Ranijih godina iz okoline Kruševca u gradiško Potkozarje dolazilo je stotinjak iskusnih voćara. Oni su ostvarivali izuzetno velike učinke u orezivnju i kalemljenju voća, a dolazili su i u jesen, u vrijeme berbe. Nezaposleni u Gradišci su mahom nezainteresovani za voćarske poslove, a mali je broj obučenih radnika za rad u voćnjacima. Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS kaže da će orezivanje, od koga u mnogome zavisi rod kasniti, te da neće biti završeno u planiranom roku.
Slabiji angažman radnika iz Srbije
Ove godine iz Srbije je došlo daleko manje voćarskih radnika i njihovo prisustvo neće bitnije promijeniti tešku situaciju. Većina rezača iz Srbije angažovana je na vojvođanskim plantažama, od Vršca do Fruške gore.
Vegetacija poranila, a orezivanje kasni
“Nemamo dovoljno radnika osposobljenih za orezivanje voća, posebno jabuke i kruške. Dnevnica je 70 KM plus hrana i smještaj. Međutim, dobra zarada, ispostavilo se, nije garancija da ćemo poslove završiti na vrijeme. Nezaposlene radnike u našoj opštini mnogo ne interesuju ovi poslovi”, rekao je Dojčinović, inače vlasnik plantaža u Donjim Podgradcima.
Na identične problem žale se i voćari u Trebovljanima. Mnogi od njih primorani su da ovaj zahtjevni posao uglavnom rade porodično. Nikola Vukota se takođe suočio sa nedostatkom radne snage. “Treba znati raditi ovaj posao, nije problem u plaćanju. Jednostavno nema radnika, pa smo primorani porodično da radimo od jutra do mraka. Svaka voćna vrsta ima specifičnosti kada je u pitanju orezivanje i ne smijemo eksperimentisati”, kaže Vukota.
Radiša Stefanović i Zoran Karić iz Župskog Aleksandrovca su među malobrojnim sezoncima iz Srbije koji sada rade u Potkozarju.
“Ovdje dolazimo zbog posla duže od 20 godina. Stalno smo kod istih voćara i zadovoljni smo, a vjerujemo da su i oni zadovoljni našim učinkom. Poznajemo svaku voćku”,,kaže Stefanović.
On dodaje da je iz Aleksandrovca došlo tridesetak njegovih komšija koji rade u potkozarskim voćnjacima.
Neophodna škola za voćare
Agronom i istaknuti voćar, Milutin Misimović, smatra da je neophodno školovati učenike za rezidbu voća, te još neke poslove u ovoj djelatnosti ili barem organizovati kurseve za voćare.
“U gradiškoj opštini imamo intenzivnu proizvodnju voća na dvije hiljade hektara. Nemamo dovoljno rezača, kalemara, pa ni berača ni ostalih potrebnih kvalifikovanih radnika. Neophodno je da se školski sistem adaptira potrebama privrede”, kaže Miimović.
Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS
Odmah nakon rezidbe slijedi prihrana i zaštita, a u maju kreće i prva berba, što znači da bi kvalifikovani voćari, kojih nema, imali pune ruke posla. Voćari su sa ovim problemom upoznali ministra prosvjete Republike Srpske Danu Maleševića, tražeći da se sistem školstva prilagodi potrebama privrede i poljoprivrede. Alarmantna je situacija, jer na spiskovima Zajednice za zapošljavanje u Gradišci ima preko pet hiljada lica, a potkozarski voćari ne mogu angažovati stotinjak radnika u sezoni orezivanja ili berbe. Slična situacija je i u drugim oblastima privređivanja, prije svega preradi drveta i proizvodnji namještaja.
Agroklub
