Said Šteta: Narode, igra mečka

bulle 2015-06-18

Domaći političari, naravno mislim na one koji se perverzno guraju u objektiv , bez obzira iz kojeg dijela Bosne i Hercegovine dolazili i kojoj partiji pripadali, svako malo serviraju nam neku novu natuknicu, oko koje bi se mi obični smrtnici trebali pozabaviti da je svarimo.

Tako ovih dana riječ agenda, ne silazi sa usta partijskih vođa, podržavali je ili osporavali, svejedno. Oni niži, što su vizualno posmatrano samo trabanti a umišljaju da su još neka kvaka u partijskom sistemu, izgovaraju je i kada trebaju zbog teških novinarskih pitanja ishitreno u toalet. Toliko opterećeni da prate retoriku svojih vođa, doimaju se kao da opserviraju u svojevremenoj pjesmi Olivera Mandića, „Majmun radi šta majmun vidi.“

Da ne ostavljam dvojbu, termin „agenda“, svoje korijene vuče iz evangelističke crkve a odnosi se na knjigu ili ti spisak stvari koje treba obaviti u vršenju službe Božje. Uzmemo li u obzir da su uvjerenja političara dijametralno suprotna sa onim koja bi trebao imati vjernik ma kojoj konfesiji pripadao, još ću se pozabaviti ovim terminom, primijenjenim u dosadašnjim prepucavanjima na nivou Federacije BiH, ali i šire.

Tako, odmah nakon općih izbora, matematičkog izračuna i spoznaje potrebne većine u formiranju nove vlasti na nivou Federacije BiH ali i države Bosne i Hercegovine, morala se ozbiljno zaračunati Demokratska fronta. Kreću i niski udarci Dragana Čovića sa jedne te Bakira Izetbegovića s druge strane. S leđa i iz prikrajka kako je i naučio, udara laktaški kabadahija, Milorad Dodik.

Poremećen je nacionalni balans straha, koji preko dvadeset godina drži ovu zemlju u stanju „nit’ smrdi nit’ miriše“. Ne brojeći izuzetke iz firme „snaš’o se“ građani su samo hodajuće voštane figure, koje umiru stojećke, ispunjeni ispraznim obećanjima i filovanim strahom od onog drugog i drugačijeg. Sada je tu novu odlučnost, pokazala Demokratska fronta, ma koliko bila iskrena u svojoj nakani jer i u „fronti“ ima kukolja ali i poneko klasje.

Ipak je trebalo dati im šansu. Ne, nisu im dali!

Dragan Čović je već od prve sjednice Vlade Federacije BiH dao do znanja da neće izdati Mileta s onu stranu crte, a opet onako smušeno, pričajući u njedra, Bakir je popuštajući Draganu, stavljao nogu za vrat Komšiću. I ringišpil gluposti, zavrtio se ponovo na ovom vašarskom prostoru. Čak nije trebalo ni telala da poviču, „ pogledajte, šta je majka rodila a čemu se nadala“ kako se još i danas privlače vašarski posjetioci. Znalo se, da se nije rodilo ništa novo. Naprotiv, ponovilo se već ponovljeno nebrojeno puta do sad.
Agende stvari koje treba uraditi kako bi ova zemlja prije svega i konačno ponijela atribute države, ponovo su pale u vodu. Smiješak koji nije znao sakriti Dragan Čović i onaj kurvanjski licemjeran kes, koji je za ovu priliku namontirao Milorad Dodik, samo su dodatno zašiljile obrve Bakira Izetbegovića. I kao da je izašao iz šminkeraja za ulogu u ratu zvijezda, ponovo se za govornicom poziva na agendu i kako je to za dobrobit naroda. Očito, čini to nesvjesno, jer se nametnuta agenda međunarodne zajednice, već pika kao lanjski snijeg i ostat će samo natuknica, ponavljana pred mikrofonima i ništa više.

Unutar njegove partije, ovih dana pucaju šavovi i to oni jako bitini, iza kojih se otkriva sramota stranke ali i sva njena stidna mjesta. To dodatno zabrinjava kada se ima u vidu, da se iz reda takozvanih bošnjačkih stranaka, ne nazire ozbiljan oponent koji bi se nametnuo kao partija koja obećava. Sve su to priljepci, željni lične afirmacije i ulojvanja u vlasti, nikako za opću dobrobit. To se isto može reći i za hrvatski korpus jer se i jedini ozbiljan kandidat Raguž, loše proslavio na prošlim izborima a partija propale mesnice više naprosto nije partija na koju se može računati. O pravašima suvislo je trošiti riječi jer se i međusobno dovoljno svađaju.

Još se naziru trzaji partija u RS-u ali samo pokazujući jaku volju da skupe potrebnu većinu dok se u vlasti održava već ona maligna, koja je brojnim namještanjima, kupovinom i papkarima, metastazirala od samih izbora. Za posljedicu ima se to, da se kreditom isplaćuju penzije a povećava se cijena struje kako bi se izmirili dugovi entiteta.

Ništa bolje, skoro u stopu, kao domino efekt, prati stanje u Federaciji BiH. Penzije kasne, sve su neizvjesnije, realni sektor je na dnu dna, bolnice nemaju niti osnovnih sredstava za rad a nagomilani dugovi govore da im prijeti i zatvaranje. Parkovi su prepuni preživjelih a opljačkanih radnika, sumnjivih privatizacija i hipotekarnih kredita.

Dok trojka, Čović, Izetbegović, Dodik i nakon izlaska DF-a iz vlasti u F BiH, i dalje udaraju u def, izvršavajući tako jedinu agendu zajedno, slutim da će na taj način namamiti mečku u vlastitu avliju. U avlijama nas smrtnika mečka igra već predugo. Nadam se kako ćemo vidjeti reakciju velikih glava kada im mečka zaigra u njihovoj avliji.

Da li će ih zaboljeti glava?

Na um mi pade onaj vic, kada je Fata odbijala Muju u bračnim obavezama, bajagi pravdajući se, da je boli glava. Jednom šetajući kroz šumu, nalete na medvjeda. Medo ih zarobi a Mujo se grohotom poče smijati. Fata uplašena upita Muju što se smije, kad im je život u pitanju a on će ti njoj:

„ E hajd sad reci medi da te boli glava!“