Socijalna zaštita u BiH: Samo 17 procenata dobijaju siromašni, u ostatku uživaju bogataši

Sistem socijalne pomoći i budžetskih izdvajanja za ovu namjenu treba promjenu, već godinama upozoravaju bh. i međunarodni stručnjaci. U Bosni i Hercegovini se stalna socijalna pomoć dodjeljuje osobama sa nedostatkom radne sposobnosti ili nedostatkom mogućnosti ostvarenja prihoda (osobe starije od 65 godina, koje nisu ostvarile mogućnost na penziju, osobe mlađe od 15 godina i sl.).

U Sarajevskom kantonu iznos najnižeg primanja domaćinstva koji se smatra dovoljnim za izdržavanje jednočlanog domaćinstva je 20% prosječne plate ostvarene u KS-u u prethodnoj godini, koji se za svakog narednog člana domaćinstva uvećava za 10% od ovog iznosa.

Prema Naredbi o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom Kantona Sarajevo, stalna novčana pomoć u 2014. godini iznosila je 120 KM za jednog člana domaćinstva, uvećana za 10% (12 KM) za svakog narednog člana domaćinstva. Dvočlano domaćinstvo dobija 132 KM, tročlano 144 KM.
Slično je i u Tuzlanskom kantonu, u kojem jedan član domaćinstva dobija 118 KM a iznos se uvećava za 36 KM za svakog narednog člana.

U Zeničko-dobojskom kantonu, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom, pravo na stalnu novčanu pomoć imaju lica i porodice pod  uslovima da su nesposobni za rad, odnosno spriječeni u ostvarivanju prava na rad, da nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje, da nemaju članova porodice koji su po zakonu obavezni da ih izdržavaju ili ako ih imaju, da ta lica nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja.

U prethodnim godinama naknade za stalnu socijalnu pomoć, ovisno o broju članova domaćinstva, u prosjeku su iznosile od 1220 KM do 165 KM.

U ostalim kantonima u Federaciji BiH pomoć se ostvaruje po sličnim principima a iznosi koji se isplaćuju socijalno ugroženima kreću se od 80 KM (za Hercegovačko-neretvanski kanton) nadalje.

Minimalan dječiji doplatak

Novčanu pomoć dobijaju i civilne žrtve rata, osobe sa invaliditetom, te porodice u vidu dječijeg doplatka, ali su ti novčani iznosi najčešće minimalni i nedovoljni za konkretniju pomoć. Tako pravo na dječiji doplatak imaju porodice čija mjesečna primanja ne prelaze 120 KM po domaćinstvu.

U Kantonu Sarajevo ovaj doplatak u 2014. godini iznosio je 33 KM, a uvećani 49,50. Poređenja radi, u Tuzlanskom kantonu dječiji doplatak iznosio je tek 20 KM. Za porodice sa više od troje djece dječiji doplatak iznosi 40 KM po djetetu. U nekim kantonima izdvajanja za tu svrhu ne postoje, iako Federalni zakon propisuje obavezu.

Na osnovu Zakona o socijalnoj zaštiti Republike Srpske, pravo na novčanu pomoć može ostvariti pojedinac koji je nesposoban za rad, koji nema vlastitih prihoda  ili čiji su ukupni prihodi za izdržavanje ispod nivoa novčane pomoći utvrđene Zakonom, koji nema višak stambenog prostora, koji nema drugu imovinu iz čije vrijednosti može ostvarivati sredstva za izdržavanje, koji nema srodnike koji imaju obavezu da ga izdržavaju u skladu s Porodičnim zakonom, ili ako ti srodnici zbog invalidnosti i druge objektivne spriječenosti nisu u mogućnosti i sposobni da ga izdržavaju i izvršavaju obavezu izvršavanja.

Socijalna davanja u Republici Srpskoj 

Prosječna neto plata u Republici Srpskoj, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku u septembru 2014. godine, iznosila je 831 KM. U skladu sa visinom prosječne plate, pomoć je iznosila oko 125 KM, dvočlana porodica dobijala je 165 a tročlana oko 200 KM.

Ostvaruju se i prava na dodatak za pomoć i njegu od strane drugog lica , pomoć i njegu u kući, dječiji dodatak… Pravo na dodatak imaju oni korisnici čiji prihod po članu domaćinstva za drugo dijete ne prelazi iznos od 81 KM, ili za treće dijete 85 KM. Za četvrto dijete cenzus iznosi 93 KM. Dakle za prvo dijete nema dječijeg doplatka, a pravo mogu ostvariti samo oni koji se nalaze u najtežem stanju socijalne potrebe.

U Brčkom se stalna novčana pomoć određuje u visini od 21% od prosječne mjesečne neto plate, koja je u oktobru 2014. iznosila 812 KM.

Visina dječijeg doplatka na djecu iznosi 10% od prosječne mjesečne plate, što je oko 80 KM  po djetetu.

Pravo na socijalna davanja ostvaruju i demobilisani borci i članovi njihovih porodica i ratni vojni invalidi. Ratni vojni invalidi imaju pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, ortopeedski dodatak, te druga prava koja ostvaruju određene kategorije porodica.

Lična invalidnina RVI utvrđuje se u mjesečnom iznosu, prema grupi vojnog invalida. Osnovica za određivanje mjesečnih novčanih primanja, prema Zakonu određuje se početkom svake godine na osnovu Odluke Vlade FBiH o utvrđivanju visine osnovice za određivanje mjesečnih novčanih naknada korisnika BIZ-a u FBiH (Invalidnine). Osnovica prema Odluci iz 2014. godine, iznosila je 867,50 KM, što je jednako osnovici iz 2013. godine.

Pravo na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe imaju RVI I do IV grupe, koji su nesposobni za obavljanje osnovnih životnih potreba bez pomoći druge osobe.

U Republici Srpskoj lična invalidnina određuje se prema kategoriji vojnog invaliditeta. Mjesečni iznos lične invalidnine određuje se u procentu od osnovice (Vlada RS je u 2014. utvrdila osnovicu u visini 540 KM)  i iznosi za od 5% do 130%, u zavisnosti da li se radi o desetoj ili prvoj kategoriji.

NEMA PRAVOG EFEKTA

Navedeno su okvirna prava korisnika socijalnih davanja u Bosni i Hercegovini. Posljednjih godina sve češće se upozorava kako je potrebna reforma sistema socijalne zaštite, kako bi se osigurala održivost sistema i i mogućnost da se osigura društvena uključenost ugroženih pojedinaca.

U analizi prava na socijalnu skrb u BiH koju je proveo OSCE navodi se kako se utvrđeni problemi uglavnom odnose na neadekvatan stepen socijalnih prava ugroženih grupa, te povlašteno tretiranje boračkih i srodnih kategorija stanovništva. BiH na sistem pomoći koji nije zasnovan na doprinosima troši 4% godišnjeg BDP-a:

– Stav Svjetske banke je da su ovi pretjerani budžetski troškovi vrlo loše usmjereni, jer najveći dio socijalnih davanja dolazi do bogatijeg sloja stanovništva, dok 20% najsiromašnijih dobija samo oko 17% socijalnih transfera – navodi se u analizi Misije OESS-a.

Svjetska banka je više puta naglašavala kako je ovakav sistem neodrživ i stvara ogromno opterećenje entitetskim budžetima, a da pritom ne ostvaruje cilj – a to je zaštita najugroženijih grupa:

– Sadašnji sistem karakteriše podjela između ratnih i neratnih grupa korisnika,  čime se praktično stvaraju dva paralelna sistema prava, koja se dodjeljuju na osnovu statusa korisnika, a ne po osnovu stepena njihovih potreba.

Misija OESS-a smatra kako je ovakva praksa diskriminatorna i nije u skladu sa svjetskim i evropskim standardima kada je u pitanju briga o ljudskim pravima.

Civilne naknade i izdvajanja iz budžeta analizirao je i IBHI (Institut za bolju i humaniju inkluziju):

– Analizom zakona i drugih propisa, kojima se regulišu socijalna i druga davanja iz budžeta u FBiH, lako je zaključiti da se radi o veoma komplikovanom i neodrživom sistemu. Prava se regulišu u raznim sistemima i na različitim nivoima državne vlasti – navodi se u izvještaju/analizi Budžetske novčane naknade za socijalnu zaštitu u BiH – Šta funkcioniše, a šta ne:

– Generalno se može zaključiti da socijalna i druga davanja iz budžeta FBiH i kantona nisu dobro ciljana. Često se daju osobama i porodicama kojima objektivno nisu neophodna ni kao socijalna pomoć, ni kao podrška za izjednačavanje mogućnosti, već se daju na osnovu statusa, a često zavise i od ekonomske moći kantona.

Ipak, treba naglasiti da se najlošije ciljanje postiže u oblasti davanja za boračke populacije i članove njihovih porodica, jer se korisnici u ovoj oblasti najčešće uvode u prava na osnovu statusa.

U analizi se navodi kako su iznosi davanja različiti od kantona do kantona ali su najčešće toliko niski da ne zadovoljavaju ni minimalne potrebe.

U Republici Srpskoj praksa je da se visina naknade utvrđuje u procentu od osnovice. Različita osnovica i različiti procenti doveli su do velikih razlika u visinama naknada. Visina naknada u boračkoj zaštiti je najveća. Najniže su naknade u socijalnoj zaštiti:

– Na ovaj način pokazan je odnos vlasti prema korisnicima pojedinih sistema na način da se favorizuju i više uvažavaju potrebe boračkih kategorija od potreba socijalno ugroženih građana.

Naknade u socijalnoj zaštiti povećane su donošenjem novog Zakona u socijalnoj zaštiti, ali je i dalje njihova visina takva da se ne mogu zadovoljiti minimalne egzistencijalne potrebe. Pošto su to naknade koje u najvećom broju koriste siromašni, zbog niskih iznosa vrlo malo utiču na smanjenje siromaštva.

Definisana prava u zaštiti civilnih žrtava rata su vrlo široko postavljena, nejasna, neprecizna i prema nazivu ne odgovaraju namjeni. Krug korisnika je vrlo širok, u prava su uključeni članovi porodice bez posebnih uslova koji se odnose na njihovo materijalno stanje.

U izvještaju su izdate i preporuke za poboljšanje sistema socijalnog davanja.

(zurnal.info)