Obilježavanje 100. godišnjice? – 24. aprila 1915. počeo je progon Armenaca

“U Jerevanu, glavnome gradu Armenije, za 24. april sazvan je komemorativni skup povodom stogodišnjice istrebljenja i protjerivanja Armenaca iz Turske. Tim povodom armenski je predsjednik Serž Sargsjan učinio nešto neobično: pozvao je turskoga predsjednika Tayyipa Erdogana da dođe u Jerevan i prisustvuje skupu. Zašto turski predsjednik svome armenskom sudrugu pod nos gura bitku za Čanakale, u trenucima kada ga ovaj poziva na trenutak sućuti? Osim što takav odgovor vole čuti turski nacionalisti, Erdoganov odgovor sugerira da i današnja turska politička elita živi u 1915. Njihovo je vrijeme jer ne nalaze način da istrebljenje i protjerivanje Armenaca objasne sebi na drukčiji način od načina na koji su ga objašnjavali njihovih pradjedovi”, piše Miljenko Jergović. » Jutarnji

Memorijalni spomenik Cicernakaberd, spomenik žrtvama Armencima u prvoj polovici 20. st.

______________

Papa Franjo u nedjelju je pokolj oko 1,5 milijuna Armenaca koji se dogodio između 1915. i 1917., kada je Otomansko carstvo bilo pri kraju, nazvao “prvim genocidom 20. stoljeća”, uvelike riskirajući da time pogorša diplomatske odnose s Turskom, javljaju agencije.

Papa je u nedjelju zajedno s armenskim patrijarhom Nersesom Bedrosom XIX. Tarmounijem vodio misu po armenskom katoličkom obredu u spomen na 100. godišnjicu tog pokolja. Misi je nazočio i armenski predsjednik Serzh Sargasyan.

Iako je papa Ivan Pavao II. riječ “genocid” 2000. u zajedničkom dokumentu upotrijebio, a Jorge Bergoglio ju je koristio više puta prije nego što je postao Papa, ovo je prvi puta da ju javno izrekao jedan Papa.

“Prikrivanje ili negiranja zla je poput rane koju puštamo da i dalje krvari, bez da stavimo zavoj”, slikovito se izrazio papa Franjo.

Turska tvrdi da se radi o građanskom ratu u kojem je smrt našlo 300.000 do 500.000 Armenaca i Turaka.
(dalmacijanews.hr)

Najpoznatija fotografija armenskog holokausta, smatra se kako su turski vojnici silovali, mučili i na koncu razapeli na križeve nekoliko tisuća armenskih žena.

_______________

Davutoglu: Papine izjave su optužbe protiv Turske i muslimana

(balkans.aljazeera.net)

Da nije bilo vanjskih faktora vjerovatno ne bi došlo do bolnih događaja 1915. godine, izjavio je u nedjelju navečer turski premijer Ahmet Davutoglu, reagirajući na izjavu pape Franje, koji je, tokom mise armenskim žrtvama stradalim 1915. godine, te događaje nazvao “genocidom”, javlja Anadolija.

“Da nije bilo vanjskih faktora vjerovatno ne bi došlo do bolnih događaja 1915. godine. Ne priliči poštovanom papi da jednostrano govori o ovome, te da suosjeća samo s jednim dijelom ljudske boli, a da bol drugih ne spominje”, rekao je Davutoglu u Istanbulu.

Prva dužnost vjerskog vođe je da poziva ljude na jedinstvo, mir i suživot, a ne da stvara nove sukobe na historijskim raspravama, podsjetio je turski premijer.

“Nažalost, možda je današnja izjava rečena na osnovu nepoznavanja tog dijela historije ili nedostatka kompetentnosti”, kazao je Davutoglu, ističući da je Ministarstvo vanjskih poslova Turske u nedjelju izdalo saopćenje u vezi sa papinom izjavom, te da je ambasador Vatikana u Ankari pozvan na razgovor u Ministarstvo vanjskih poslova Turske.

“Želim pozvati poštovanog papu i sav kršćanski svijet – ako ćemo otvarati historijske rasprave, onda se vezano za to pitanje najviše trebaju stidjeti oni u Evropi. Turska je bila sklonište za Jevreje i muslimane koji su bježali iz Španije od inkvizitorskog suda i njenih presuda. To je bilo prije 500 godina. Tada je Istanbul bio grad u kojem su u miru živjeli Turci, Armeni, Grci, muslimani, kršćani i Jevreji i uvijek je ostao takav. Da nije bilo vanjskih faktora, vjerovatno ne bi došlo do bolnih događaja u 1915. godini”, kazao je Davutoglu.

‘Počnimo novi period’

“Ne priliči poštovanom papi da jednostrano govori o ovome, te da suosjeća samo s jednim dijelom ljudske boli, a da bol drugih ne spominje. Bol, posebno ona koja se doživi u ratu, kada se podijeli, međusobno shvati i izađe ususret s poštenim sjećanjem, ona rađa mirnu sredinu. Lijep primjer ovoga je mir i prijateljstvo između Turaka, Australaca i Novozelanđana nakon bola na Galipolju tokom bitke na Canakkalama”, izjavio je turski premijer.

“Papine izjave su netačne i nedosljedne, nisu samo pogrešno tumačenje historije, jednostrano prihvatanje boli jedne grupe, a pokrivanje boli druge, nego istovremeno davanje prvenstva rasizmu koji raste u Evropi, kolektivno optuživanje muslimana i Turaka. Prošle godine naš poštovani predsjednik [Recep Tayyip Erdogan], a ove godine ja, dali smo izjave otvorenog srca u vezi s dešavanjima 1915. godine, pokazali smo svoje stavove. Godine 2005. smo apelirali, a kasnije, kada smo potpisali protokole, ponovili apel. Dođite, Turci i Armeni, da počnemo novi period između Turske i Armenije. Događaje iz 1915. godine držimo u zajedničkom sjećanju i dijelimo zajedničku bol, započnimo novi period prijateljstva”, kaže turski premijer.

“Otvorimo naše arhive. Uzmimo u razmatranja svaku vrstu historijskih rasprava, ali nema koristi da otvaraju arhive oni čije su duše zatvorene. Pogrešno je što se danas muslimanima, posebno Turcima, kolektivno želi pripisati krivica, baš u periodu rasizma i antiislamizma. Nadamo se da su stavovi poštovanog pape, o kojima nam je govorio kada je dolazio u Tursku, bili iskreni, te da će ponovo razmotriti stav koji je iznio”, rekao je Davutoglu, naglašavajući da politički lideri ovu temu mogu pokušati iskoristiti, ali da se od vjerskih vođa očekuje da pozivaju na mir.

________________

UBIJANJE Armenaca 1915. bio je “užasan zločin”, ali ne i genocid, rekao je u ponedjeljak glasnogovornik glavnog tajnika UN Bana Ki-moona Stephane Dujarric.

Time je Ban pokazao neslaganje s ocjenom koju je papa Franjo iznio u nedjelju tijekom posebne mise zadušnice, nazvavši pokolj Armenaca u Turskoj “prvim genocidom u 20. stoljeću”. Ta je njegova izjava uzrokovala pravu buru na relaciji Vatikan-Turska, jer Ankara tvrdi da masovne deportacije i ubijanje Armenaca tijekom Otomanskog carstva u 1. svjetskom ratu nije bio genocid. Armenski izvori tvrde da je tad ubijeno 1,5 milijuna ljudi.

(HINA)

_______________

Historijske činjenice

29. septembra 1916. je njemački diplomata Gottlieb von Jagow izvijestio Reichstag o strašnim događajima. Radilo se o masovnim likvidacijama i protjerivanju na području Anadolije, odnosno Osmanlijskog carstva. Njemačka carevina je tamo bila kolonijalna sila i saveznik osmanlijske vlade koja je godinu dana ranije, s početkom 1. svjetskog rata, otpočela sa masovnim progonom hrišćana Armenaca. “Uradili smo sve što smo mogli”, bila je rečenica kojom je diplomata Jagow pravdao činjenicu da Njemačka ništa nije poduzela da to spriječi.

Upravo to mirno posmatranje masovnih ubistava bila je tema jednog međunarodnog kongresa istoričara u Berlinu. Da je njemačka carevina bila umiješana u deportacije Armenaca, odavno je među istoričarima bila činjenica. Sporno je bilo samo pitanje kakvu je tačno ulogu u tome Njemačka imala. Da li su Nijemci bili samo svjedoci ili i saučesnici? Zavisno od izvora, procjenjuje se da je tada ubijeno između 300.000 i 1,5 miliona ljudi. U Armeniji tu katastrofu nazivaju “Aghet” i označavaju genocidom. U Republici Turskoj, koja je zemlja nasljednica Osmanlijskog carstva, patnja Armenaca nije ništa drugo do “progon nastao kao posljedica rata i mjera sigurnosti”. Turci stalno opovrgavaju broj žrtava, što sprječava svaki korak ka pomirenju.

Nijemci su sve znali i okretali pogled u stranu

U fokusu 160 istoričara koji su se okupili u Berlinu, stajala je, dakle, njemačka suodgovornost za patnju Armenaca. Za armenskog istoričara Ashota Hayrunija sa Univerziteta u Erevanu suodgovornost Njemačke nije upitna. Ćutanje i hladno okretanje pogleda u stranu je to što ih čini suodgovornim, kaže on. Njemačka vlada je, ističe Hayruni, nijemo posmatrala kada je tadašnja osmanska vlada počela sa provedbom plana i preseljenjem Armenaca u Mezopotamiju. Ona se čak pozivala na svoje neuplitanje, iako je o svemu bila dobro informisana, kaže ovaj istoričar.

Za istoričarku Christin Pschichholz sa Univerziteta Potsdam nema sumnje da je “njemačka vlada bila sveobuhvatno informisana o politici uništenja armenske populacije u Osmanlijskom carstvu”. To je njen zaključak nakon proučavanja dokumenata Ministarstva vanjskih poslova. Marševi smrti, likvidacije i prinudni rad: njemački diplomati su do u detalj bilježili sve što se tamo događalo, što potvrđuje jedna depeša njemačkog ambasadora u Konstantinopolju (Istanbul) 7. jula 1915. koju je poslao tadašnjem kancelaru. U njoj je stajalo: “To je proklamovani cilj vlade (op. red.: osmanlijske vlade) da uništi armenijsku rasu na području turskog carstva.” Rolf Holsfeld, predstavnik Centra za istraživanje Lepsiushaus u Potsdamu, iz toga izvlači sljedeći zaključak: “Izjava da se na teritoriji Osmanlijskog carstva u periodu od 1915-1916. dešavao genocid je već više od 100 godina informacija njemačke vlade.

U današnjem stavu Njemačke prema genociodu nad Armencima se tadašnja njemačka suodgovornost ne ogleda direktno. Da ne bi dovela u opasnost odnose sa Turskom kao zemljom saveznicom u NATO-u, predstavnici njemačke vlade izbjegavaju da koriste riječ “genocid”. Umjesto toga se govori o masakru i progonu. Nakon upita koje je s tim u vezi njemačkoj vladi u februaru 2015. postavila partija Lijevih (Die Linke) u Bundestagu, njemačka vlada je odgovorila da uzdržavanjem od korištenja pojma genocid želi da ne ugrozi pomirenje Turaka i Armenaca. Naučne zaključke, podvukla je vlada, prepuštamo naučnicima.

Armenija, više od 20 drugih zemalja i većina istoričara okupljenih u Berlinu su tadašnja događanja sa Armencima ocijenili genocidom u skladu sa konvencijom UN-a iz 1948. godine. Tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Turske Erdogan je prije godinu dana prekinuo ćutanje turskih oficira. On se izvinuo žrtvama i njihovim potomcima, pominjući nečovječne posljedice koje je izazvao tadašnji progon Armenaca. Genocid nije pominjao.

Bivši aktivista za ljudska prava DDR-a i nekadašnji poslanik SPD-a u Bundestagu Markus Meckel bio je prisutan u parlamentu kada se Bundestag prije deset godina po prvi put pozabavio ovom temom. I tada je rečeno da se, iz obzira prema Turskoj, ne može donijeti rezolucija u kojoj bi stajala riječ genocid. Nakon dugog “povuci-potegni” usvojen je dokumenat u kojem je pisalo da se Nijemci izvinjavaju za neslavnu ulogu “Njemačkog Rajha”. Više nije bilo moguće postići.

Pri tome je upravo Njemačka mogla dati važan signal: “Svako ko izbjegava ovaj pojam u osnovi umanjuje patnju i katastrofu”, smatra Meckel. I istoričar Ashot Hayruni sa Univerziteta Erevan sličnog je mišljenja: “Važno je da njemački parlament prihvati odluku, prizna da se radi o genocidu i osudi ga.” Osim toga, dodaje ovaj istoričar, bilo bi važno da njemačka vlada aktivno utiče na Tursku kako bi je pokrenula na popuštanje.

Sredinom marta će Bundestag, prema infomacijama DW-a, ponovo podsjetiti na žrtve genocida nad Armencima. Malo je toga što upućuje da će se u sporu oko kulture sjećanja nešto bitno promijeniti. Dapače. U međuvremenu je izbila svađa oko toga ko će predstavljati Njemačku 24. aprila, kada se bude obilježavala stota godišnjica od genocida. Deportacijama sa željezničke stanice u Istanbulu “Haydarpasa” 24. aprila počeo je progon Armenaca.

Iz Ministarstva vanjskih poslova Njemačke je saopšteno da se još razmatra ko će predstavljati Njemačku u armenijskom gradu Erevanu. Poznavaoci prilika smatraju da bi se njemačka suzdržanost mogla očitovati nedolaskom vodećih političara. Moguće je da će se pojaviti samo njemački ambasador, dok će Francusku predstavljati predsjednik Francois Hollande. Istoričar Jürgen Gottschlich smatra da je to “skandal”.

(DW.DE)

______________

100 GODINA OD GENOCIDA NAD ARMENCIMA: I krave znaju da je to bio genocid

(HINA)