-TopSLIDEBiHPolitika

Jesmo li samo bešćutni ili i nepismeni idioti?

Jesmo li samo bešćutni ili i nepismeni idioti?

Jeste li ikada pročitali Ustav Bosne i Hercegovine odnosno, famozni Anex IV Daytonskih mirovnih sporazuma? Sumnjam… malo ko jeste, a da baš nije morao jer mu je trebalo za školu ili posao. Da jeste vidjeli biste da naš Ustav počinje riječima:

Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti; Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju; Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva; U želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede; Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda; Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom; Odlučni da osiguraju puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava; Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktovima o građanskim i političkim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava; Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9. 1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine.

Nadalje, vidjeli biste da piše da je: Bosna i Hercegovina (…) demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

NAPOMENA: Ako niste dobro upamtili, molim Vas da još jednom pročitate jer su ključne riječi (za mlađu generaciju hashtag-ovi) osim boldiranihposvećeniubijeđeni, u željivođeni,   opredijeljeniodlučni i inspirisani… još i: ljudsko dostojanstvo,   slobodajednakostmirpravdatolerancijapomirenje,   miroljubivi odnosipluralističko društvoopšte / opće blagostanjepravične procedure… iznimno bitni za čitanje i razumijevanje nastavka teksta.

 Zaštitnici ili štićenici

Za ostvarivanje svega gorenavedenoga u Bosni i Hercegovini stara(ju) se: tri predsjednika, 14 parlamenata sa punim stastavom od nekoliko stotina zastupnika, 136 imenovanih ministara, te, nenabrojivo mnoštvo zamjenika, pomoćnika, savjetnika, sekretarica, referenata… U BiH postoje i dva entiteta: Federacija BiH i Republika Srpska, dvije administrativne jedinice formirane nakon četverogodišnjeg rata uglavnom uvažavajući dosegnute i uspostavljene linije razgraničenja zaraćenih vojski i armija tako da Federaciju BiH naseljavaju uglavnom Bošnjaci i Hrvati, a RS većinom Srbi. I ta dva entiteta imaju svoje predsjednike, potpredsjednike, premijere, ministre i parlamente… a u Federaciji BiH postoji deset kantona.

Nešto od toga imenuje „politika“, a nešto biramo na izborima… Nakon izbora članova Predsjedništva slijedi glasanje za kandidate u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, nakon čega bi tu u većini demokratskih zemalja glasanje trebalo biti završeno da nije onih deset kantona iz kojih se biraju predstavnici u (neki) Parlament, a odnekud se biraju i delegati u (neki) Dom… Ovaj dio ni ja ne razumijem baš najbolje i to je jedno od rijetkih neznanja zbog kojega sam sretan. Ono što biramo na izborima to činimo na vjerovatno najvećem i najkomliciranijem glasačkom listiću(?!) na svijetu većem od predratnog Oslobođenja na kojem se ne zna ni ko je ko, a kamoli ko je šta…

Ponovit ću… sve spomenuto i mnoštvo nespomenutoga – cca 200,000 ljudi – tu su samo da bi se staralo o Preambuli Ustava Bosne i Hercegovine izraženoj gorenavedenim ključnim riječima ili hashtag-ovima koji uglavnom ishode iz moralnih, civilizacijskih i kulturoloških načela a odnose se na ljudska prava. No, kako to kod nas biva, sva ljudska prava zamijenjena su etnonacionalnim, a svi interesi finansijskim i sve to, prebrzo i pretiho zamijenjeno opskurnom i nikada definiranom kategorijom, radije floskulom „vitalnog nacionalnog interesa“!

Ni vitalni ni nacionalni interes

Ako se sprovede anketa sa samo jednim pitanjem: Šta je to „vitalni nacionalni interes“? među spomenutih cca 200,000 likova koje identificira priča o načinu zapošljavanja vjerujem, dobilo bi se jednako toliko odgovora. Nadalje, ako bi se ti odgovori prosijali kroz etnonacionalno sito siguran sam da bi se dobila slika ustavne strukture iz preambule Ustava BiH – Bošnjaci, Srbi, Hrvati i (ostali) građani. Dakle, četiri navodno, međusobno konfrontirana (etno)nacionalna interesa za koje niko sa sigurnošću ne može reći ni šta su, a kamoli za šta služe. Pritom, vrijedi jer je bitno, istaknuti da niti u jednom od njih praktično nema Bosne i Hercegovine. Teorijski, deklarativno, narativno i paradigmatski svi su ti „vitalni nacionalni interesi“ za Bosnu i Hercegovinu ali, samo onoliko koliko njihovim nacionalnim i recimo, lijevim i građanskim orijentacijama i autosubjektivizacijama treba i odgovara.

Vitalni nacionalni interes svih političkih i drugih – ekonomskih i finansijskih – struja u Bosni i Hercegovini trebala bi biti Bosna i Hercegovina ali nije… strogo je reduciran na tri etnonacionalna interesa i povremeni lov u mutnom naročitih i svojevrsnih bosanskohercegovačkih „ljevičara“.

Umnogome nalik na sve normalne zemlje vladajuće strukture pred izbore uvijek ubjeđuju glasače / birače da se i u Bosni i Hercegovini kao u svim demokratskim državama stvari mogu promijeniti samo izlaskom na izbore i glasanjem. No, za razliku od normalnih i demokratskih zemalja za BiH je naročito, značajno i znakovito da su spomenutih cca. 200,000 državnih uposlenika i budžetskih korisnika najodanije i najpouzdanije – da ne kažem jedino – glasačko / biračko tkivo u zemlji. Većini njih Bosna i Hercegovina nije ni „u peti“ a kamoli na pameti jer oni usrdno i redovno izlaze na izbore da glasaju za produžetak mandata i svoje radno mjesto te se, dok se to ne promijeni ne može očekivati promjena u društvenom sistemu, upravljanju državom i svim onim mjerljivim i međunarodno priznatim parametrima stanja u jednoj zemlji prema kojima je naša zemlja na samom dnu ili pri samom vrhu, ovisno s koje strane stvari posmatrate.

Budući da je prevelika skupina onih koji se kod nas zovu apstinentima ili pasivnim biračima definiranje stvarnih vitalnih i nacionalnih interesa prepustila maloj skupini hohštaplera koji etniju i naciju svode na svoje dvorište i avliju i pod jednakopravnošću promoviraju anticivilizacijske tekovine poput diskriminacije i segregacije srednjoškolaca? Koji to vitalni nacionalni interes podrazumijeva da, da situaciju dovedem do paradoksa iz kojega nema povratka, slijedeći korak u općem odjeljivanju jednih od drugih, a svih od vlastite pameti, neka reforma zdravstva – naprimjer – odvojiti klinike za katolike, pravoslavne i muslimane na kojima će biti zaposleno osoblje odgovarajuće religijske / vjerske, nacionalne, entitetske, općinske… pripadnosti? Može li nekim dogovorom ili ugovorom, reformom ili nekom koordinacijom, biti uvedeno da u bolnicama, naročito na klinikama sa najtežim bolesnicima ili djecom – pogotovo onim gdje su muslimani većinski bolesnici – nipošto ne bi trebale raditi katoličke redovnice, popularnije, časne sestre; a kažu da su one najpažljivije, najsuosjećajnije, najbolje u tom poslu? Je li nam to malo sustavnog i ustavnog aparthejda, segregacije i svake druge razdvojenosti i odvojenosti od Predsjedništva BiH do dvije škole ili dva vrtića pod jednim krovom!?

Koji to vitalni nacionalni interes može opravdati gubitak jednog grada veličine Sanskog mosta godišnje? Manje je gubitaka bilo dok se pucalo…

Ovo nije zemlja za vas

U ovoj zemlji, nema mjesta za 1% ukupnog broja svršenih studenata prvog ciklusa studija ni za 1% ukupnog broja svršenih studenata drugog ciklusa studija sa ukupnom prosječnom ocjenom iznad 9,50 odnosno, dobitnika priznanja Zlatna značka kao ni za 2% ukupnog broja svršenih studenata prvog ciklusa studija odnosno 2% ukupnog broja svršenih studenata drugog ciklusa studija sa ukupnom prosječnom ocjenom iznad 9,00 dobitnika Srebrene značke, najboljih mladih ljudi koje ova zemlja ima, sa znanjima koja nemaju svi zastupnici u svim skupštinama u ovoj zemlji zajedno, sa zanimanjima za koja ti isti zastupnici nikada nisu čuli i, koji će se baviti poslovima koji danas još ne postoje.

Dakle, u ovoj zemlji i “državi” nema posla za najbolje među dobrima, za najobrazovanije među školovanima, za najkvalitetnije kadrove koje ova zemlja i “država” ima, rođene poslije rata koji, iako ga oni ne pamte, nikako da se završi. Ova vlast, ove stranke, zajednice fronte, savezi… ova stoglava hidra ne dozvoljavaju da se otpusti 166 neradnika, štetočina, glodara ali, redovnih i ustrajnih glasača, i zaposli isto toliko najboljih studenata i magistranata koji bi, samo da im se pruži prilika, i zemlju, i državu, i vlast, i stranke, i zajednice, i fronte, i saveze… učinili boljim, sadašnjost svjetlijom, a budućnost izglednijom.

Nema mjesta, ni posla, ni plata za one koji bi sigurno osmislili reforme i agende u kojima se ne bi oporezivao rudarski topli obrok sa crnim hljebom, u kojima se akcizama ne bi finansirao projekat 10 miliona nečega skuplji od prvog slijedećeg, koji bi uspostavili sistem u kojem se ne bi moglo četiri mjeseca ne doći na posao, a primati platu i polagati pravo na bijeli hljeb, koji bi pokrenuli procese u kojima bi i oni sa lošijim prosjekom, oni sa osmicama, pa i oni koji su se “provukli” sa sedmicama i šesticama u indexima, mogli nečemu da se nadaju… Nema mjesta za one koji se ne bi ustručavali napraviti jedinstven registar osoba sa invaliditetom, a ni za one koje ne bi trebalo obavještavati da djeca sa posebnim potrebama imaju posebne potrebe.

Nema. I neka nema. Dosta je što im je omogućeno da se odškoluju za svoje pare, da kupuju preskupe udžbenike i literaturu, da ih istjeruju iz shoping-centara gdje su se u toplo zavukli da uz jednu kafu ili čaj satima spremaju ispite jer u domovima nema ni uslova ni uvjeta, a oni u kojima, navodno ima, nose imena onih kojih se svi pametni stide.

Ne trebate nam

Ne trebate nam vi nego oni koji sebi mogu priuštiti smještaj u studentskom hotelu sa pet zvjezdica. Nema ne trebaju vrijedni, pametni, školovani, obrazovani, odgojeni, poletni, preduzimljivi, inovativni, veseli, nasmijani… Ne trebaju nam ni dobronamjerni, širokogrudi, gostoprimljivi… Ne trebaju nam, nema mjesta za one koji svim ostalim zemljama na svijetu trebaju i za koje će, u tim zemljama, sigurno biti mjesta. Nama trebaju odani, a ne sposobni i ovdje ima mjesta samo za naše, one kojima je stranka zadovoljna pa ih neće smijeniti, oni koji ne mogu sastaviti prostoproširenu rečenicu bez podštapalice, gramatičke greške i lapsusa. Trebaju nam oni koji ne vide dalje od svoga nosa, novčanika i računa, koji od drveta ne vide šumu; trebaju nam relevantni i kompetentni, koji znaju implementirati, oni koji vole velike riječi i mala djela; nama trebaju oni koji sve tumače onako kako im odgovara, a ne kako doista jeste, imaju opravdanje za sve što urade ili ne urade, kako god da urade i šta god posljedično uslijedilo nakon njihovih postupaka, oni koji vole vlast, imovinu, moć… nama trebaju koljenovići koji se razmeću svojim plemenitim porijeklom – makar prezimenom – kao da su sami sebe porodili prije petsto godina pa se samo čudom stoljećima održavaju u životu, nama trebaju oni koji nisu, ali iznimno uspješno lažu da jesu.

Ovo nije zemlja za vas

Ovo nije zemlja za vas. Niste loši, ali niste naši!

Kućama, majkama i očevima koji su vas rodili tako pametne i vrijedne i nagovorili vas da završavate fakultete i mastere…, haj'te brate u tri lijepe njemačke, švecke, švicarske… samo ste nam još vi falili sa svojim ocjenama i uspjesima, da nam budete pametni. Eto vam ti vaši CERN-ovi pa tamo budite… šta god hoćete. Ovo nije zemlja za vas. Nije ni za vašu djecu. Bolje vam je otamo žaliti za Bosnom, nego u Bosni žaliti za svim ostalim. Bolje vam je da ste sretni, nego da ste u pravu.

I ne sekirajte se. Mi koji ostajemo ćemo se postarati da se ništa ne promijeni. Mi ćemo vas odavde pozivati da glasate za stranke, zajednice, fronte i saveze, da nam osigurate vlast, da se možemo starati za državu i zemlju… Mi ćemo vam odavde dovikivati parole o narodu, o naciji, o patriotizmu i domoljublju… Samo vi haj'te.

 

Jer… ako mi nismo u stanju natjerati ih da poštuju makar preambulu Ustava zemlje kojom bešćutno, bezobrazno i bezobzirno vladaju, trguju, parčaju je i siluju onda nismo samo bešćutni nego i nepismeni idioti… i jako loši ljudi koji vas ne zaslužuju.

 

edinurjankukavica.blogspot.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close