“Avaz” u posjeti Selo Hlapčevići šest godina od masakra koji je počinio Nedim Fejzić
Šemsudin Bašini: Moja Emina ni danas ne pita za majku
Punih je šest godina kako je Nedim Fejzić u suludom krvničkom pohodu ubio tri i ranio sedam osoba u visočkom selu Hlapčevići. Mještani i članovi porodica ubijenih i ranjenih i danas, na šestu godišnjicu tog mračnog dana, nerado se svega sjećaju, ali ne kriju ni ogorčenje zbog tretiranja cijelog slučaja.
Vijeće Kantonalnog suda u Zenici donijelo je presudu kojom se konstatira da je Fejzić u neuračunljivom stanju počinio tri ubistva te sedam osoba pokušao ubiti.
Uspio pobjeći
– To je jedino što su uradili. Uzeli su slučaj zdravo za gotovo. A ko je pustio Fejzića da se normalno kreće – pitaju se i danas mještani.
Ekipa „Dnevnog avaza“ posjetila je Hlapčeviće uoči ove tužne godišnjice. Naš prvi sagovornik je Šemsudin Bašini, čiju je suprugu Dževadu pomahnitali Fejzić zaklao, a kćerkicu, dvogodišnju Eminu, ubo nožem i bacio na prag kuće.
– Boli, sve boli. Koliko je sam zločin, masakr koji je taj luđak počinio, bolan, i koliko su te scene ostavile posljedice na sve nas, tako boli i nepravda i pristup istražnih organa cijelom slučaju. Kako se moglo dogoditi da čovjek koji boluje od paranoidne šizofrenije bude na slobodi i normalno se kreće, meni to nikad neće biti jasno. Za to je neko morao odgovarati – razočaran je Bašini.
On se prisjetio tog kobnog 14. maja 2010. godine.
– Prvo je nabasao na komšiju Dževada Hercegliju. Čovjeka je rasporio, nekoliko puta ga ubo nožem u vrat. On je uspio pobjeći van sela i nekako su ga ljekari spasili. Ljudi, ja sam ga tukao lopatom, drvetom… Nikad neću zaboraviti njegov luđački pogled. Moju Dževadu je zaklao – govori drhtavim glasom Bašini.
Njegovu kćerku Eminu Fejzić je također ranio nožem u stomak, kao i dječake Sadina i Adina.
– Eminu je nabo nožem i odbacio… Mene ljuti što istražitelji nisu uzeli u obzir činjenicu da je Fejzić iz svake kuće uzimao drugi nož i nastavljao masakr. To je detalj koji njih nije zanimao. Bio sam van sebe, zgrabio dijete u naručje i tražio prijevoz do bolnice. Ona ni danas ne priča o svojoj mami. Zna dijete sve… – s uzdahom govori Bašini.
Nedim Fejzić bio je izbjeglica iz Rogatice. U Hlapčeviće se doselio 2009. godine, u kuću koja je danas prazna, kod sestre Mahire. Mještani pričaju da je i njih maltretirao, tukao, da su se iz njihove kuće često mogli čuti vika i plač.
Nosio crijeva
Dževada Hercegliju prvog je napao na početku svog krvavog pohoda.
Herceglija pokazuje rane koje mu je nanio Fejzić
– Vidio sam ga s nožem u ruci. Nisam ga stigao ni pitati gdje je krenuo, udario me. Rasporio mi je stomak i još nekoliko puta me po vratu udario nožem. Pao sam. Sjećam se da sam 50 metara nosio crijeva u rukama i onda sam pao u nesvijest – kaže Herceglija.
I divljao bi tako Nedim Fejzić do Sarajeva da je mogao, da nije stigla policija i savladala ga.
Danas, mještani s ogorčenjem pričaju o okolnostima suđenja. Kažu da ih boli činjenica da se više pika Fejzićeva tvrdnja da se branio od napada sila i da se ničega ne sjeća nego sva njihova nastojanja da se pronađe krivac u nadležnima, odnosno onima koji su takvog čovjeka pustili da se normalno kreće i živi.
Gdje je danas Fejzić
Na naše pitanje imaju li informacije gdje se danas Fejzić nalazi, Bašini kaže:
– Ko to zna. Neko kaže da je u Zenici, na Odjelu za forenziku Kaznenopopravnog zavoda, neko da je u nekoj bolnici. Ima ljudi, dođu pa mi kažu da je pušten na slobodu, s takvima ne želim ni razgovarati.
Autor: E. TRAKO
avaz.ba
