Redžo Kurić za Vijesti.ba
Razgovarao: Nihad Hebibović
– Koja je suštinska razlika u konceptu sindikalnog organizovanja koji nudite u odnosu na Vašeg protukandidata Selvedina Šatorovića?
KURIĆ: U čitavoj ovoj situaciji sindikalno organizovanje je takvo da granski sindikati su članovi Saveza samostalnih sindikata. To je krovna organizacija svih sindikata i trebao bi da ima svoje službe koje opskrbljuju granske sindikate. Međutim koncept koji je do sada postojao, pri čemu Savez nije imao svojih službi ili su bile prevaziđene u svome vremenu i prostoru i nisu mogli odgovoriti zahtjevima koji su tu. Jednostavno su radili kontra svog zadatka koji su imali i nisu obavljali funkciju koju su imali.
Moj koncept zasniva se na tome da granski sindikati moraju biti poticani jer oni su prvi koji su na licu mjesta sa radnicima koji rade na svojim radnim mjestima u svim mogućim sferama i privrednim granama. Sadašnje rukovodstvo Saveza je zanemarilo tu bazu i odrodili se od nje. Mi sada pokušavamo promovisati jedan novi koncept, da vratimo sindikalnu aktivnost na bazu odnosno na radnike
– Prema Vašem miščjenju, a svjedočimo Reformskog agendi, da li sindikalni pokret u BiH treba novu politiku, obzirom da bi se vremenom trebao smanjivati broj radnika u javnom a povećati broj radnika u realnom sektoru?
KURIĆ: Da u skladu sa svim reformama u Bosni i Hercegovini. Svi smo svjesni da puno kasnimo za normalnim svijetom, Zapadnom Evropom. Mi kao sindikalni pokret moramo pokušati naći mehanizam kako se prilagodoti novim uslovima života i rada. Sindikat je davno prestao biti institucija koja nabavlja zimnicu za radnike nego je sindikat pregovarač. Imamo tri bitne institucije odlučivanja, vlast, poslodavci i sindikati. Mi smo ovdje jedna od najslabijih karika. Sindikalni pokret doprinijeti tome da se stvaraju nova radna mjesta a da očuvamo postojeća. U tome pravcu moramo ići, raditi i razmišljati. Koristiti taj tronožac koji jednostavno mora funkcionisati. Ako se tako ne postavimo taj tronožac će se urušiti.
Sindikat se u ovom reformskom procesu mora posvetiti stvaranju novih radnih mjesta i pronaći nove mehanizme. Ono što je izvodljivo i što ova država može dati i radniku i poslodavcu
– Nedavno ste kazali da je sindikalno rukovodstvo Saveza samostalnih sindikata zanemarivalo 150 hiljada radnika u realnom sektoru. Zbog čega je do toga došlo, ili naprosto sindikat nije imao prevelikog interesa da se zauzima za prava tih radnika?
KURIĆ: Mi imamo i realni sektor koji radi na kolektivnim ugovorima, koji i nije toliko oštećen. Ja dolazim iz takvom sektora koji ima svoj kolektivni ugovor. Međutim, u realnom sektoru radi oko 400 hiljada ljudi a 150 hiljada prema podacima koje ja imam radi na minimalnoj plati, i radi po općem kolektivnom ugovoru. To je jednostavno nepotrebna insitucija u svemu tome, i tu je sindikat zakazao. Radili su na čuvanju nekakvog socijalnog mira nevodeći računa o tome da će nam sutra svi fondovi biti prazni, da će ljudi sutra ići u penziju sa minimalnim osnovicama. U tome je razlika. Mi pokušavamo da izjednačimo javni i realni sektor i svi će morati imati ista prava, neovisno da li je poslodavac država ili privatnik.
– Kad smo već kod tog odnosa javnog i realnog sektora, kako ste vidjeli zahtjeve sindikata BH Telecom za prevelikim otpremninama, jer putem određenih povlastica pokušavaju sačuvati privilegije koje realno većina radništva ne može ni zamisliti?
– KURIĆ: Kada pogledamo prosječne plaće u nekim granama, na prvom mjestu dolaze banke, dakle finansijski sektor, na drugom mjestu su telekomunikacije, na trećem mjestu je elektrodistribucija i tako dalje. Radi se o prilično monopolskim položajima, i onda tek nakon tri četiri prazna mjesta dolazi realni sektor. Njihovi zahtjevi su enormni za našu privredu. Što se tiče Telecom njihovi zahtjevi su nerealni jer po meni ne može taj neki radnik imati veću platu od doktora. Ako neki stručnjak vrijedi treba mu dati 200 posto veću platu i neka se gleda po radnom učinku, ali ne može osnovica ni u Telecomu ni bilo kojoj drugoj državnoj firmi biti veća nego u doktora. To je neko moje mišljenje. Više mi vrijedi doktor od telefona. Bitne su i komunikacije ali mislim da su njihovi zahtjevi preveliki za našu privredu. Bolje da se ta dobit iskoristi za otvaranje novih radnih mjesta.
(Vijesti.ba)
