Kultura

Smjerodavna i mjerodavna Riječ Božja

Naslov ove prve ovogodišnje kolumne posuđujem iz definicije Svetoga pisma nezaboravnog Bonaventure Dude.

AUTOR: PETER KUZMIČ

Uz iskrene božićne čestitke svim pravoslavnim vjernicima koji Isusov rođendan slave sutra, a u zahvalnom sjećanju na skori Dudin rođendan (14. siječanj) u ovu godinu krećemo izborom smjerodavno-mjerodavnih tekstova iz “Knjige nad knjigama” koju na hrvatskom jeziku i u izdanju KS-a čitamo ponajviše zbog vizije, stručnosti i nesebičnog truda Dudinog prevodilačkog i uredničkog genija.

***

(Psalam 8)

Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! U ustima djece i dojenčadi
hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?

Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim.

Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

***

(Psalam 19)

Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator, te ono k’o ženik iz ložnice ide, k’o div kliče kad prelijeće stazu.

Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.

Savršen je zakon Jahvin – dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Jahvino – neuka uči; prava je naredba Jahvina – srce sladi; čista je zapovijed Jahvina – oči prosvjetljuje; neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.

Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!

Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.

Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

***

(Psalam 32)

Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!

Prešutjet’ sam htio, al’ kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega. Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići. Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’, odjenut’ me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat’ kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!

Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.

Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!

***

(Izreke 8)

Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:

Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. Jer moje nepce zbori istinu, i zloća je mojim usnama mrska.

Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomui pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.

Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži – to ja mrzim. Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor, i moja je jakost. (…)

Poslušajte pouku – da stečete mudrost, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me slušai bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.

Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.

***

(Izaija 9)

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen. (…)

Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo;
na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.

Nadaleko vlast će mu se sterat’ i miru neće biti kraja
nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim:
učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti.

Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad vojskama.

***

(Luka 1, Hvalospjev Marijin)

Tada Marija reče:

“Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.”

***

(Rimljanima 12)

Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.

Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!

Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!  Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!

Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom!

Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

AUTOR: PETER KUZMIČ

autograf.hr

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close