Kolumne

Senad Sprečić: LEGLI NEVINI, PROBUDILI SE TRUDNI

Komentar: Senad Sprečić
bosnae.com

Budimo nježni. Nježnost je uvertira ljubavi za vrhunac uzbuđenja  u kome i grubost predstavlja nježnost. Nakon nježnosti, praznina, otriježnjenje. Otriježnjenje sa istom pričom stotinama godina. Nisam ja, nismo mi, oni su. Sve je drugi započeo, uradio, a mi – ja nevinašce. Možda bi ovakva priča mogla i proći da na svjetlost dana ne ispliva istina. Nekad nakon devet mjeseci, nekad nakon godinu, deset godina, stoljeća ili više stoljeća.

Legli nevini, a probudili se trudni.

Historijska, socijalna, vjerska pa i politička slika Balkana, najuočljivija je na primjeru Bosne. Možemo govoriti i o grupnoj nježnosti, kolektivnoj trudnoći i zajedničkoj zabludi. Možda bi sve i ostalo sakriveno iza zatvorenih vrata, prekriveno tajnom mraka, da se na svjetlo dana ne izmigolje produkti nježnosti.

Danas je sve više iste stare priče, na etničkoj, narodnoj, nacionalnoj i religijskoj osnovi o nasilnom buđenju, otriježnjenju. Kamo sreće da smo progledali. Nažalost, bludni san je jači, i u njemu mi smo anđeli koje su opaki demoni iskoristili. Niko, navodno nije uživao, i niko ne priznaje da je ostao trudan. Ali, onaj drugi jeste.

Pravoslavci u Bosni zavedeni, prevareni, iskorišteni. Katolici u Bosni zavedeni, prevareni, iskorišteni. Muslimani, zavedeni, prevareni, silovani. Žrtve koje ponovo postaju žrtve. Žrtve koje uživaju da ih neko zavodi, vara, iskorištava, siluje. Žrtve koje neće da priznaju da i same uživaju u toj nježnosti. Nelogično je da žrtva ne postaje oprezna, nego naprotiv, razgolićena šepuri se i traži mušteriju.

Kojom pričom, epom, mađijom pravoslavci mogu opravdati zagrljaj sa četništvom, katolici sa ustašstvom a muslimani sa svakim đavolom koji se pojavi. Može li se roditi nešto normalno iz takve ljubavi? Nije to ljubav. To je blud, preljuba, švalerisanje, kurvanje.

Radimo li sve te gnusne stvari iz interesa? Kakav je interes rušiti svoju kuću, žrtvovati svoju porodicu, raseliti svoju mahalu, sokak, ulicu, selo, grad? Da li se takva rabota naziva ljubav ili mržnja? Da li se pljačka, dijeli, parča, negira, svađa, vrijeđa iz ljubavi ili mržnje?

Gdje su u čitavoj ovoj priči naša djeca?

Misli li bilo ko o njima.

Iz kakve interesne ljubavi su ona rođena?

A svi smo rođeni i bili djeca.

Ko koga laže bajkama o lijepom djetinjstvu, u ovom ili onom vremenu, ili danas, kad ljubavi nema prema rođenoj djeci. Ljubav je usmjerena prema Bogu, religiji, narodu, etniji, političaru. Od pradjedova do danas.

Kome i zašto kukamo? Da li je kuknjava i jadikovka manifestacija naše ljubavi, ili smisao prevare sebe i zavaravanja drugog. Kako mi nekog žalimo, tako neko žali i nas. Kako mi pomažemo nekog, tako nam se vraća. Kako radimo, tako nam se i plaća.

Nacije gladne – nacionalisti siti. Stada mršava, čobani debeli. Milioni raznih diploma, titula, akademskih zvanja, a realnost nepismena, neobrazovana, logika zelena.

Kako pored gole istine, da nekom nježno tepam – dobro je, nikad bolje. Sad se možeš Bogu moliti do mile volje. Ne traži posla, ne traži hljeba – vlast i Bog je sve što ti treba. Ostavi oca, mater, kuću, put pod noge, pa budućnost gradi negdje – tamo daleko. Tamo te raširenih ruku čeka neko. Neko ko je bolji od oca, matere, brata, sestre, komšije, prijatelja. Neko ko ima svoju zemlju, svoju državu, svoja ljudska prava. Tamo će neko da te cijeni, poštuje.

A ovdje.

U Bosni.

Ovdje ti svaki idiot mozak siluje.

Legneš nevin, probudiš se trudan.

Ako nisi, bit ćeš.

Uživat ćeš.

Rodit ćeš svog lijepog i dragog četnika, ustašu, Turčina.

Od silnog blagostanja, ostat će ti …….

Konstitutivna nježnost!

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close