Poslije Sjedinjenih Američkih Država, ona je drugi najveći izvoznik hrane na svijetu. Kako je to postigla?
U polju krompira u blizini holandske granice s Belgijom holandski farmer Jakob van den Born sjedi u kabini ogromnog kombajna za instrument tablom dostojnom svemirskog broda Enterprajz.
Iz svoje kabine, tri metra iznad tla, nadgleda dva drona – traktor bez vozača koji krstari poljima i kvadkopter u vazduhu – koji obavlja detaljna očitavanja količine hemikalija, vode i hranljivih sastojaka u tlu, prati razvoj usjeva, mjereći napredak svake pojedinačne sadnice krompira. Proizvodna statistika na Van den Bornovoj farmi svjedoči o superiornosti ovog „preciznog uzgoja”, kako ga nazivaju. Prosječan prinos krompira po hektaru iznosi oko 22 tone. Na Van den Bornovim poljima taj broj konstantno iznosi skoro 52 tone.
Taj bogati prinos još je izuzetniji kada se ima u vidu druga strana bilansa stanja: ulaz. Prije skoro dvije decenije Holanđani su odlučili da se posvete održivoj poljoprivredi pod sloganom: „Dvostruko više hrane uz korištenje upola manje resursa.” Od 2000. godine Van den Born i mnogi drugi farmeri zavisnost od vode za ključne usjeve smanjili su za čak 90%. Skoro su potpuno izbacili upotrebu hemijskih pesticida na biljkama u staklenicima, a od 2009. godine holandski stočari i proizvođači živine upotrebu antibiotika redukovali su za čak 60%.
Još jedan razlog za divljenje: Holandija je mala, gusto naseljena zemlja s više od 500 stanovnika po kvadratnom kilometru. Oskudijeva u skoro svakom resursu koji se smatra neophodnim za ozbiljnu poljoprivrednu djelatnost. Ipak, ta zemlja je po vrijednosti druga na svijetu u izvozu hrane. Ispred nje su samo Sjedinjene Države, koje imaju 270 puta veću površinu. Kako je to, uopće, Holanđanima pošlo za rukom?
Posmatrana iz vazduha, Holandija nimalo ne liči na druge velike proizvođače hrane, već izgleda kao nedovršeni pačvork gusto zasađenih polja – od kojih je većina majušna po standardima agrobiznisa – istačkan prometnim gradovima i predgrađima. U najznačajnijim poljoprivrednim područjima ove zemlje skoro da nema površine koje nije pod krompirom, staklenika ni obora da nisu u sjenci nekog nebodera, proizvodnog pogona ili urbane zone. Više od polovine površine ove zemlje koristi se za agrikulturu i hortikulturu.
Potezi objekata koji liče na džinovska ogledala protežu se širom zemlje, blješteći na suncu i sijajući pod vještačkim osvetljenjem kada padne noć. To su nevjerovatni holandski kompleksi staklenika, od kojih neki pokrivaju i 70 hektara.
Ove klimatizovane farme omogućavaju državi smještenoj na jedva 1.600 kilometara od arktičkog kruga da bude svjetski lider u izvozu paradajza, koji zahtijeva toplotu. U smislu materijalne vrijednosti, Holanđani su i najveći svjetski izvoznici krompira i crnog luka, kao i drugi najveći izvoznici povrća uopće. Više od trećine sjemena kojim se trguje u svijetu potječe iz Holandije.
Piše: Frank Viviano (National Geographic)
Dialogos.ba
