PREMDA će nogometni fanovi u Hrvatskoj kad čuju za ime Primoža Glihe istog trenutka vratiti film 27 godina unatrag kad je isti taj Gliha hat-trickom za Sloveniju na Poljudu skoro uništio nade Hrvatske da se plasira na SP 1998. gdje je uzela povijesnu broncu, riječ je o čovjeku koji danas ima jako dobre i zapažene rezultate kao trener.
Od 2015. do 2020. je vodio slovensku U-21 reprezentaciju i može se pohvaliti da je uzimao bodove Fodenovoj Engleskoj te da je dvaput remizirao protiv Francuske za koju su tada nastupali, između ostalih, Dayot Upamecano, Moussa Dembélé i Abdou Diallo. Igrao je neriješeno i s moćnim Portugalom, pobijedio je tadašnje svjetske prvake Srbe i sa Slovenijom bio drugi u kvalifikacijama.
Gliha je kroz kvalifikacije za Euro u Njemačkoj vodio reprezentaciju Kosova, s kojom je oba puta u skupini remizirao sa Švicarskom, koja je trenutačno hit kontinentalne smotre. S bivšim reprezentativcem Slovenije te nekadašnjim igračem Dinama razgovarali smo o aktualnom Euru s naglaskom na takozvane male reprezentacije koje ostvaruju fantastične rezultate na turniru.
Primož, pratite li Euro i koliko ste zadovoljni viđenim nogometom?
Pratim, ali samo ono što me zanima. Pratim ”male” reprezentacije, jer je moja sudbina da vodim takve male ekipe pa me zanima promatrati kako to izgleda s taktičkog aspekta. I znate što, nikad u povijesti nogometa mali nisu imali toliku šansu da na nekom velikom turniru naprave dobar rezultat.
Najprije, sistem od 24 ekipe na završnom turniru pogoduje malim reprezentacijama. Puno se lakše plasirati na Euro nego prije, a i puno je lakše ući u drugi krug. Teoretski, dalje se, ako se poklope neki rezultati, može ići i s dva boda. To je prije bilo gotovo nezamislivo. Zašto je sad to tako?
Zato što je na čelu UEFA-e Aleksander Čeferin, koji je, odbijajući se dodvoravati velikima, dao svima ostalima priliku da pokažu da i oni znaju igrati nogomet. Pri tome ne mislim samo na Euro nego i na Ligu nacija, Konferencijsku ligu… Zato bi bilo porazno da te, kako ih zovem, male nacije ne iskoriste šansu koju im je Čeferin pružio.
U Zagrebu sam gledao utakmicu između Hrvatske i Italije. Igrala se 90. minuta kad je jedan moj prijatelj rekao da će sudac produžiti utakmicu tri minute. Rekao sam mu da će produžiti 10 minuta. Čak se malo i naljutio na mene, a kad me pitao zašto to mislim, rekao sam mu samo da je s druge strane Italije.
Mislim da je svima jasno što sam tim mislio. Nenormalno je koliko smo puno dobili Čeferinovom dolaskom na mjesto prvog čovjeka UEFA-e. Nevjerojatnu količinu energije je taj čovjek potrošio da bi se suprotstavljao velikima kako bi mali dobili šansu i zaista mislim da bi mu mnogi na tome trebali zahvaliti.
Ti ”mali”, kako ih vi zovete, na ovom turniru su pokazali da znaju igrati i vidimo da se ”veliki” itekako muče.
Da, ali znate zašto? Zato što nikad u povijesti nije bila manja razlika u kvaliteti reprezentacija. Prije su postojale razne škole – nizozemska, brazilska, talijanska, njemačka – a danas je nogomet globalan. Svi na svijetu treniraju isto. Kao što se ista frizura nosi i u Los Angelesu, Parizu ili Dalmaciji.
Razlika je samo u statusu, imidžu i kod nekih sudačkih grešaka koje su posljedica ljudskog faktora i koje se ne mogu izbjeći. Sve ostalo se izjednačilo i nimalo me ne čudi da Engleska ne može stvoriti šansu Sloveniji ili da je Austrija prva u skupini ispred Francuske.
Evo primjer Hrvatske. Niste ušli kako treba u prvu utakmicu i tada je sve krenulo nizbrdo. Tu je po meni bio kraj priče. Protiv Albanije nisam bio siguran tko je prije dvije godine bio treći na svijetu. Hrvatska ili Albanija. Individualna kvaliteta se jako izjednačila, pogotovo u reprezentativnom nogometu.
Sve je manje igrača koji mogu na klasu nešto napraviti. Jeste li na ovom Euru vidjeli neki dribling? Jeste li vidjeli nekog novog Figa ili novog Messija? Niste. Evo ti teren pa zabij tri komada kad si takav frajer. Klince se od malena uči prva i druga. Više od toga ne. Jedini tko dribla je Gruzijac Kviča Kvaratškelia. Danas je puno važnije što se priča nego što se radi. E, tu su veliki najebali. Slobodno to napišite, tu su veliki najebali.
Danas je ključna koncentracija, naboj i želja, a rekao bih da su tu male nacije u velikoj prednosti. Jeste li ikad čuli za kosovski klub Llapi? Vjerojatno niste, a i kako biste? Taj klub nikad nije igrao u Europi. E pa, iz toga kluba dolazi Muhamet Hyseni, dečko koji je zabio Švicarskoj gol za 1:1 na kraju kvalifikacija za ovaj Euro.
Morate znati da se Švicarska uoči tog susreta nije još kvalificirala nego su nakon naše utakmice čekali ishod dvoboja Rumunjske i Izraela i molili boga da Izrael izgubi. Taj Hyseni je zabio gol pokraj Akanjija, koji igra u Cityju, a zabio ga je Sommeru koji je tada branio za Bayern.
Kad je lopta ušla u mrežu, cijela moja klupa, svi igrači su skočili, tako da nisam ni vidio pomoćnog suca. Samo sam vidio da se Hyseni u nevjerici hvata za glavu. U prvi trenutak sam pomislio da je sudac svirao ofsajd, ali ne. Hyseni se hvatao za glavu jer je bio u šoku od sreće zbog gola. O takvoj želji pričam.
Slovenija je prošla jaku skupinu i prvi se put plasirala u nokaut-fazu jednog velikog natjecanja.
Slovenija je jedna od tih malih ekipa koje su iskoristile ono o čemu sam već pričao. Stvarno ne bih puno o Sloveniji, jer sam već objasnio zašto mislim da je došlo do tog rezultata.
Kako komentirate podbačaj Hrvatske?
Već sam rekao, ključan je bio loš ulaz u prvu utakmicu. U redu, Španjolska je jaka, ali koliko je ta Španjolska dobila Albaniju? Znam da ćete sad reći da je to bila rezervna momčad Španjolske, ali ako izuzmemo dva, tri imena, tko kaže da je ta ekipa slabija od one koja je nominalno najbolja? Pogledajte te igrače, klubove za koje igraju. Pa su jedva dobili Albaniju. Ponavljam, nema više velikih i to je sjajno.
Gruzija je bez sumnje najljepša priča ovog Eura. Je li za Vas iznenađenje njihov prolazak?
Nimalo. S Kosovom sam dva puta igra protiv njih. Ljudi su nas razmontirali. Jednom smo ih dobili, drugi put su dobili oni nas, ali baš su nas prebili. Kao igrač sam sa Slovenijom pobijedio Gruziju, zabio sam za pobjedu, a asistirao mi je Katanec. I tada je bilo jako teško. Imao sam osjećaj kao da smo na ringišpilu.
Za one mlađe koji možda ne znaju, reći ću da je Dinamo Tbilisi nekad bio velik klub koji je osvajao europske trofeje. Imaju tradiciju, imaju najboljeg igrača Napolija, imaju još nekoliko top igrača, odličnog izbornika koji zna što radi te imaju ogromnu želju i motiv. Dovoljno za veliki rezultat.
Piše: Saša Čobanov
index.hr
