Spin-doktor za lične interese egomanijaka

Protesti su se, od opravdanog bunta nemale skupine nezadovoljnih i socijalno iscrpljenih građana, preko neobjašnjivog i još neobjašnjenog barbarstva koje će – pokazat će se – biti dobra prilika za zaradu neke osiguravajuće kuće, pretvorili u besmisleno maltretiranje, mrcvarenje i demonstriranje sile, gotovo teroriziranje cijelog grada od zanemarljivo male skupine vrlo sumnjivog sastava. Naime, susjedi su među demonstrantima prepoznali „ratne-vojne invalide” koji uopće nisu bili u vojsci, „nezaposlene” žene koje su, osim što su svojevoljno napustile poslove, vrlo upitnog emotivno-psihološkog stanja i loše učenike koji su proteste iskoristili kao ispričnicu za izostanke sa nastave na koju ionako nisu išli. Da su neka stara, nipošto dobra, vremena, neko bi ih nazvao lumpenproleterima.

Safanje stranaka

Sa plenuma, neka me neko ispravi ako griješim, još nisam čuo nijednu suvislu rečenicu. Sva njihova kadrovska rješenja – a do sada je, makar u Sarajevu bio samo jedan – ismijali su čak i predloženi spasitelji koji ni sami sebe takvim ne vide. Poslije više nego paradoksalnog zahtjeva da stranačke – kantonalne – skupštine imenuju nestranačke vlade(!) sve je krenulo nizbrdo. Ostatak zahtjeva ni na koji način ne doprinosi boljitku stanovnika Bosne i Hercegovine – nijednog jedinog, a kamoli većine – nego samo ukidanju dijela funkcionerskih povlastica nosilaca vlasti i to maksimalno na kantonalnoj razini?!

Apsurdnosti situacije, od njenog samog početka, namjerno i nenamjerno, umnogome su doprinosili i samozvani demokrati, odreda bivši poslanici koji su se nauživali puno toga više od bijelog hljeba, dugogodišnji – nekoliko puta imenovani – ministri za sve i svašta i direktori javnih preduzeća, čak visoki funkcioneri stranaka na vlasti, drugim riječima, mahom neposredni učesnici privatizacija i izvršioci stranačkih volja, dakle jedini krivci za situaciju u zemlji koja je sve samo ne normalna, koji pričaju o opravdanosti zahtjeva građana, katastrofalnom stanju u privredi, pogubnoj ekonomskoj politici, jadnom socijalnom stanju većine stanovnika Bosne i Hercegovine…

Jedna kategorija kriminalaca se neometano bavi svojim „poslovima”, drugu skupinu takozvanih „kontroverznih biznismena” malo je pomela (akcija) „Sigurnost”, oni najmlađi – također, kriminalci – dokazuju muškost pucajući jedni na druge; sindikati pehlivane, da ne kažemo, prostituiraju se kao i prije protesta, nezaposleni – njih više od 550.000 – redovno se prijavljuju na “biroe za zapošljavanje” i traže-ne traže, uglavnom čekaju da im posao padne s neba, korisnici usluga javnih kuhinja – njih hiljade – i dalje stoje u svojim redovima, radnici privatiziranih pa uništenih i rasprodanih preduzeća – njih desetine hiljada – izmišljaju načine da prežive… Iako bih cijelu kolumnu mogao ispisati atributima koji opisuju trenutno stanje, odlučio sam se samo za jednu riječ: Patetično!

U međuvremenu „vlast funkcionira u otežanim uvjetima”, ministri se bave situacijom u Ukrajini i opravdanim zahtjevima ukrajinskih demonstranata, (pametni) stari stranački prvoborci se povlače u sigurne sjene sivih eminencija, promoviraju se novi, mladi i perspektivni (jednako stranački) lideri, stranke se prestrojavaju i safaju za oktobar!
I? Nema „I?” To je sve. Ništa se, ama baš ništa, nije promijenilo! Samozvano „bosansko proljeće” po svemu najviše sliči buri u findžanu vode odnosno ispušnom ventilu zahvaljujući kojemu „pretis-lonac” ne može i neće eksplodirati. Ni deset puta ovoliko protestanata i demonstranata, transparenata i plenuma(ša) ne bi pomjerili situaciju sa mrtve tačke.

Neko je ovo dobro smislio. Ko?

Naprimjer, neki bivši tabloidski novinar i takozvani senzacionalistički mag, liječeni alkoholičar, autor „mehkih” pornografskih priča, portparol i dugogodišnji direktor komunikacija i strateg koji je “izmislio” jednostavnu tehniku proizvodnje informacija koje služe samo za širenje straha i stvaranje ambijenta za donošenje političkih odluka koje nikada nisu predstavljale odgovor na potrebe i interese građana, nego su – uvijek i samo – bile u skladu samo sa političkim, partijskim, a ponekad korporativnim ili ličnim interesima. Samo neko ko se proslavio fabrikacijom bizarnog izvještaja o postojanju oružja za masovno uništenje koji će dovesti do doista masovne vojne intervencije i, u konačnici, doista rezultirati desetinama hiljada žrtava, svojevrsnim građanskim ratom sa potencijalom da se izlije i na okruženje, a ideološki i na ostatak (islamskog) svijeta!

Zanimljivo je da je ovaj „lik” – specijalni savjetnik, kako voli da ga zovu – ogromno povjerenje svojih, lijevih, sponzora stekao osmišljavanjem strategije čiju suštinu predstavlja nepovjerenje „prema državnim činovnicima naslijeđenim od prethodne vlade” i vakuum koji nastaje izazivanjem netrpeljivosti prema političarima i politički neobojenim državnim činovnicima. Drugi, jednako značajan oslonac njegove uspješnosti predstavlja „gotovo patološka opsjednutost medijima i medijskom promocijom vladajuće(!) garniture”. Od ovakvog tipa gori su samo oni koji ga unajmljuju da im pomogne u „promjeni imidža” te formiranju predizborne i izborne strategije, taktike i operatike, ali i oni koji, prepoznajući „spin”, rezultate njegovih strategija koriste za vlastite političke i svake druge interese. Drugim riječima, gotovo da ovaj opskurni “lik” više uopće nije bitan; bitnije je ko se (sve) okoristio njegovim uslugama i zemlju iz krize preveo u haos koji prijeti da preraste u anarhiju.

Gospodari sudbina

Šta je sada „na stolu”? Samo nekolicina pitanja koja se niko ne usuđuje postaviti naglas; nabrojat ću ih: 1. Čime su, kako i koliko protesti naškodili vlasnicima vlasti, kvazipolitičarima i egomanijacima kojima samo vladanje predstavlja vrhunac svakog zadovoljstva? 2. Po čemu ukidanje povlastica i beneficija političarima doprinosi ekonomskom ili bilo kakvom drugom boljitku ostatka stanovnika Bosne i Hercegovine? 3. Zašto je protestantski bijes usmjeren samo protiv građana – naprimjer, Sarajeva – koji, osim što (ne) glasaju na izborima, ni po čemu nisu krivi? 4. Dokle će vlasnici vlasti i “gospodari sudbina” i nosioci zagovora nacionalnih i/ili građanskih prava čekati da vide čiji su živci (naj)tanji i da nervoza od 12.00 do 17.00 kulminira u incident koji će prerasti u otvoreni sukob između nezadovoljnih i nervoznih samo da bi dokazali da ništa od ovoga što se (k'o fol) događa nema smisla, i da su (spinovanjem) protestanti, ustvari, krivi za sve?

avaz

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close