Erol Avdović: Titoisti u evropskom Jerusalemu

Osvrt s američke verande

,Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) je dobro došao u Bosnu i Hercegovinu. Ali njegova posjeta i povodom otvaranja nove i divne džamije u Tarčinu, kada je politička i medijska gravitacija već u orbiti stare sarajevske Katedrale zbog dolaska pape Franje, podsjeća na “inat zijaret”: put iz prkosa u evropski Jerusalem.

Sumnjičavost prema tajmingu Erdoanove posjete aktuelna je i jer je ovaj turski predsjednik žestoko zaratio s Papom zbog navoda o prvom genocidu u 20. stoljeću.

Izborni džoker

A papa Franjo je samo istinski nasljednik pape Vojtile (Ivan Pavao II), koji je, kako kažu spisi, u toku rata u BiH, od 1992. do 1995., čak 263 puta javno spomenuo Bosnu. Naravno, ne iz političkog koristoljublja. Erdoanov dolazak u BiH opet je zbog izbora i političke simbioze njegove AK partije i SDA.

Još se ne zna koliko će Bakiru Izetbegoviću trebati delegata da postane novi predsjednik SDA, ali se zna da će svaki “bosanski” glas u Turskoj (vjerovatno nekoliko miliona) i ovog 7. juna, kada AKP ponovo izlazi na parlamentarne izbore, dobro doći u pokušaju Erdoana da dobije idealnu brojku od 367 od ukupno 550 mjesta u turskom parlamentu te obnovi “apsolutnu” vlast i još jedan predsjednički mandat do 2023. godine.

I s obzirom na to da raste broj kurdskih glasova (HDP), koji bi na junskim izborima mogao prijeći 10 posto te da bi nacionalistička MHP i kemalistička CHP mogle osvojiti dodatne parlamentarne stolice – “bosanska karta” može opet biti izborni džoker.

Zato će Erdoanov boravak u Sarajevu i okolini vjerovatno organizirati iskusni domaći populisti, koji razumiju kontekst, recimo, Titove štafete. Možda umiju i pjevati “Druže Tito, mi ti se kunemo”! Ali svakako znaju napuniti sportske hale bosanskom dječicom koja mašu starim turskim bajracima i novim bh. zastavama.

Bit će otužno slušati i prozivke kako oni koji ovo propituju nisu “pravi” (muslimani) ili dobri (Bošnjaci), pa ni pametni, jer “ne respektiraju” silnu Tursku, iako ni to nije tačno!

Skrutiniziranje turskog, arapskog ili dugog, trenutno nedemokratskog političkog folklora, koji u zbunjenu Bosnu u posljednje vrijeme dolaze u velikim medijskim količinama iz Ankare i Moskve – ne znači negiranje ovdašnje domovine i vjere. Naprotiv!

Zato bi, ovoga trena, ipak više radovao dolazak njemačke kancelarke Angele Merkel! Iako se Ankara hvali kako je “od Dejtona Turska u Bosnu investirala milijardu eura”, na vrhu liste ulagača u BiH još su Austrija, Švicarska, Njemačka… A Turska je između osmog i desetog mjesta, njene investicije prednjače samo u obnovi otomanskog naslijeđa u BiH.

Poslovnost najprije

Bosna se ne može tretirati kao najvažniji otomanski “muzej” van granica savremene Turske niti kao “svjetionik” druge kulture, posebno ne one koja se miješa s “vjerom”.

Doduše, mnogi od nas savijaju i glavu i kičmu kao voštane figure! A ona slika sa stećaka, o kojoj je pisao Krleža – o Bošnjaku (Bosancu) koji nikad ne kleči ni pred kim – samo je idealna predodžba o nama samima. U praksi je nešto drugačije.

Mi, Bosanci, mali smo narod s nevelikim šansama da se sasvim racionalno odupremo svjetskoj moći bivših ili sadašnjih imperija. To nam sve manje uspijeva i s agresivnim, prvim komšijama.

Zato bi dolazak Merkel (u dogledno vrijeme), nakon dolaska Pape u Sarajevo, bio tako važan. Ne bi njemačka kancelarka, uz sav dužni respekt, u Bosni otvarala dostojanstvene bogomolje, bilo da se radi o budističkom hramu, sinagogi, crkvi ili džamiji. No, možda bi otvorila neki pogon na kojem piše “Volkswagen” ili “Siemens”.

Za Bosnu, u kojoj je najveći broj nezaposlene mladeži u Evropi, blizu 60 posto, takvi su pogoni važniji od hrama bilo koje vrste. Ekonomska marginalizacija je kvasac za radikalizaciju bilo koje fele!

Bilo bi bolje da i Erdoan, umjesto starih obećanja, presiječe neku novu crvenu traku i otvori fabriku ili, recimo, bosansko-tursku – ferplej, komercijalnu aviokompaniju.

Nije teško predvidjeti ni kako će Erdoanovu retoriku kao političku municiju koristiti Milorad Dodik kada mu na noge, kao još jedan “bosanski dušebrižnik”, dođe Tomislav Nikolić.

Čuli smo i šta su sve, na brzinu, u Beogradu i Banjoj Luci rekli o posljednjoj tragediji u Zvorniku, rabeći beskrupulozno i u raznim varijantama termin “terorizam”, čak i kad su se Amerikanci uzdržavali od toga dok istraga ne obavi svoje. Ali navikli smo mi na Balkanu na te “veće katolike od pape”.

Znamo svi i da je katalog horora u istočnoj Bosni podugačak od 1992. naovamo, a spisak učesnika u konačnom, bosanskom (ekonomskom) izbavljenju – još kratak. Pa zato i molim predsjednika Erdoana da pazi kako spominje Bosance.

Autor: Piše: Erol AVDOVIĆ – avaz.ba