logo
bios

Šarčević: Spominjemo se ljudi zbog čije se dobrote naš svijet nije raspao

Objavljeno prije 7 mjeseci . u sub, nov 2nd, 2019
Profesor na Franjevačkoj teologiji

Svetkovina Svih svetih jedna je od vrlo dragih i znakovitih svetkovina u Katoličkoj crkvi. Jednim se danom spominjemo nebrojenog mnoštva ljudi koji su prošli zemljom uzorna, svetačka života, zbog čije dobrote, dobrote iz vjere, naš se svijet nije raspao, nije nestao u mržnji i podjelama, sukobima i pustošima ubijanja – rekao je u razgovoru za Fenu profesor na Franjevačkoj teologiji fra Ivan Šarčević, govoreći o blagdanu Svih svetih koji katolici danas obilježavaju.

On podsjeća da se od IV stoljeća u Crkvi jednim danom slave svi mučenici. Početkom VII stoljeća Rimskoj crkvi je car dao “Hram svih bogova” (Panteon u Rimu) u kojeg su prenesene kosti mnogih rimskih mučenika. Od početka IX stoljeća jednim danom – svetkovinom Svih svetih – u Crkvi se slave ne samo mučenici nego svi pokojni vjernici koji su sveto živjeli.

Šarčević podsjeća da su Svi sveti svetkovina bezbrojnih malenih, anonimnih ljudi, anonimnih u smislu javnosti ali toliko značajnih i korisnih, jer su to moralni i vjerski divovi na čijim leđima počiva čovječanstvo.

– Na svetkovinu Svih svetih katolici se sjećaju onih koji su bili krotki, neagresivni, koji su bili progonjeni, klevetani, isključivani iz društva i ubijani radi pravednosti, svih onih koji su ovaj svijet činili nastanjivijim, rekli bismo sjećaju se “sekularnih humanista” i proroka, svetaca iz vjere. To su ljudi koje Isus još ovdje na zemlji zove blaženima, radosnima i sretnim ljudima jer su, rekli bismo, sačuvali obraz, svoju unutarnju slobodu: onu slobodu koju nije pokretala nikakva unutarnja ni vanjska prisila, nikakav strah ni lažni obzir, nikakvo udvorništvo ni ucjena, nikakvo političko ili sakralno ludilo – kazao je fra Ivan Šarčević.

To su ljudi, naglasio je, koji su prošli ovom zemljom skromno i zatajno ali čija humanost i vjerodostojna vjera nisu javno viđeni, društveno potvrđeni ni crkveno kanonizirani. To su ljudi, kako Biblija kaže, sa svih strana svijeta, iz svih rasa i jezika, naroda i vjera koji su živjeli da drugi budu radosniji, slično kako je to Isus učinio.

– Ako imamo u vidu značenje svetkovine Svih svetih, onda će nam biti jasno da se Dušni dan – spomen svih pokojnih, logično nadovezuje na nju. Toga dana kršćani, katolici odlaze na grobove svojih bližnjih, slave euharistiju, mole se za njih jer vjeruju da su njihovi pokojni u Božijoj blizini, mole se njima za zagovor kod Boga za svoje potrebe – pojašnjava fra Ivan.

On navodi da je Dušni dan – dan zahvalnosti svima onima koji su prije nas prošli ovim svijetom i sa svom svojom nesavršenošću i grešnošću, posebno naši pokojni roditelji, ostavili nam ne samo život i materijalno blagostanje, nego i smisao svjedočanstva bezuvjetne ljubavi. Jer, rado idemo na grob onome tko nas je ljubio bez ostatka, bez pridržaja i uvjeta.

– Ovim se danom potvrđuje da je čovjek biće zajedništva s pokojnima, da su mrtvi, iako nisu prisutni među nama, u svojoj odsutnosti vrlo duhovno prisutni, da su subjekti našeg djelovanja te da bez ispravna odnosa prema pokojnima nemamo ni kao pojedinci ni kao društvo zdrave budućnosti. Na grobljima se povijesno i materijalno zadržava spomen na naše pokojne, ali i izražava nada jednog zajedničkog budućeg života u milosrdnoj Božijoj blizini kada će biti otkrivena sva istina naših odnosa – podvukao je fra Ivan Šarčević.

On također ističe da je Dušni dan i spomen na sve one za čije grobove ne znamo.

– Kod zrelijih vjernika to je dan i kada mole za sve pokojne, i za pripadnike drugih rasa, naroda i vjera, jer smo kao ljudi jedna obitelj, djeca jednoga Boga. Spomen je to na one mrtve, a takvih je puno, kojih se nema nitko spomenuti, za čije grobove ne znamo, koje su ljudska zloća, zločinački režimi i mračne ideologije ubili i sakrili od pravde i istine – podvukao je.

Dušni dan je i dan kada se vjernici pohodom na grobove svojih bližnjih sami priznaju smrtnima, konačnima, prolaznima – odnosno tako bi to trebalo biti, smatra fra Ivan.

– U susretu sa smrću, ne kao padom u ništavilo, nego kao susretom s milosrdnim Božijim licem, vjernici relativiziraju svoje sebične zemaljske projekte, svoju bezdušnu dominaciju nad drugima, svoje grešno unesrećivanje svojih bližnjih i susjeda. Grobovi nas uče kako da sagledamo i organiziramo svoj život s njegova kraja – mišljenja je profesor na Franjevačkoj teologiji.

Ta dva dana, smatra fra Ivan Šarčević, Svi sveti i Dušni dan iznimna su prilika vjernicima da budu što vjerodostojniji u svojoj vjeri, a time i korisniji članovi šire ljudske zajednice.

(FENA)

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh