Edin Urjan Kukavica: Novac i moral

Uvijek sam bio skeptičan prema narodnim umotvorinama, poslovicama i mudrostima anonimnih autora. Moja skepsa pojačana je pojavom internetskih komentatora i kritičara koji svoju “mudrost” – ustvari, nezamislivu lijenost i besposlenost – skrivaju nikovima i pseudonimima, uvjereni da će time sebi osigurati mjesto u besmrtnoj “narodnoj mudrosti”.

Utjecaj na um

Međutim, znanstveno istraživanje čiji su rezultati objavljeni nedavno gotovo me navelo da promijenim mišljenje prema narodnim umotvorinama. Izreku “da novac kvari ljude” moguće je empirijski dokazati kao znanstvenu tezu od pogubnosti utjecaja novca na čovjekov um. Naime, prema istraživanju dr. Maryam Kouchaki s Univerziteta “Harvard” i dr. Kristin Smith-Crowe s Univerziteta “Utah”, učinak novca na um čovjeka tako je intenzivan da od dobre može načiniti lošu osobu, a da to ona i ne primijeti. Rezultati četiri zasebne studije pokazuju da su ljudi kojima su prikazivane slike riječi povezane s novcem bili skloniji donošenju nemoralnih odluka i laganju od onih koji su isto vrijeme i na ista pitanja odgovarali posmatrajući neke druge slike. Samo misli o novcu navodile su učesnike studije da bez razmišljanja podrže osobu koja bi mogla utjecati na njihovo zapošljavanje, veću zaradu, pa čak i na mogućnost da s posla ukrade kutiju papira za kućni printer.

Čak su i voditeljice istraživanja bile zapanjene dobivenim rezultatima: “Nevjerovatno je da tako neznatni podražaji, poput razmišljanja o novcu ili samo gledanja slika koje asociraju na to, mogu toliko utjecati na čovjekovo ponašanje prema njegovoj okolini”, rekla je dr. Smith-Crowe u jednom intervjuu. “I učesnici istraživanja bili su svjesni da posmatraju samo riječi u vezi s novcem, ali nisu mogli ni zamisliti da će i koliko one utjecati na njihovo mišljenje, stav, pa čak i ponašanje. Studija je provedena s namjerom da se pokuša utvrditi šta to obična ljudska bića podstiče da napuste sve socijalne i etičke kodekse zarad vlastite i lične koristi”, objasnila je dr. Smith-Crowe. “Donekle je razumljivo da poslovni ljudi, koji su često u prilici odlučivati u korist firme, a na štetu svih ostalih, u jednu ruku prinuđeni ili predodređeni da donose moralno upitne odluke. Ali, da će slike riječi koje samo sugeriraju novac toliko utjecati na obične ljude, da prestanu razmišljati o svim ostalim stvarima, nismo mogle ni pretpostaviti.”

Kouchaki i Smith-Crowe dokazale su da ljudi, ponavljamo, podstaknuti samo slikama riječi koje ukazuju na novac, potpuno promijene mentalitet, te donesu odluke u vlastitu, a ne zajedničku korist. Isto tako, skupina tretirana “materijalističkim pobudama” bila je dvostruko sklonija panici usljed mogućeg, čak samo sugeriranog gubitka beneficija, te su u tom smislu pokazali spremnost na laganje, prevaru i svaku drugu vrstu nemoralnog ponašanja da bi zaštitili i sačuvali “stečene” pozicije. Ako se rezultatima ovog istraživanja dodaju rezultati drugog prema kojima “osobe s primanjima samo tri puta većim od prosječnih gube kontakt sa stvarnošću”, cijela slika dobiva tragičan okvir.

Prema posljednjim statističkim podacima, u našoj zemlji – na državnom, entitetskim, kantonalnim te lokalnim upravama i Brčko Distriktu – zaposleno je 184.148 ljudi. Iz Centra za zastupanje građanskih interesa BiH kažu da za razliku od privrede, gdje radnici konstantno ostaju bez posla, broj uposlenih u upravi i administraciji na svim nivoima stalno raste. “Od novembra 2008. do novembra 2012. u privredi je posao izgubilo 37.182 ljudi. U istom periodu, u sektorima javne uprave, socijalnog osiguranja, obrazovanja i zdravstvene zaštite, dakle, onim što se finansiraju iz budžeta i vanbudžetskih fondova, posao je dobilo novih 15.690 ljudi”, tvrdi direktor Centra Damir Mehmedbašić. “Prema projekcijama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ukupna izdvajanja za javni sektor u 2013. iznosit će 3,312 milijardi KM za plaće i naknade te 2,833 milijarde za materijalne troškove. To je ukupno 6,145 milijardi KM ili 23% ukupnog BDP-a. Ukoliko tome dodamo da se samo s nivoa centralne vlade na subvencije javnim preduzećima godišnje izdvoji oko 400 miliona KM, onda troškovi postaju i veći”, ističe Mehmedbašić, dodajući da su sve veći troškovi javnog sektora jedan od glavnih uzroka deficita na svim nivoima.

Hljeb i mlijeko

Nadalje, prema provjerljivim podacima, u Bosni i Hercegovini u siromaštvu živi oko 60 posto penzionera, dok njih 215.000 prima manje od 300 KM. Svaki peti građanin BiH živi od tri konvertibilne marke dnevno, što je, otprilike, dovoljno za hljeb i mlijeko. S jednim obrokom dnevno, i to iz narodne kuhinje, preživljava gotovo 30.000 građana, a preko 700.000 ljudi živi ispod opće granice siromaštva (svi sa manje od 240 KM primanja mjesečno). Iako se broj korisnika javnih kuhinja u BiH iz dana u dan povećava, a oko 20 posto stanovništva u BiH nije u mogućnosti da svakodnevno osigura jedan obrok, nijedna institucija na državnoj razini nema podatke o broju korisnika, broju kuhinja, mjestima u kojima one rade, te načinima njihovog finansiranja. Osim toga, treba imati na umu da je u Bosni i Hercegovini u februaru ove godine bilo nezaposleno 554.489 osoba, od čega 196.715 sa VKV i KV kvalifikacijom, 141.224 sa srednjom stručnom spremom, te još 161.153 bez ikakve kvalifikacije, prema čemu je naša zemlja prva u Europi sa 44,5 posto nezaposlenog stanovništva, od čega je više od 60 posto mlađih od trideset godina.

Poredeći dvije skupine podataka (o cijeni administracije i stanju podanika), te podatke o osobnim primanjima uposlenika i dužnosnika koji se, što narod kaže “kriju kao zmija noge”, s rezultatima istraživanja provedenim na dva prestižna američka univerziteta, reklo bi se da kod nas situacija i nije tako loša: više je onih koji nemaju (te, stoga, razmišljaju pozitivno) od onih koji imaju (pa su zato negativni). “Jedan od zaključaka našeg istraživanja nazvale smo “etička infrastruktura””, kažu istražiteljice. “Podstaći ljude na moralno ponašanje više je u domenu kreiranja ispravne kulture, okruženja i ideja nego u domenu postavljanja formalnih etičkih standarda. Ako imate kulturu u kojoj činjenje potpuno nemoralnih stvari postaje socijalno prihvatljivo ponašanje, pa čak i neka vrsta formalnog standarda, onda ste doista u dubokim problemima.” Činjenica je da nema živog i razumnog bića u Bosni i Hercegovini koje neprestano ili veoma često ne razmišlja (samo) o novcu, kako oni koji ga imaju tako i oni koji ga nemaju. Isti onaj “narod” s početka kolumne tvrdi da “nije sve u novcu”, ali je očigledno da je više nego što i najveći optimisti pretpostavljaju.

avaz

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close