Nenad Popović: Bosanski rat je moralna katastrofa najvišeg stepena
EU pregovara sa Srbijom o njenom mogućem pristupu istoj. Hrvatski izdavač kritizira Brisel, zbog toga što je najveću žrtvu jugoslovenskih ratova ostavio samu: prema Bosni i Hercegovini treba sa posebnim osjećajima i senzibilitetom pristupati, tako da bi i ona “uprkos teškom stanju”, mogla i postala članica EU.
Liane von Billerbeck: Danas počinju pregovori sa Srbijom o njenom mogućem ulasku u EU. Već prošle godine, u julu mjesecu, Hrvatska je postala članicom EU, i možemo reći da se ima osjećaj, da jedna za drugom, države bivše Jugoslavije ulaze pod krov EU. I kako je promijenilo to, samoshvatanje ovih bivših jugoslovenskih republika, koje su je činile. Pomaže li duh europskih integracija poboljšati međusobno problematične veze između istih? I koje želje i nade su povezane na ovom kulturnom prostoru bivše Jugoslavije sa EU pregovorima?
Tim odgovorima ja se nadam od hrvatskog autora i izdavača Nenada Popovića, koji je osnovao vlastitu izdavačku kuću “Duriex” ,1990. godine u gradu Zagrebu. On je član hrvatskog PEN centra i Hrvatskog Helsinškog Komiteta.
Gospodine Popoviću, budite pozdravljeni!
Nenad Popović: Dobro jutro!
L.von Billerbeck: Hrvatska je već pola godine članica EU. Orijentiše li se od tada nešto više hrvatska kulturna scena i umjetnici u pravcu drugih europskih zemalja nego prije pristupa EU?
Nenad Popović: Iskreno govoreći, ne. Veze i određena povezivanja već postoje, kao i orijentacija istih je bila tokom rata 90-ih kroz europske interese za nas. Za kulturu samu ili ovo čitavo područje, formalni ulazak u EU ne igra neku veliku ulogu. Tu je jedan sveopšti okvir, koji ima više veze sa općim stanjem građana,i naravno okvir za našu političku elitu.
Uopšteno govoreći, malo čega se to promijenilo, šest mjeseci je veoma kratko vrijeme.
L.von Billerbeck: Uzmimo onda u posmatranje jedan duži vremenski period. Vi posmatrate promjene već decenijama, nakon 1990. ste osnovali vlastitu izdavačku kuću, te objavljivali literaturu takođe iz bivših jugoslovenskih republika. Isto tako, u vrijeme, kada su međusobni odnosi bili veoma napeti. Bilo je vremena, kada su postojale duboke podjele među piscima i kulturnim radnicima, i bile su tvrdnje od sviju, da su srpski, hrvatski i bosanski, različiti jezici. Kako ste vi to doživjeli?
Nenad Popović: To je bilo vrijeme ekstremnih političkih pritisaka, naime, zadnji rat na teritoriju Europe, vodio se zbog podjele Jugoslavije.
Tadašnja politička vodstva su zapalila međunacionalnu mržnju među ljudima. Zbog toga se čovjek morao brinuti, jer je bio pod određenim vrstama pritiska. Ali, ozbiljno razmatrajući, čovjek ga nije trebao imati. Prva stvar, razlike između srpskog, crnogorskog i bosanskog su veoma male, i druga stvar, za jednog razumnog čovjeka, iste nisu mogle biti razlog za rat, za ignoranciju, i na kraju za ignorisanje. Nasuprot tome, veličina svega, u kojoj mi živimo isto kao i prije, jesu različitosti i jeste komunikacija. Za mene je, ustvari kao i prije, veoma interesantno čitati, šta piše u srpskim ili crnogoskim novinama ili izdanjima, i prirodno je da postoji interes i druge strane.
Šta je pojedine kolege zadesilo, koji su se u vremenu nacionalizma i šovinizma ustoličili za državne pjesnike i pisce, ista pravila koja čovjek poznaje negdje drugo. Recimo, tko je posebno veliku karijeru napravio u vrijeme Trećeg Rajha, on nije reprezentativni primjer njemačke kulture, naprotiv.
L.von Billerbeck: Vi kažete, da su bivše jugoslovenske republike, ipak veoma bliže vezane, nego što čovjek ponekad ima utisak. Uprkos svemu, u odnosu na EU i pristupanju EU, ima pojedinih razlika. Hrvatska je već članica EU, Srbija je na putu da postane, ali BiH je izgleda veoma udaljena od toga. Vidite li opasnost, što kroz različit ulazak zemalja u EU, dolazi do udaljavanja jednih od drugih, doći do komadanja ovog kulturnog područja u pojedine političke dijelove?
Nenad Popović: Tehnički da. Politički je katastrofa, da BiH, koja najviše propatila, koja je najveća žrtva prošlog rata tu sama ostaje, i da su Hrvatska i Srbija ili već integrisane, ili su na dobrom putu ka tome. To je jedna moralna katastrofa najvišeg stepena, i ja bih tu, na prvom mjestu uputio kritiku na duhovno i moralno stanje EU. Isto tako i kritiku na svijest EU. Premda će, naravno, meni ili bilo kome drugom reći: Pa pogledajte, u kakvom je stanju ta zemlja, mi je ne možemo takvu integrisati.
L.von Billerbeck: To naravno znači, i zvuči isto tako na kritiku prema EU. To naravno znači da i EU nešto treba da uradi, da bi se BiH ponovo našla na tom putu i da se može razvijati u tom pravcu.
Nenad Popović: Ja vjerujem, da. Ja vjerujem, da ljudi u Europi, ljudi u EU, uprkos bijedi u Bosni, trebaju nešto da čine. Čovjek ima obavezu prema nedužnim žrtvama, tu imamo jedan primjer genocida, srušenih gradova. Ja ne trebam sve ponavljati, šta se desilo recimo u Sarajevu. I tačno onako, kako se širom svijeta nakon 1945., upućivala jedna posebna pažnja prema Izraelu, zbog velikih patnjih Jevreja, tako trebaju ljudi u EU imati jedan poseban senzibilitet prema BiH, i ne argumentrirati sa nekim pragmatičnim, ekonomskim ili ostalim stvarima, da ne ide.
BiH je jedna složena zemlja, jedna zemlja ustvari, koja je u Europi formalno bila pod Habsburškom monarhijom, jednostavno cvijetala i centralnoj Europi dala jedan veliki kulturni doprinos.
Nadanje na jedan pravni okvir i na jedno “smirivanje”
L.von Billerbeck: Uglavnom se rado predstavlja, da istočnoeuropske i jugistočne europske države imaju interese na EU novac. Koji su strahovi, koja su nadanja, u odnosu na ova pristupanja EU?
Nenad Popović: Ništa mnogo. Svi mi ovdje znamo, na internetu smo kao svi ostali, svi gledamo iste televizijske programe, svi čitamo iste novine. Mi znamo da Europa ekonomski gledano, u ovom momentu, ne stoji dobro. Ono što se ljudi od Ukrajine, pa sve do Crne Gore, Makedonije ili Srbije nadaju jeste jedan pravni okvir, jedno smirivanje stanja. Jedno stanje, u kojem čovjek, prije svega, neće biti izručen tako reći lokalnoj politici. Također ovdje u Hrvatskoj, ljudi nisu imali iluziju, da će od jula mjeseca 2013. ovdje teći novci. Isto tako, narode koji su voljni pristupiti EU, kao npr. ukrajinski, bosanski ili crnogorski ne treba podcjenjivati. Mi već dugo živimo u jednom integrisanom sistemu informacijske razmjene, kao i razmjene mišljenja.
Ono što se kulturni radnici i umjetnici u Hrvatskoj i BiH nadaju, jeste, raditi i stvarati u jednom europskom okviru. Možda sa dobrom srećom, da će uspjeti uzeti učešća na nekom velikom eurposkom projektu. Ali isto tako nemamo iluziju da nam dolazi, ili da smo, u zemlji meda i mlijeka. Iste takve iluzije nemaju ni oni koji se žele baviti ekonomijom. To je jedna pogrešna slika u EU, opet naravno od političara Zapada donijeta, ako smijem tako reći, koju oni često koriste, kako će ove nove države donijeti samo gubitke ili žele samo naš novac, ili kako god oni to formulirali. Ali to jednostavno nije istina.
To se vidi na primjeru Poljske, Slovačke ili Češke Republike. Privrednicima u staroj EU ide bolje danas, nego što je išlo prije, prije nego što su Poljaci, Slovaci ili Hrvati sebi kupili automobile.
L.von Billerbeck: Europska Unija danas sa Srbijom počinje pregovore o prostupanju. O mogućnostima kulturnog područja na prostoru bivše Jugoslavije, razgovarala sam sa izdavačem Nenadom Popovićem. Srdačno se zahvaljujem!
Nenad Popović: Hvala i vama, također!
Preveo i prilagodio Hasim Hamulić
tacno.net
