IntervjuM plus

Esad Bajtal: Međunarodna zajednica doživljava napad na svoj produkt: Daytonski Sporazum!!!

Nebitno je ono što nam kažu, ono što čujemo. Bitno je ono što nam prešućuju. Njihova “pristojnost” uključuje laž kao temelj njihova načina vladanja i bivanja na javnoj sceni, smatra profesor Bajtal. 

Po mnogima jedini bosansko-hercegovački intelektualac koji se svojih principa i stavova drži decenijama i od njih ne odstupa, ugledni profesor Esad Bajtal u intervjuu našem portalu govori o današnjem hapšenju Muharema Hindića u Mostaru, čovjeka koji je postao sinonim za otpor režimu u BiH. U razgovoru urađenom za nepunih desetak minuta Bajtal se osvrnuo na retorička prepucavanja s obje strane Drine. Osvrćući se na histeriju Ivice Dačića naš sagovornik podsjeća kako taj političar iz Srbije jašući na krilima etno-tenzija i pseudopatriotizma burno reaguje na izjavu običnog građanina BiH, a uporno prešućuje višegodišnju turbo-provokaciju Milorada Dodika.

Razgovarao: Nermin Bise

Na čovjeka od gotovo 70 godina danas je u Mostaru krenula policija, privela ga i lišila slobode, a prethodno su mu sklonili transparente s Gradskog trga u Mostaru. Riječ je o Muharemu Hindiću Mušici čovjeku koji je postao sinonim za otpor u BiH. Vaš komentar na potez policije u Mostaru?

Ništa novo, taj uljuđeni, gandijevski mirni protestant, hapšen je i ranije. Očito, neko novim spektaklom želi zamijeniti teze, pa svakodnevnu pažnju na glad, bijedu i nevolju ovih ljudi, koja je potencijalni razlog šire građanske pobune, usmjeriti u nekom drugom pravcu. Istvovremeno, to može biti i simbolička poruka preventivnog karaktera: ko god se još pobuni čeka ga Hindićeva sudbina.

Kakva je realna opasnost da bi nestabilno balkansko tlo ponovo moglo da eksplodira u kontekstu posljednjih medijski ispaljenih projektila s obe strane Drine?

Nikakva, to je sada manevarska municija kojom neki politički pijuni, u nedostatku rezultata vlastite vladavine, ponovo pokušavaju zaraditi koji poen na etno-tenzijama i pseudopatriotizmu. Kako drugačije tumačiti činjenicu da Dačić, kao visoki zvaničnik Srbije, tako burno reaguje na izjavu običnog građanina BiH. Pri tom, uporno šuti na višegodišnju  turbo-provokaciju Dodika koji javnim, medijski posredovanim pjevanjem “Ne može nam niko ništa…”, jasno prijeti i uznemirava sve građane BiH.

Imamo li na sceni dobro pripremljenu i dogovorenu strategiju svjesno producirane krize kao posljedicu verbalne komunikacije i retorike?

Sve je moguće, ništa garantovano. Ipak mislim da instinktivci  koji sve to produkuju rade na nivou refleksa. Jer, “u strahu su velike oči”, pa se vlastiti strah, strah za vlastitu kožu zbog kriminogenih “zasluga” siromašenja naroda i vlastitog bogaćenja, potiskuje plašenjem i strašenjem drugih.

Šta očekujete da će u BiH i regionu donijeti dan poslije nedjelje 25.septembra i najavljenog referenduma?

Ne očekujem ništa, iako će biti zanimljiva reakcija tzv. međunarodne zajednice, koja tim refrendumom doživljava atak na vlastiti proizvod, tj. Daytonski mirovni sporazum. Ali, da ne spekuliramo, pred nama je. Teško je predviđati u političkoj ravni, gdje imate sve osim pameti i poštenja. Cijela planeta se, kako to svakodnevno gledamo, valja u blatu licemjerja i nemorala.

Hoće li konačno međunarodna zajednica predvođena SAD-om i eventualno aktivnim uključivanjem NATO-a dati neki konkretniji znak da želi zadržati onu vrstu stabilnosti i mira koja neće eskalirati mogućim sukobom?

To se, vjerovatno, već radi iza kulisa javne scene. Diplomatija ima svoje običaje i naravi, koje se ne daju uvijek racionalno sagledavati niti razumijevati. Uprkos zaklinjanju u demokratiju, građanima planete su uskraćena elementarna ljudska prava, pravo na informaciju i mogućnost budućnosnog sagledavanja vlastitih života.

  Kako i na koji način kad se razmakne ovolika magla i dim od retoričke paljbe ljudima objasniti gdje je i u čemu je suština problema?

Nema nikakve suštine izvan lične interesne logike pojedinaca i grupa, koje logikom nasilja uspostavljaju opšti nered kao jedinu vrstu reda.

  Hoće li Daytonski sporazum za mir do kraja ove godine preživjeti?

Hoće, jer mnogo je onih koji se iza njega kriju. Čine to krajnje licemjerno – pozivajući se na njega. Dakle, nebitno je ono što nam kažu, ono što čujemo. Bitno je ono što nam prešućuju. Njihova “pristojnost” uključuje laž kao temelj njihova načina vladanja i bivanja na javnoj sceni. Otuda one magle koje pominjete u jednom od gornjih pitanja.

(24sata.info)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close