Sarajevo, europski/evropski Jerusalim/Jeruzalem/Kuds… Ne, hvala

Već nekoliko decenija se uvriježila, pa i postala omiljena sinonimija za Sarajevo da se naziva „europskim Jerusalimom“. I onda se kao dokaz tome uzimaju četiri središnja objekta četiri dominatne denominacije/pravca abhramističke religije. Motivacija za forsiranje ovakve sinonimije je različita, i kreće se od nekog ekumenskog abrahamističkog utopizma i naivnog idealizma (što ne treba osuđivati ni u kom pogledu), preko političkog zloupotrebljavanja u svrhu friziranja nekog multivakog i multinakog stanja (što je čisto manipuliranje) pa do pragmatičkog turističkog privređivanja (što je sasvim legitimna aktivnost). U suštini bez obzira na motivaciju, stvar se zasniva na činjenici da se Jerusalim u kolektivnu svijest ugradi kao nešto što je sveto, profano, najbolje na svijetu, skoro božanskog karaktera i da je velika čast da se uporedjuje ili sinonimira sa njim. Takvo tumačenje je možda veoma prihvatljivo za one sljedbe abrahamizma bez obzira kako se one zvale, ali ima i u Sarajevu i dosta onih za koje je Jerusalim samo kao jedan od drugih gradova na svijetu, ništa specijalno posebno. Iskreno, osobno za mene Jerusalim, zvao se on Rušalim/Urušalim (najstariji poznati i moguće izvorni naziv), Kuds ili još Aelia Capitolina, je u ravnini jednog Napulja ili Istanbula/Konstantinopolisa. Grad sa značajnim turističkim potencijalom.

Hajde da vidimo drugu stranu medalje Jerusalima. Po starohebrejskoj tradiciji ovaj grad je osvojio David/Davud, i pretvorio ga u prijestolnicu svoje male državice. U kasnijim epohama antičke historije, izuzev za tadašnje Judejce, Jerusalim nema apsolutno nikakvo bitnije značenje za ostatak čovječanstva. Atena i Aleksandrija su bili ti svjetionici znanosti i napretka za tadašnji Mediteran, i mnogo, mnogo značajniji za civilizaciju nego Jerusalim. Naravno, sve se mijenja kada je abrahamistička religioznost nasilno preuzela dominaciju u Europi, Mediteranu i Srednjem Istoku. Jerusalim postaje to glavno sveto mjesto, radi koga se i umire i živi već od Konstantina pa do danas. Ako moji sugrađani već žele da budu nekome sinonim, stvarno je bolje da odaberu Atenu ili Aleksandriju, te centre slobode, demokratije, pravde, učenosti, mudrosti nego Jerusalim oko koga se ljudi kolju već 2000 godina, a sve kako bi prije ušli u raj. Uostalom, pošto je u zadnje vrijeme značajno porastao stupanj religijske uvredljivosti, možda bi se neko ko se rodio i živi u Sarajevu, a ne smatra da mu je Abraham/Ibrahim „praotac“ (i metaforički i stvarno) mogao naći isto uvrijeđenim ili bolje rečeno odbačenim ako se ovaj grad poredi sa Jerusalimom samo poradi jedne od stotina svjetskih religija.

P.s. za sve sljedbenike Abrahamovog/Ibrahimovog Jehove koji su spremni da ubiju poradi svoga „svetoga grada“, neophodno je da znaju da ime Jerusalim u bukvalnom prijevodu znači „Naselje osnovano od boga Šalima“. Interesantno je to „pagansko“ božanstvo iz panteona stanovnika Kaanana (drevno ime za današnju Palestinu, Izrael, Liban) koje se naziva Šalim (varijante Šalem, Salem, Salim) i koje je bilo božanstvo sumraka, sutona, mira. Njegovo ime se tako u formi semitske oznake za pojam „mir“ sačuvalo i u imenu Jerusalima, ali i u pozdravima „šalom“ i „selam“.

Publicola

tacno.net