dogodi da bi u Srbiji bilo bolje, prije tri godine je Pajtić rekao:
„Kad većina u ovoj zemlji shvati: da demokratija nije tiranija većine; da to što država nije okupirana ne znači da je slobodna; da je intelektualac onaj ko stalno uči, a ne onaj ko tvrdi da sve najbolje zna (taj je budala); da su građani poslodavci, a političari sluge; da primitivizam nije odraz spontanosti, a pristojnost isfoliranosti; da tradiciju treba poštovati, ali ne i slediti je slijepo…“.
Na pitanje kako je rezolucija pod nazivom „Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine“, postala najvažnije pitanje po “opstanak Srba” protiv koje je Vučić najavio snažniji otpor u Ujedinjenim nacijama “nego što bilo ko misli”, Pajtić je rekao:
“Režim uporno nastoji da od nečeg što je individualna krivica ljudi koji su osuđeni u Haškom tribunalu napravi kolektivnu krivicu. Odnosno, da nešto što je odgovornost onih koji su devedesetih bili na vlasti i koji su i danas na vlasti, prebaci na sve građane Srbije. Na to ne treba nasjedati – niko ne optužuje Srbe da su genocidni narod niti Srbiju da je genocidna država.”
On podsjeća kako iza ratova koji su se dogodili na prostoru bivše Jugoslavije stoje oni koji su odgovorni za krvoproliće, za šovinizam i za mržnju među različitim narodima – kada je u pitanju Srbija to su, naglašava, današnji predstavnici SNS-a, a nekadašnji SRS-a i SPS-a, u Hrvatskoj je to HDZ, a u Bosni i Hercegovini SDA, odnosno njihovi tadašnji funkcioneri, a ne Srbi, Hrvati ili Bošnjaci.
“Vučić poseže za ovom temom da bi zabašurio krađe, kriminal, strahovit nivo korupcije i okolnost da je Srbija prema izvještaju Freedomhouse-a i svih relevantnih organizacija drastično pala kada su u pitanju poštovanje ljudskih prava, pravna država i vladavina prava. U suštini on nastoji da kampanju za lokalne izbore konvertuje u kampanju koja bi imala nacionalni karakter i da se svi sada bavimo lažnom tezom da nas neko optužuje da smo genocidni narod.”
Ta teza mu je, dodaje, potrebna da bi simulirao patriotizam jer mu više odgovara da se građani bave pitanjem genocida koji se dogodio prije četvrt vijeka, a ne odgovornošću za užasno stanje privrede, za Beograd na vodi, za krađu koja se sprema preko EXPO-a, za krađu na izborima ili okolnošću da je Srbija ponovo ozloglašena jer se na njenom čelu nalaze ljudi koji su nas devedesetih posvađali sa cijelim svijetom, a i sada nas svađaju.
(Vijesti.ba)
