Salmedin Mesihović: Permanentna revolucija

Foto: Marx y la Lucha de Clases

Pobjeda Syrize u Grčkoj je razotkrila, razgolitila do same srži, da Europskom Unijom samo fiktivno upravljaju demokratske vlade, nego da vladaju raznorazne oligarhijske skupine financijskih koncerna i birokratske strukture, odavno već korumpirani i degenerirani i otuđeni od naroda, građana i svojih zajednica. I ti konzorciji financijskih, tehnokratskih financijskih špekulanata i ustoličenih birokrata nemaju nikakav demokratski legitimitet, jer nisu prošli ni kroz kakvu izbornu proceduru.

Jedan od glavnih ideologa revolucionarnih pokreta i novih idejno – političkih i društvenih vjerskih kretanja sa kraja XVIII. i početka XIX. st. je bio Thomas Paine. Ovaj britanski i američki revolucionar, republikanski, demokratski i socijalni politički teoretičar, svjetovni i vjerski mislilac i znanstvenik, inovator, klasični predstavnik racionalističkog mišljenja i prosvjetiteljstva, je bio glavni idejni pokretač američke revolucije (1776. – 1783. god.), njena misaona vodilja u punom smislu i kapacitetu. On je moćno inspirirao i antiimperijalizam, revoluciju i nezavisnost pamfletom pod naslovom “Common Sense” (objavljen 10. I. 1776. god.), radi čega se može i smatrati jednim od “Founding Fathers” Sjedinjenih Država, utemeljitelja nove revolucionarne unije. U toku rata je izdao i seriju revolucionarnih pamfleta koji se skupno nazivaju “The American Crisis”.

On je svojom idejnom snagom i nesumnjivim entuzijastvom prilično doprinio i razvoju francuske revolucije (1789. – 1799. god.), posebno svojim djelom “Rights of Man” u dva dijela (objavljena 1791. i 1792. god.), koja su širila demokratske, republikanske i socijalne ideje. Međutim, pošto je općepoznato da “revolucije često jedu svoju djecu”, malo je nedostajalo da i on izgubi svoju glavu (u doslovnom smislu, tj. da bude giljotiniran) za vrijeme “velikog terora” kojim su rukovodili Robespjer i njegova radikalno – ludačka klika koji su revoluciju pretvorili u masovno gubilište. Nakon toga se posvetio i vjerskim pitanjima, pa je objavio i deističko djelo “The Age of Reason” (objavljeno 1793/1794. god.). Bavio se i socijalnim pitanjima, u čemu je bitno djelo “Agrarian Justice” (objavljeno u zimu 1795. god.).

Naravno, potrebno je razjasniti da, iako su bile pokretač revolucije i mobilizacije mase, neke ideje Thomasa Painea nisu bile po volji ni pojedinih struja u ranoj američkoj politici. U prvom redu, riječ je o konzervativnoj struji koju su vodili sam George Washington (prvi predsjednik USA) i John Adams (drugi predsjednik USA). Sa ovim konzervativcima, Paine je imao dosta problema. Ipak se nakon dugog boravka u Europi vratio u USA, na poziv svoga idejnog sljedbenika Tomasa Jeffersona (3. predsjednika USA). Jedna od glavnih premise opusa Thomasa Paine jeste ideja izražena u prvom dijelu “Rights of Man”, a to je da je politička revolucija dopustiva kada vlada više nije zaštitinik prirodnih prava svoga naroda. Ovu ideju o stalnoj, kontinuiranoj revoluciji, koja je neophodna “radi zdravlja vlasti”, dodatno razrađuje Thomas Jefferson u nizu svojih rukopisa. Od čitavog niza tih ideja koje je Thomas Jefferson izražavao u pisanoj formi i od kojih su neke vrlo radikalne i odlučne, vrijedi istaći mišljenje iz pisma Williamu S. Smithu od 13. XI. 1787. god.: “drvo slobode mora sa vremena na vrijeme da bude osvježeno…” Kasnije, u nekim sasvim drugačijim povijesnim okolnostima, ponovo se javila ideja o revoluciji u kontinuitetu, prvo kod Marksa i Engelsa, a onda i kod Trockog i trockističkim pokretima koji su je razvili u vidu teorije o “permanentnoj revoluciji” koja traje dok sve na kraju ne postane demokratsko i socijalističko.

Žalosno je da se sadašnja elita u USA ponaša upravo suprotno od ideja koje su promovirane u “Common Sense”, djelu koje je bilo ideološka matrica nastanka ove Unije. Naprotiv, ona se ponaša u skladu sa imperijalističkim, korumptivnim i degenerativnim motivima i idejama protiv kojih su se Thomas Paine i drugi “Founding Fathers” borili. Zato je američka imperijalna politika, vođena u zadnja tri desetljeća i propala, jer ta Unija nije utemeljena na imperijalizmu, nego je upravo suprotno: konstrukt antiimperijalizma. I zbog nedostatka imperijalnog iskustva, koje mora biti duboko usađeno u državne, političke, ekonomske i kulturne strukture, njihova imperija je tako kratko trajala i neslavno završila, ostavivši iza sebe kaos i nered jer su se njeni provoditelji jednostavno rečeno spetljali u svome poslu. Svaka imperija zna da ne može samo uzimati, ona da bi bila dugovječna mora nešto i davati. A USA nemaju takvo imperijalno iskustvo. Njihove strukture nisu bile spremne niti su sada spremne za preuzimanje imperijalne uloge.

Isto tako Paineva i Jeffersonovska ideja o istinskoj demokratiji, vladavini vlasti izabrane slobodnom voljom naroda, tj. građana, a ne vladavini oligarhije je više nego potrebna Zapadu. Pobjeda Syrize u Grčkoj je razotkrila, razgolitila do same srži, da Europskom Unijom samo fiktivno upravljaju demokratske vlade, nego da vladaju raznorazne oligarhijske skupine financijskih koncerna i birokratske strukture, odavno već korumpirani i degenerirani i otuđeni od naroda, građana i svojih zajednica. I ti konzorciji financijskih, tehnokratskih financijskih špekulanata i ustoličenih birokrata nemaju nikakav demokratski legitimitet, jer nisu prošli ni kroz kakvu izbornu proceduru. A pošto nemaju legitimitet, nemaju ni legalitet da upravljaju jer legalitet proizlazi iz legitimiteta. Nažalost, oni su izvršili uzurpaciju vlasti, demokratskih institucija i procedura i tako ih postavili u odnos samo de iure provođenja svojih de facto donesenih odluka. Financijski koncerni i birokratske strukture moraju postojati, poradi čitavog niza razloga a ponajviše radi funkcionalnosti i prohodnosti sustava. Oni su postavljeni da trebaju da budu servisi u službi demokratskih institucija i samo radi koristi i interesa javnosti, građana i zajednice. Međutim, poradi slabosti demokratskih institucija i građanske neodgovornosti pojedinaca i zajednice, tim financijskim koncernima i birokratskim strukturama su zagospodarili neodgovorni i bezkrupulozni mešetari, koji su te službe iz “predanog i lojalnog” sluge demokratskog sustava pretvorili u svoju suprotnost. Tako su ti koncerni i birokratske službe postale gospodari i demokratskih institucija i zajednica, postali su samodopadni, razvivši u sebi osjećaj sopstvenog socijaldarvinističkog egzistencijalizma koji se manifestira u grabljenju ekonomske, političke, društvene i kulturne moći. Ono što treba učiniti jeste da se ti mešetarski, tehnokratski i birokratski otrgnuti centri moći eliminiraju, a službe i korporacije kojima su upravljali vrate pod kontrolu demokratskih institucija.

Sustav društvenih zajednica mora biti tako koncipiran i elastičan da je sposoban da se samostalno kontinuirano regenerira, usavršava, poboljšava kroz trajni napredni, progresivni razvitak. On mora biti u stanju da svoje degenerirane izdanke sam eliminira, posjeće ili transformira u bolje, savršenije, funkcionalnije oblike. Radi toga je svaki dogmatizam (čak i ako nije rigidan) štetan jer slabi unutarnje preobrazbene snage društva. Samo društvo mora biti sposobno da se samo razvija, bez vanjskih čimbenika, da se oplemenjuje i na vrijeme, preventivno sprečava razvitak degenerativnih oblika ili nastanak i proces “geneze zla” koji na kraju dovedu do uspostave despotije.

Sa poštovanjem,

Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović

„Moj je mač moje pero, moj je štit moje mastilo“
tacno.net