U neznanju je moć
Ne znam, dakle postojim. Sve dok tvrdim da ne znam, nisam znao i neću ni u buduće znati, ne mogu mi ništa! Neznanje je moć, zamišljam kako premijer pred spavanje i jutrom dok se, kako kaže, miran budi, mantra, parafrazira, iskrivljuje dobrog, starog Francisa Bacona (“znanje je moć”) ne bi li se ohrabrio prije susreta s novinarima.
Novinari k’o novinari, uporno dave mailovima borgovaca, čak i u Sofiji na samitu EU i zemalja zapadnog Balkana. Brižni prezaposleni Plenković sve je prepustio dojučerašnjoj potpredsjednici Vlade – pa i ostavku, a mediji i oporba navalili na njega i ne popuštaju ni za jotu.
Lijepo čovjek veli da nije ni pis’o ni čit’o, ali eto zna da su dečki koji su čitali, pa pisali Zakon, a onda sve po zakonu međusobno razdijelili petsto milijuna kuna, odradili dobar posao za malo para, jer vani se stručnjaci tog kalibra plaćaju daleko više.
Ne propušta napomenuti kako taj “skup sport” porezne obveznike nije stajao ništa. Nula kuna, veli on, kao da je članove Vlade, potpredsjednicu, saborske zastupnike koji su se danima bavili Lex Agrokorom i Povjerenstvom plaćao netko mimo poreskih obveznika.
Ponavlja istu, poznatu priču da je Agrokoru prijetio kolaps i da nije bilo vremena za standardne, dugačke procedure donošenja zakona. Ne propušta, naravno, podsjetiti na involviranost Mosta i na to da se s njima dogovaralo oko svega.
No isto tako nije propustio ponoviti kako cijelu svoji karijeru i društveni angažman gradi na čestitosti i što se tiče toga što radi miran je, veli, da ne može biti mirniji.
Bit će da ga roditelji dok je bio mali nisu poučavali onoj mudroj narodnoj: “S kim si – takav si!” Tako je pametan, čestit, vrijedan i nepotkupljiv Andrej Plenković odabrao krivu partiju. Stranku čija je povijest dobrim dijelom sazdana od afera vezanih uz novac, pogodovanje i korupciju.
Otpočelo je još u ratu zloupotrebom novca dijaspore. Onog krvavo zarađenog po bauštelama i staračkim domovima davanog za obranu domovine i nabavku oružja.
Nastavljeno je privatizacijskom pljačkom. Sjetimo se: istaknuti hadezeovaci, njihova djeca i unuci doslovno su preko noći otkrivali neviđen talent za biznis, ulaganja, poduzetništvo, pa su dobivali socijalističke tvornice ispražnjene od radnika za kunu i preprodavali ih za ogromne novce.
Bili smo uvjereni da je pljačkaški niz zauvijek okončan Fimi medijom, povratom preostalih plastičnih vrećica s nelegalnim novcem namijenjenim Hrvatskoj demokratskoj zajednici i prevarili se. HDZ uvijek može gore.
Zaista, kao što reče prije neki dan u Saboru predsjednik HSS-a Krešo Beljak, velika je konkurencija prethodnika i zbilja je bilo teško “nadmašiti sve one koji su kroz HDZ Hrvatskoj naštetili više nego Turci i četnici kroz čitavu povijest”.
Je, bilo je teško, ali aktualni HDZ uspijeva održati kontinuitet, pa i nadmašiti prethodnike. Svote su sve veće i veće, imovinske kartice sve deblje i deblje, pucaju od kupljenih nekretnina, terena, ušteđevina u domaćoj i stranoj valuti. Ti su ljudi mađioničari, bogom dani talenti za oplođivanje kapitala i kroz mandat ili dva.
Znaju da rođaci, netjaci, tetke, ujaci, kumovi i ortaci čuvaju leđa na dobro plaćenim pozicijama i poslovima. Uz njih se lagodnije posluje i laže birače.
S narodom će lako. Oprobana je formula. Treba samo glumiti da si žrtva zle i nesposobne oporbe koja ne podnosi neviđen uspjeh HDZ-a u svemu čega se dohvati i u pravilnim razmacima servirati red Bleiburga, red izmišljene rodne ideologije i opetovanih prijetnji da će izgubiti i ovo malo crkavice kad ti strašni drugi koji ne poistovjećuju spol i rod i koji, božemeprosti, ne misle kako je batina iz raja izašla –zasjednu na vlast.
Dosadnih novinara najlakše se riješiti “institucijama” koje će nakon iznuđene ostavke potpredsjednice Vlade odraditi posao pozivom “podizvođačima” da vrate nezaslužen novac i mantranjem o časti, poštenju, nepotkupljivosti za koje ne dopušta da ih itko dovodi u pitanje.
Dopušta tek da su neki drugi u brzini načinili poneki propust, prečacem došli do rješenja za prezaduženi Agrokor, ekonomskoga i pravnog teksta te tako željene nagodbe.
Ostaje i dalje nejasno: ako nije bilo zlih namjera i ortakluka, zašto je morao otići Ante Ramljak, zašto je potpredsjednica Vlade Martina Dalić, koju je prije samo mjesec dana tako zdušno Plenković branio u Saboru, podnijela neopozivu ostavku? Zašto se punih godinu dana lagalo javnost oko konzultanata i stručnjaka koji su stvarali Zakon i imali povlaštene informacije o stanju u koncernu?
Neznanje je moć! Neznanje omogućava da kompoziciju vučeš godinama u istom, krivom smjeru nakon što na sporednim kolosijecima otkačiš vagone s kvarljivom robom.
To što se premijer kune kako ništa o mogućem ortakluku nije znao ne čini ga nesposobnim pravnikom na funkciji premijera, već nekim od kojeg se skrivala istina, naivcem i poštenjačinom, jednim od nas – koji ponovo zaslužuje glas!
