-TopSLIDEKultura

Sistematski su ga uništavali… I opet je grad tolerancije, u kojem se niko ne čudi prijateljstvu jednog franjevca i jednog hafiza!

DŽEVAD KARAHASAN O DANAŠNJEM SARAJEVU

Kako je moguće da ljudi hiljadu puta, stotinu hiljada puta jedne te iste laži prihvataju kao istine? – pita se Karahasan u intervjuu Rajniše postu… “Ako je istorija učiteljica života, mi smo očiglendo loši đaci”

Izvor: Deutsche Welle
Prireido: Svetozar Savić


Novinar Rajniše posta (RP) se na početku intervjua pita, s obzirom da Dževad Karahasan nekadašnje Sarajevo opisuje kao grad velike tolerancije, kako je to tada bilo moguće? Karahasan odgovarajući, prvo pominje sredstva koja su potrebna da se uništi jedno društvo.


Tri sredstva za uništenje društva


„Odavno su poznata sredstva, koja treba upotrijebiti ako se želi uništiti jedno društvo. Prvo, bezbroj puta upotrijebljeno sredstvo je strah. Uplašeni ljudi ne grade društvo, oni su masa ili svjetina, ali ne društvo. Onaj ko želi da uništi jedno društvo, trebalo bi da u jednoj grupi raširi ubjeđenje da ga druga grupa želi uništiti”, kaže Karahasan i ističe da onda više ne vladaju zakoni ni logika, već „od tog trenutka vlada strah”.


Za drugo sredstvo kaže da je neka vrsta „osjećaja nadmoći”. „Mi smo ljudi spremni da mirno i strpljivo podnosimo siromaštvo i samovolju, nesigurnost i sve moguće, sve dok imamo grupu ljudi koju možemo prezirati i zlostavljati bez kajanja i osjećaja odgovornosti. Ubijedite svoje ‘podanike‘, da su samo zbog puke pripadnosti vašoj grupi bolji od pripadnika druge grupe i imaćete sljedbenike, koji su spremni da izdrže nevjerovatno mnogo”, naglašava bh književnik.


„Bajke o sopstvenoj slavnoj i velikoj istoriji, koje pobuđuju zavist i bijes drugih, a koju ćemo obnoviti čim pobijedimo zavidnike su veoma efikasne. Zavidnici su uvijek prvi susjedi” – i ovo je treće sredstvo o kojem u intervjuu njemačkom listu govori Dževad Karahasan.


„Ova tri sredstva se upotrebljavaju da se uništi jedno društvo; i ova sredstva su vrlo temeljito i vrlo sistematično korišćena u Sarajevu, odnosno u Bosni i Hercegovini.”


“Sarajevo je i danas grad tolerancije”


Na novinarsko pitanje kako bi danas opisao Sarajevo, rekao je: „Dovodite me u iskušenje da posegnem za kratkom definicijom ili kratkom formulom i Sarajevo opišem kao grad koji je još uvijek u potrazi za samim sobom. U posljednjih 30 godina se sve iz korijena promijenilo. Grad je izgubio 100.000 stanovnika a dobio 250.000 novih; industrijski grad koji je ostao bez privrede, jer su sve velike firme nestale. Grad po prvi put u svojoj istoriji živi od turizma; grad je tri i po godine bio „centar svijeta”, mediji su svakodnevno izvještavali iz Sarajeva i o Sarajevu!


Sada se grad mora vratiti svojoj sopstvenoj veličini i svom istinskom značaju. Tako opisati Sarajevo danas bi bilo bedasto pojednostavljivanje, koje pak u sebi nosi zrnce istine. (…) U svakom slučaju, Sarajevo je danas još uvijek jedan zanimljiv grad i grad koji vrijedi posjetiti”, kaže Karahasan i ističe da to što se Sarajevo toliko promijenilo je dokaz da Sarajevo živi. (…)


U intervjuu Rajniše postu je naglasio da je „Sarajevo i danas grad tolerancije u kojem se niko ne čudi prijateljstvu jednog franjevca i jednog hafiza.” Bosansko-hercegovački književnik kaže da je u Sarajevu naučio jednu formulu: „Ja sam ja, zato što si ti ti, a ti si ti, zato što sam ja ja.”


Sarajevo je “simbol peripetija evropske istorije”


Novinar Rajniše posta kaže da, s obzirom da u mnogim zemljama bukte ratovi, često u ime religije, izgleda kao da čovječanstvo iz istorije nije ništa naučilo ili je naučilo samo pogrešno.


Karahasan na ovo pitanje/konstataciju odgovara latinskom poslovicom: „Vita brevis, ars longa” iliti „Umjetnost je duga a život je kratak”. „Kao odgovor na Vaše pitanje, izreka bi glasila: Istorija je duga, ali u našim kratkim životima učimo premalo iz ove duge istorije. Ili učimo pogrešno, kao što kažete.” Karahasan se takođe i pita kako je moguće da ljudi hiljadu puta, stotinu hiljada puta jedne te iste laži prihvataju kao istine? „Ako je istorija učiteljica života, mi smo očigledno loši đaci.”


Novinar za kraj pita bh književnika, Dževada Karahasana da li bi Sarajevo kroz vijekove mogao da opiše kao „simbol peripetija evropske istorije”?


„Mnogo Vam hvala za odličnu formulaciju, na to ne mogu ništa da dodam”, rekao je Karahasan i dodao kako će to zapamtiti i uvijek iznova ponavljati – „Da je Sarajevo simbol peripetija evropske istorije”.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close