Slavo Kukić, žrtva napada: Šta je plan B?

Ako te nešto ne ubije, očvrsne te, kaže prof. dr. Slavo Kukić, koji je jučer u mostarskoj bolnici napravio dodatne pretrage po savjetu ljekara. Nalazi su dobri, nije bilo nikakvih krvarenja u predjelu mozga, nije pukla nikakva kost, što je bio povod da se prof. Kukić našali na svoj račun: “Leđa crnogorska, glava bosanska i sve je uredu”.

Oslobođenje
PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ

• Jeste li čuli da je Vaš napadač pušten?
– Jesam, čuo sam. To je očito djelo onih koji čitav scenarij smišljaju. Ja sam kao individua potpuno nemoćan. Ništa specijalno i ne očekujem, jer napadač može biti najveći manijak koji dobije zadatak da izvrši jednu fizičku operaciju, da tako kažem, ali je on najmanje u čitavoj priči važan. Najmanje je i zanimljiv on. Zanimljiva je pozadina.

• I nalogodavci?
– Zanimljivi su oni koji su izdavali naloge i koji sada smišljaju igrokaze, i koji će vjerojatno te igrokaze smišljati i u narednim tjednima.

• Profesore Kukiću, je li tačno da ste Vi predali mobitel i ključeve policiji?
– Točno je sljedeće: kad sam napuštao moj kabinet, ugledao sam ključ od kola toyota i ponio sam ga u Centar urgentne medicine. Kad je policija došla, predao sam taj ključ, jer može biti od pomoći. Moram priznati da su policajci za sat vremena došli i da su me izvijestili da su pronašli kola, te da su u policijsku stanicu pozvali vlasnika kola. Sat kasnije došla je krim-policija koja je pregledala moj kabinet u kojem je pronašla jedan LG mobitel. Pitali su me je li moj. Rekao sam da nije, da je moj mobitel uza me i da je vjerojatno mobitel napadača.

Cilj nije postignut

Osobno mislim da su ta dva detalja scenaristima čitavog igrokaza bila problem, jer to nisu očekivali, pa su morali praviti plan B. Koji je to plan B – to ćemo vidjeti narednih dana. Ali je sasvim izvjesno da će se čitava priča pokušati individualizirati: neko je to učinio na svoju ruku zbog toga što se ne slaže sa prof. Kukićem, itd. Moje kolege su me, međutim, u međuvremenu informirale, i to više njih, da se sumnjiv tip već 20-ak dana smuca po fakultetu sa obrazloženjem, kada ga upitaju šta traži, da mu djevojka polaže ispite. I svaki put je to ponedjeljkom, kad ja imam obaveze. Prema tome, temeljem tih informacija, zaključujem da zapravo to i nema veze s mojom izjavom u vezi s dočekom ratnog zločinca u Busovači.

• Već sa kontinuitetom Vaših izjava?
– Mislim da je plan ranije skovan, ali je samo trebalo naći pogodno vrijeme da nema svjedoka. Jutros sam razgovarao sa kolegom koji je prekjučer bio sa mnom, desetak minuta prije no što se ovo dogodilo i koji mi kaže da kad je prošao kroz hodnik, nije nikoga bilo. To znači da je napadač imao preciznu informaciju kad sam sam. Ne mogu sa sigurnošću to tvrditi, ali to je logika koja se nameće.

• Šta reći kad je u izbornoj godini sve više fizičkih napada na ljude zbog toga što misle svojom glavom?
– Ja sam već rekao da je u pitanju jedna fašisoidna ideologija, kojoj je cilj zastrašiti. Međutim, mislim da ta ideologija ili njeni operativci nisu ljudi kojima je pamet jača strana. Nije dovoljno čovjeka fizički isprebijati. Da bi uspio, moraš u čovjeku slomiti duh. Što se mene tiče – cilj nije postignut. Moj duh nije slomljen i ja ću nastaviti istim tempom sve ono što sam radio prethodnih 20-ak godina, u kontinuitetu upozoravati na kriminal koji se čini u ime nacionalnih interesa.

Optimista i narod

Raskrinkavat ću fašističke metode kojima se želi sistemom zastrašivanja, istim sistemom koji je korišten 30-ih godina u Njemačkoj, ušutjeti i građanstvo i ljude slobodnog duha, raskrinkavat ću tu ideologiju kojom se sve to želi prikazati nacionalnim interesom i za dobro svoga naroda. I narodu poručivati da je to samo u interesu pojedinaca i interesnih grupa. A što se naroda tiče, narod se pretvara u roblje, doveden je u poziciju ropskog odnosa i na njemu je u konačnici da izabere – ili će se s tim ropskim odnosom miriti, ili će sam uzimati sudbinu u svoje ruke, kako bi se tih fašisoidnih metoda i ideologija oslobodio za sva vremena. Ja sam, moram priznati, optimista. Svaki fašizam u povijesti je u konačnici pao, vjerujem da će pasti i ovaj.