U prihvatnom centru u Begovom Hanu neizvjesnost, praznina i razočaranost

Život porodica, većinom žena i djece, smještenih u prihvatnom centru u Begovom Hanu prolazi u neizvjesnosti. Ne znaju do kada će tu ostati niti kada će njihove kuće biti popravljene ili izgrađene nove. Za njih život je doslovno stao u vremenskom vakuumu.

Većina ih je iz sela Mjesne zajednice Željezno Polje, koje je pretrpjelo katastrofalne posljedice od klizišta nakon poplava što su pogodile BiH. Oko 70 osoba smješteno je u centru, od čega 30-ak djece. Po desetak ih boravi u jednoj sobi s krevetima na sprat, dok muški članovi porodica svakodnevno odlaze u sela kako bi vodili brigu o usjevima, ukoliko nisu uništena u klizištima.

Mještani ovih sela većinom su živjeli od poljoprivrede i potpuno nezavisni od države i bilo kakve tuđe pomoći. Imali su vlastito povrće i voćnjake, uglavnom maline za koje su bilježili najveći otkup u Federaciji BiH. Imali su i različite vrste stoke od koje su se prehranjivali.

Ti su ljudi navikli na svakodnevni teški rad u polju i na brigu oko stoke, a danas se njihov život sveo na četiri zida i čekanje humanitarne pomoći.

Ekipa Agencije FENA je u ovom centru srela Mersihu Mujić, majku petomjesečne bebe koja je imala upalu pluća nakon što su nekoliko sati tokom noći morali po snijegu ostati u šumi, poslije bijega iz sela kada se klizište pokrenulo. Nakon što su spašeni helikopterom, beba je pregledana u zeničkoj bolnici gdje je dijagnosticirana upala pluća. Nasreću sada se oporavila.

Mersiha kaže da je njeno selo Balačići jedno od tri sela Željeznog Polja koje je najviše stradalo u klizištima. Kuća je popucala i nema sigurnosti da se u njoj boravi. Čim kiša počne padati, priča ona, strah se mještanima vrati te odmah napuštaju selo koje posjećuju samo tokom dana.

– Ništa još ne znamo, najgora nam je ova neizvjesnost. Ne smijemo da se vratimo u selo u kojem ima oko 140 kuća. Putevi su sada prohodni, ali sve ponovo bude zakrčeno kada počne kiša. Najviše se bojimo jesenjih kiša – navodi ona.

Većina žena smještenih u centru posti, ali je ovaj ramazan za sve njih drugačiji jer nisu kod svojih kuća te nisu sigurne da će Bajram biti najradosniji praznik, ako će ga provesti tu gdje se sada nalaze.

– Vjerovatno ćemo Bajram dočekati ovdje, nekako se osjećamo prazno, nemamo tog osjećaja kao prije. Nije kao kod kuće, jer ne možemo sebi spremiti iftar kao što smo to činili prije. I djeci sve ovo teško pada – priča Mersiha.

Kaže da ih niko od predstavnika vlasti nije posjetio, niko im ne daje nikakve informacije, razočarani su i osjećaju se odbačeno. Ne kriju razočarenje ni u vjerske strukture koje ih se nisu sjetile ni u ovim ramazanskim danima.

www.magazinplus.eu – Fena

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close