„Koliko god pokušavali popuniti prazninu ruski izvoz iznosio je ukupno 168 milijardi kubnih metara u 2020. – pa će se okretanje drugim značajnim dobavljačima (Norveška, Alžir i Azerbejdžan) pokazati nemogućim u kratkom roku. Rusija će sigurno izgubiti vrijedan izvor prihoda, ali će i Evropa patiti“.
Priredio: Faris Marukić
„Ruski lideri i štampa u zemlji uporno su odbacivali izjave Bajdenove administracije da je njihov predsjednik Vladimir Putin već odlučio da napadne Ukrajinu, a ranije su ismijavali najavu da će se napad dogoditi 16. februara, kao i izjavama koje je Putin dao svojim komandantima zeleno svjetlo“ – navodi u uvodu svoje analize za The Hill Rajan Menon.
„Realnost je da niko sa sigurnošću ne zna da li će i kada Rusi pokrenuti invaziju velikih razmjera na Ukrajinu (pored raspoređivanja trupa u takozvanim Narodnim republikama Donjeck i Lugansk) i, ako to uradi, kako bi ta kampanja izgledala. Predsjednik Bajden je jasno stavio do znanja da, iako će braniti NATO državu koje su ugrožene od Rusije, nijedan američki vojnik neće biti upućen da se bori i gine za Ukrajinu“.
To ostavlja sankcije kao jedini odgovor smatra autor.
„Predsjednik je upozorio Rusiju da će se suočiti sa sankcijama Zapada kakve nikada prije nije doživjela – mnogo oštrijim od onih uvedenih 2014. godine, nakon što je Rusija anektirala ukrajinsku pokrajinu Krim i poslala oružje i osoblje u dvije separatističke enklave koje sada zauzimaju oko trećinu ukrajinskih provincija Donjeck i Lugansk, koje se graniče sa Rusijom i čine Donbas“.
Menon, viši naučni saradnik na Saltzman institutu za ratne i mirovne studije na Univerzitetu Kolumbija,smatra da se od sankcija očekuje mnogo – zaista – vjerovatno i previše.
„Ako Putin naredi veću invaziju, sigurna je opklada da su on i njegovo Vijeće za nacionalnu sigurnost očekivali ozbiljne ekonomske kazne sa Zapada i smatrali da je visoka cijena nešto što vrijedi platiti za postizanje svojih ciljeva ,koji su u Ukrajini i dalje nejasni“.
„Dokazi pokazuju da sankcije historijski nisu bile posebno efikasne u sprječavanju država da slijede cilj kojem pridaju veliku vrijednost. Rezultati sankcija primijenjenih na Sjevernu Koreju kako bi je uvjerili da odustane od svog nuklearnog oružja i programa balističkih projektila nedavni su primjer“.
„Ne samo da Rusija ima mnogo veće ekonomskih resursa da izdrži sankcije nego Sjeverna Koreja, već je od 2014. godine poduzela korake da smanji njihov ugriz“ – navodi autor.
„Ruske devizne rezerve sada iznose 630 milijardi dolara – četvrte su po veličini na svijetu. Udio ruskih obveznica koje drže stranci pao je sa skoro 35 posto prije dvije godine na 21 posto danas“.
„Spoljni javni dug Rusije na kraju 2021. iznosio je 478 milijardi dolara. To nije velika promjena, ali kao postotak ruskog BDP-a je samo 14 posto – među najnižima u svijetu. Kada je Putin postao predsjednik 2000. godine, taj udio je bio 62 posto“.
„Prema izvještaju Kongresne istraživačke službe (CRS), Rusija je također smanjila svoju ovisnost o američkom dolaru. Između 2013. i 2020. godine, udio sredstava denominiranih u dolarima u rezervama Ruske Centralne banke pao je za 50 posto. Sredinom 2021. godine, Putinova vlada je najavila da će dolar, koji je činio jednu trećinu fonda državnog bogatstva od 186 milijardi dolara, biti zamijenjen. I Moskva je krenula da naglo smanji upotrebu dolara u izmirenju trgovinskih računa s članicama Evroazijske ekonomske unije (Armenijom, Bjelorusijom, Kazahstanom i Kirgistanom) i s BRIC zemljama (Brazil, Indija, Kina i Južna Afrika)“.
Analiza navodi da će ruski energetski sektor će sigurno biti pogođen zapadnim sankcijama- a to će biti veliki udarac, zaključuje se.
„Prodaja energije čini oko 60 posto ruskog izvoza i 36 posto njenih budžetskih prihoda. Ovisnost o nafti i gasu je i blagoslov i prokletstvo za Rusiju: kada cijene porastu, ona žanje “megadolare”; kada padnu, štetni efekti prolaze kroz ekonomiju u cjelini jer Rusiji, naftnoj državi, nedostaje veoma raznolikost u izvozu“.
„Ipak, cijene sirove nafte su sada iznad 90 dolara po barelu, a ako ostanu na tom nivou, Rusija će ove godine zaraditi dodatnih 65 milijardi dolara – i, naravno, rat u Ukrajini mogao bi još više podići cijene“.
Autor smatra da bi ruski napad na Ukrajinu koji bi se prot izvezao izvan Donbasa zadao smrtonosni udarac gasovodu Sjeverni tok 2 (koji je privremeno obustavljen upravao zbog ruskog priznavanja nezavisnosti Donjecka i Luganska).
„Puštanje u upotrebu ovog gasovoda bi u idealnim uslovima, bez tenzija, povećalo prodaju ruskog gasa Evropi za trećinu. A sankcije koje odvajaju Rusiju od međunarodnog finansijskog sistema bi otežale prikupljanje prihoda od izvoza prirodnog gasa u Evropu“.
Menon navodi i da je Evropa previše ovisna o ruskim energentima.
„Koliko god pokušavali popuniti prazninu ruski izvoz iznosio je ukupno 168 milijardi kubnih metara u 2020. – pa će se okretanje drugim značajnim dobavljačima (Norveška, Alžir i Azerbejdžan) pokazati nemogućim u kratkom roku. Rusija će sigurno izgubiti vrijedan izvor prihoda, ali će i Evropa patiti“.
Nametanje teških, dodatnih sankcija, izazvalo bi revolt ruskog stanovništva smatra Menon.
„Što su dublje i šire sankcije koje Zapad nameće Rusiji, veća je vjerovatnoća da će obični Rusi platiti visoku cijenu – što nije dobar način da se među njima zadobije dobra volja. Štaviše, evropska ekonomija će biti pogođena daleko više nego ona Sjedinjenih Država, s obzirom na to da evropska trgovina s Rusijom (282 milijarde dolara 2021.) znatno premašuje trgovinu SAD i Rusije (36 milijardi dolara 2021.)“.
„Ništa od ovoga ne znači da sankcije neće nanijeti štetu ruskoj ekonomiji – itekako hoće“, zaključuje se.
„Ali nemojte računati da će oni odvratiti Putina ako je odlučio da će veliki napad na Ukrajinu poslužiti važnom cilju nacionalne sigurnosti. I nemojte očekivati da će se odreći teritorije koju dobije na račun Ukrajine jer sankcije nanose bol ruskoj ekonomiji za koju Zapad pretpostavlja da će se pokazati nepodnošljivom“.
Politicki.ba
